Mourinho i Allegri "odgovorili" Musemiću · Kolumna

Svaka utakmica Sarajeva nakon one prve odigrane u ovoj polusezoni, protiv Širokog, nije svojevrsno finale, jer je finala uvijek lijepo igrati, užitak, posebno iskustvo.

Utakmice Sarajeva za igrače ovoga kluba predstavljaju moru. Nije igračima problem trenirati, vole oni fudbal, to je bez daljnjeg. No kako im se koja utakmica približava, tako im do života nije, kamoli do fudbala.

Šta ćemo, valja nam pobijediti - ako to nije njihova dominantna misao, teško je onda stvarno odrediti o čemu razmišljaju i šta ih koči.

"Kada provedem dva dana radeći na ovom i dođem ovdje gdje se napadači skrivaju iza odbrambenih igrača ne želeći uzeti loptu između linija, odbrambeni igrači igraju poprečne pasove i treba im 10 do 12 pasova da pređu iz jedne u drugu liniju, onda se moram osjećati isfrustrirano", kazao je Mourinho nakon trijumfa njegovog Manchester Uniteda protiv Brightona u četvrtfinalu FA kupa (2:0) i dodao:

"Neki igrači su se bojali igrati. Mislim da je to vezano za njihov karakter, vjeru i klasu. Kada sunce blista i pobjeđuješ, svaki igrač je dobar i posjeduje samopouzdanje za igru. Kada je tama i kada je hladno onda imaš period loših rezultata i nemaju svi samopouzdanje i karakter da igraju", rekao je Mourinho.

Možda Musemiću mogu poslužiti riječi Portugalca kao objašnjenje. Čovjek je to koji se osim fizičkim vaspitanjem bavio i sociologijom, psihologijom i filozofijom.

"Trener mora biti sve: taktičar, motivator, vođa, metodolog, psiholog", kaže Mourinho.

"Profesor na sveučilištu rekao mi je da 'trener koji zna samo o nogometu nije vrhunski. Svaki trener zna o nogometu, razlika je u drugim područjima'. Bio je to profesor filozofije. Dobio sam poruku."

O čemu se dakle tu radi? Reći ćemo o samopouzdanju i samouvjerenosti. O strahu, karakteru, želji, pobjedničkom mentalitetu.

Možda protiv Radnika i Slobode nije bilo uslova da Sarajevo dobije, ali ono kako su odigrali u Širokom slika je i prilika psihički izraubovane ekipe, iste one kakva je bila prije dolaska Musemića.

Tada, kada je on došao, skoro svi isti ovi igrači dobili su zamajac, savladali su Široki, izgubljeno samopuzdanje se vratilo. Pomislili su ponovo da nisu skupina kloceva već igrači koji mogu igrati najefikasnije u prvenstvu.

Čim su došli pod pritisak borbe za titulu i čim se desio jedan kiks na stratu, pa drugi i treći, strah je zavladao svlačionicom. Objašnjenje jednog zakletog navijača Sarajeva najbolje oslikava u čemu je problem: imati tremu zbog straha potpuno je različito od treme zbog odgovornosti. Prva trema te ukoči, druga motivira.

"Kad nemate dovoljno psihološke snage, onda vam rival pokupi svaku ničiju loptu. To se desilo", kazao je još jedan vrhunski trener koji se razumije u metafiziku i psihologiju, Massimilliano Allegri nakon remija Juventusa i SPAL-a. Kao da se obraćao Musemiću glavom i bradom.

Razlika između Zrinjskog i Sarajeva iznosi 12 bodova. U tih 12 bodova nije zažet kvalitetniji igrački kadar Mostaraca niti neka puno bolja igra, već "pobjedničkiji" mentalitet. Razlika očitovana u zaista rijetko zabilježenom povratku nekog bh. sportskog kluba zbog - razmišljanja.

Povratku zbog mentaliteta, na 3:3 nakon 0:3 šest minuta prije kraja, protiv najljućeg konkurenta za titulu! (Bio je slučaj jednom da su rukometaši Bosne deset minuta prije kraja gubili deset razlike od Goražda i na kraju remizirali, napravivši seriju 10:0).

A Željezničar? Vrijeme oporavka nakon šoka, period potreban da se zaboravi način kako su remizirali bit će presudan u nastavku takmičenja. Sposobnost da utakmicu percipiraju kao da su osvojili ogromni bod, a ne da su izgubili dva, sposobnost je pobjednika. Postoje metode za sve, ali nećemo o tome ovdje.