Najveći trileri u borbi za opstanak: "Neka pobijedi bilo ko, inače ispadate i jedni i drugi"

Niko ne želi ispasti iz lige, to je oduvijek bio najvažniji cilj većeg dijela klubova u Bosni i Hercegovini. Ponekad se u takvoj situaciji nađu i oni s većom tradicijom, historijskim značajem u okvirima regionalnog nogometa, a napuštanje najelitnijeg ranga često znači i potpuni kolaps.

Ispadanje iz Premijer lige katkad rezultira raspadima sistema unutar klubova, pa ih onda nekoliko godina čekamo da se vrate ili se, u nekim slučajevima, više nikada i ne vrate. Sjetimo se, naprimjer, Žepča, Orašja, Brotnja, Modriče ili Leotara...

Uglavnom, borbe za opstanak znale su biti pravi trileri. Nekom se desi happy end, neko biva ranjen. Podsjetimo se na neke najšokantnije završnice Premijer lige i neke nevjerovatne scenarije u zadnjem kolu.

Sezona 2014/15

Prošle sezone ispali su Krupa i GOŠK, no nije bilo triler završnice, ali je sezona 2014/15 donijela nevjerovatan scenarij.

Sve se rješavalo u zadnjem, 30. kolu (tada se takmičilo 16 klubova u ligi). Zvijezda iz Gradačca gostovala je Mladosti iz Velike Obarske u Ugljeviku. Prije zadnjeg kola, Zvijezda je bila zadnja sa 24 boda, Mladost predzadnja sa 26, a ispred Drina i Vitez sa po 26 bodova.

Mladosti i Zvijezdi bilo je jasno da pobjednik ostaje u ligi, ali da isto tako Vitez mora da izgubi na gostovanju kod Travnika. I desilo se da Travnik dobije s 2:0, bez obzira što su krenule uobičajene priče da će Vitezu "biti obezbijeđeni bodovi kako bi ostao u ligi".

To se uopšte nije desilo, ali Vitez je i pored tog poraza ostao u ligi i to zahvaljujući činjenici da je u duelu Mladosti i Zvijezde bilo 1:1. Obje ekipe su umirale za gol, dale sve od sebe, ali lopta nije htjela u mrežu. Neki s tribina su pred kraj meča dobacivali s tribina: "Vitez gubi u Travniku, dajte neka neko zabije,  neka pobijedi bilo ko, inače ispadate i jedni i drugi!"

Ipak, želja kod jednih i drugih bila je jednaka - ostati u ligi. Kako se završilo bez pobjednika, igrači su na terenu ostali u suzama, jedni druge tješili, a Vitez je ostao član elitnog ranga.

"Tako se potrefilo. Vjerovatno je tako i najrealnije. Čim niko nije mogoa da ostvari pobjedu, a bilo je prilika. Nedostaje ono ključno na kraju, a to je kvalitet. Jedni i drugi sada nažalost mogu da žale", rekao je tadašnji trener Zvijezde Nedim Jusufbegović.

Sezona 2011/12

Te je sezone dugo vođena velika borba za opstanak. Od 15. do osmog mjesta na tabeli na kraju je bilo samo tri boda razlike i to možda najbolje govori o kakvoj se tada bitci radilo.

Kozara je ranije otpisana, ali uoči zadnjeg kola bilo je nekoliko scenarija. Petnaesta Slavija imala je 29 bodova, GOŠK i Leotar po 30, Rudar 31, Sloboda tek na 11. mjestu s 32 boda i nije izgledala kao najugroženija, ali...

GOŠK je gostovao Veležu, Leotar je ugostio Željezničar koji je već bio osigurao titulu, a Rudar Prijedor je bio domaćin Zrinjskom. Svi su odradili uspješno iako jako teške mečeve, pa su pobjedama osigurali opstanak.

Sloboda je pak išla u Lukavicu na noge direktnom konkurentu za opstanak, ekipi Slavije, a bod joj je sasvim bio dovoljan za ostanak. Tuzlaci su vjerovali u Željezničar, prije svih, ali Plavi su u Trebinju izgubili, zbog čega su ih kasnije neopravdano optuživali da su narodski rečeno pustili Leotaru da ostane u ligi, te da su direktno gurnuli Slobodu u provaliju.

Mada, mnogi će opet reći da je Sloboda jednostavno izvršila samoubistvo i da je morala sama da se pobrine za ostanak. Nakon što je izgubila s 2:0, Sloboda je tako ispala prvi put nakon 43 godine.