Na mladima svijet ostaje, zar ne?

Nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine nalazi se na korak od Svjetskog prvenstva u Brazilu narednog ljeta. Dovoljne su samo dvije pobjede Zmajeva u posljednja dva kola, što ne bi trebalo da predstavlja problem obzirom da, uz respekt svakoj reprezentaciji svijeta, igramo s Lihtenštajnom i Litvanijom.

Dakle, bude li sve po "planu i programu", sredinom oktobra slavit ćemo povijesni uspjeh našeg nacionalnog tima. Igrat ćemo u Brazilu, na Svjetskom prvenstvu, rame uz rame sa Engleskom, Njemačkom, Italijom, Holandijom... Zvuči nestvarno, ali stvarnije nego ikad prije. I poslije Brazila, počet će kvalifikacije za EP 2016, zatim se spremamo za SP 2018, EP 2020... Imat ćemo povećane ambicije i nećemo prihvatiti mogućnost da ne igramo na velikom turniru, da ne budemo dio tih fantastičnih ceremonija, da nas ne trese ta nogometna groznica...

Da bismo bili konkurentna nogometna sila na evropskom, pa i na svjetskom prostoru, moramo svakodnevno napredovati, moramo graditi budućnost. Moramo, zapravo, održavati postojeći igrački kadar, ali biti svjesni činjenice da kad-tad dođe do smjene generacija, da se umjesto Emira Spahića, Elvira Rahimića i Zvjezdana Misimovića u reprezentaciju ulaze neki novi klinci. Imamo li klince koji će moći da nadoknade kvalitet i borbenost Spahića u zadnjoj liniji, lucidnost Misimovića u veznom redu, Rahimićeve mogućnost da presiječe protivničke napade... Ostaje nada da dječaci koji šutaju loptu po lokalnim igralištima posjeduju određeni potencijal. Još da ta ista djeca, ako kvalitet već posjeduju, dođu u priliku da isti pokažu ljudima koje bi to trebalo da zanima.

U suštini, možda ne koristimo potencijal koji imamo? Možda ne znamo napraviti pametne investicije za budućnost? Htjeli bismo, zato, da se velike napore ulaže u omladinske pogone, da se posveti više vremena radu s djecom i da mlađe selekcije u našem Nogometnom savezu budu jednako važne kao i seniorska reprezentacija. 

Uz dužno poštovanje istima, selektori mladih reprezentacija, kadeta, juniora i U-21 reprezentativaca, zasad ne donose pozitivne rezultate. Godinama unazad nemamo istaknute rezultate, a obećanja uvijek dobivamo. Sakib Malkočević ne donosi zapažene rezultate sa kadetima, Toni Karačić sa juniorima, kao niti Vlado Jagodić sa U-21 nogometašima.

Ne želimo reći da naši selektori ne rade svoj posao, niti da ga ne rade dobro, već da ga ne rade dovoljno dobro. Rezultati su mjerilo svega, a rezultata, nažalost, nema. Iz godine u godinu, postavljaju se jasne ambicije početkom kvalifikacijskih ciklusa, a onda prerano iste završimo, s raznoraznim obrazloženjima kao što su, između ostalih, "jaka grupa", "nedovoljan igrački potencijal", "nedostatak finansija u odnosu na druge" ili, pak, nedostatak sreće koja nam "stalno okreće leđa".

Nije, osim toga, poželjno da selektorsku funkciju obavlja trener koji je zaokupljen trenerskim poslom u klubu. Primjetno je da posljednjih dana Nogometni savez radi bolje, da su se stvari u mnogočemu poboljšale, ali jednostavno moramo imati uspješne omladinske kategorije i moramo stvarati buduće reprezentativce. 

Nažalost, naša reprezentacija živi od "stranaca", igrača koji su ili igrali za mlađe selekcije drugih zemalja ili svoje nogometne korake pravili podalje od BiH. Ko zna kakve će nogometne sile u budućnosti biti Belgija ili Holandija, čiji su omladinski pogoni preplavljeni talentiranim igračima i čije omladinske selekcije godinama prave dobre rezultate, a selektori se uglavnom trude da ih prirpeme za nastupe u seniorskoj konkurenciji.