"Naldo mi je rekao da će mi polomiti noge" · Intervju

I većina fudbalskih romantika se jednostavno rodi s tim. Naravno da je rad neophodan, trnovit je put do vrha, ali bez talenta bi bilo suvišno i pokušavati. A ako imate i jedno i drugo, onda su vam sve granice otvorene.

A Saidu Husejinoviću su se iznenada, kada je jedva bio i punoljetan, otvorila vrata Werdera. Dijete iz Zvornika, poniklo u Tuzli, dobilo šansu da igra sa Naldom, Mertesackerom, Hugom Almeidom, Rosenbergom, Harnikom, Oezilom, Pizarrom, Diegom, Wieseom.... U ekipi koja se tada borila s Bayernom u vrhu Bundeslige, koja je igrala Ligu prvaka.

"Talent ili rad? Pa da sam radio, ko zna gdje bi mi bio kraj", rekao nam je danas Said Husejinović. Opet je u Slobodi, sada ne kao 18-godišnjak već kao 30-godišnjak, ali magija u nogama ne prestaje. Pratila ga je od Tuzle, do Bremena, pa u Sarajevu, Zagrebu...

Sloboda je drugi dio sezone otvorila porazom od Čelika u Zenici, pa je osvojila bod u Gabeli. Možda je ipak premalo s obzirom na očekivanja?

"Mislim da smo se dobro spremili za drugi dio sezone. U Zenici smo išli na pobjedu, ali ne znam šta se desilo, pa smo izgubili. Vjerovatno nas je koštalo to što smo nekako mlakavo ušli utakmicu. Primili smo dva gola, maltene, bezveze. Kada smo zabili gol za 2:1, mislio sam evo ga, to je to, ali na kraju smo poraženi. Imali smo još šansi, nismo iskoristili i to je to. Gabela? Tu nije bilo igre, vidjeli ste i sami na kakvom se terenu igralo. Bilo je 'izbij, nabij'. Ne mogu reći da smo zadovoljni bodom, ali opet, bolje i to nego poraz. Nije ni GOŠK tako naivna ekipa".

Stiče se dojam da je Sloboda mnoštvo dobrih šansi prokockala ove sezone. Toliko utakmica gdje je trebala da osvoji tri boda ili barem bod, nije uspjela.

"Sve i jednu utakmicu mi ove sezone nismo bili nadigrani. Recimo protiv Zvijezde smo izgubili najuvjerljivije (3:0), a kada su njihovi igrači dolazili, govorili su: 'Samo nas nemojte puno nabiti'. Ni oni dakle nisu vjerovali da će dobiti, mislili su da će izgubiti. Na kraju, oni nas nabiju... Neshvatljiv poraz, a tako smo i u Mostaru izgubili iako smo vjerovatno zaslužili barem bod. Dosta bodova smo nekako ispustili, mogli smo biti sigurno treći da je sve išlo po planu".

Kritikovao si loš teren u Gabeli objavom na Instagramu i nije nikakva tajna da ih je većina u BiH u očajnom stanju. Šta je rješenje?

"Rješenje? Pa uložilo se 10 miliona KM u zradu Nogometnog saveza, a zašto se taj novac nije uložio u četiri-pet dobrih terena? Ovako dolaziš na stadione kao onaj u Gabeli. Ono je sramota, ono je u rangu zadnjih liga, zašto se niko ne brine za zdravlje igrača? Da barem televizija to nije snimala...".

Igrao si u Hrvatskoj, tamo je puno bolje?

"U Hrvatskoj je sve i jedan teren dobar i to se ne može porediti. Kod njih su tereni svi dobri i gdje god ideš, ideš sa zadovoljstvom da igraš jer znaš da te čeka dobar teren. Naša liga se ne može porediti s HNL-om ako gledamo terene".

Nakon osvojenog boda u prethodna dva meča, je li red došao na pobjedu? Slobodu, ipak, čeka težak rival, Željezničar, koji je u krizi, ali koji je pobjedom protiv Mladosti ipak najavio bolje dane?

"Upravo tako, Željo se pobjedom malo sada digao. Bit će jako teška utakmica. Želji se vratio stručnjak, svi znamo ko je Amar Osim, ali idemo na pobjedu, pa šta bude. Nama bi dobro došla pobjeda protiv Želje, imali bismo bolji raspored u ostatku sezone. Iskreno, iznenadilo me to što je Željo u ovoj situaciji. Znate, ipak, Željo je Željo... Iznenađen sam kako su loši bili u prvoj polusezoni i mislim da oni sada gledaju samo da izbore Evropu".

A Sarajevo?

"Normalno da mi je drago zbog Sarajeva, volio bih da bude prvak. Ko zna, možda se vratim u Sarajevo nekada. Nikad ne reci nikad. Ostavio sam tamo dobar trag, imam jako dobar odnos s ljudima i ne mogu sada garantovati da se neću jednom vratiti".

Imao si tu 'nesreću' da igraš u klubovima gdje vlada veliki pritisak od strane navijača, javnosti, medija, klupskih struktura...

"Najviše volim i najbolje se snalazim u utakmicama koje nose pritisak. Govore za Sarajevo da je tamo veliki pritisak, ali ja to nisam osjećao. Općenito, gdje god da sam igrao, kada izađem na teren ja ne osjećam nikakav pritisak. Inače, dodatni motiv su mi veliki derbiji. Ok, osjećam taj pritisak da možda moram da dobijem, ali ne jer je na tribinama hiljade navijača i neke lude atmosfere".

Derbi u Hrvatskoj i derbi u BiH, kako bi to uporedio?

"Igrao sam derbi protiv Hajduka, ali u Dinamu nije bilo navijača pa smo igrali pred skoro praznim Maksimirom, a na Poljudu je bila nevjerovatna atmosfera. Željo - Sarajevo mi je ipak bilo bolje igrati i po meni su ti derbiji draži od onih u HNL-u".

Gol protiv Levskog je ipak nešto posebno u karijeri?

"Ta utakmica protiv Levskog je došla kao šlag na tortu, inače sam imao sjajnu sezonu. Rješavao sam i Želju, Široki, mnoge druge, ali ljudi su nekako najviše upamtili taj Levski. Kada sam tek otišao u Dinamo, stalno sam gledao taj gol protiv Levskog. Svi govore kako je taj gol nevjerovatan, ali meni je bio običan, davao sam ih puno na razne načine. Moram naglasit da mi je bilo teško nakon tog gola protiv Levskog jer sam čuo da je nakon utakmice preminuo navijač, kasnije smo mu otišli na dženazu, a iza njega je ostala porodica, mala djeca... To me pogađalo danima".

Najposebniji momenti u karijeri?

"Tu ste me zatekli pitanjem, ne znam šta bih odgovorio. Imao sam dosta dobrih momenata u karijeri, ne znam šta bih izdvojio".

Vratimo se na početak priče. Dječak od 18 godina je iz Tuzle otišao u Bremen, iz Slobode u Werder. Zvuči filmski...

"Kada sam tek otišao u Njemačku, bilo mi je jako teško. Imao sam tek 18 godina, a ljudi koji su me vodili su me napustili, ostavili su me samog i sam sam se morao izboriti za sve. Sve što sam utakmica odigrao, sam sam ih izborio. Imao sam dobre odnose sa igračima Werdera, najviše sam se družio s Tošićem, Juricom Vranješom, Markom Marinom... Ipak su oni bili 'moji' ljudi i bilo mi je lakše s njima".

Pa dobro, otkud u Werderu?

"Kao dijete sam gledao utakmice Bayerna protiv Werdera, jer sam navijao za Bayern, a Werder je tada bio u vrhu Bundeslige. Onda sam otišao tamo u Bremen i u svlačionici gledam Finkea, Wiesea, Nalda, Diega, Mertesackera... Nestvarno".

"Igrao sam na školskom mali fudbal s prijateljima, a navečer me nazove menadžer i govori mi, spremi se jer sutra idemo da potpišeš. Nisam znao gdje idem, a u Minhenu smo prespavali čujem ga spominje koliko je daleko Bremen, onda sam shvatio gdje ću. Mislio sam da me zeza, nije bilo realno u tom trenutku da idem u Werder. Kada sam otišao na pregovore, potpisao sam i kući sam se vratio po stvari, a onda otputovao za Njemačku".

Je li bilo nestvarno gledati ugovor u Werderu i sve te cifre u odnosu na one koje vladaju u bh. fudbalu?

"U Slobodi se naprimjer imalo platu 1500 KM, a tamo odeš i dobiješ desetine hiljada mjesečno. To je bila velika razlika, da čovjek ne povjeruje. Tamo se ne pita kad je plata, sve na vrijeme, plata 'legne' tri-četiri dana prije prvog".

Je li bilo noćnih provoda u Bremenu?

"Imali smo svoju kasu, pa ko zakasni na trening mora da plati 50-100 eura, a kasnije se taj novac potroši u izlasku. U Werderu nisam imao nijedan problem i tamo sam bio kao kod kuće. Da, provodili smo se, družili...".

Kažu da je jednom prilikom Naldo bio jako ljut jer ste ga "ponižavali" na treningu?

"Igrali smo na skraćenom terenu i trener ti baci u sredinu lopte, pa ko prije stigne. Naldu se potrefilo da dva-tri puta igra sa mnom. Izlomio sam ga fintama, a onda je on meni reko: 'Još jednom to napravi, slomit ću ti nogu'. Srećom, nije slomio. Imali smo dobar odnos, ja sam se fino družio s Brazilcima, s njim i Diegom, u Werderu".

Čuješ li se danas s nekim od tih igrača?

"Do skora sam se čuo s Mesutom Ozilom, a prethodno se nismo čuli jedno šest-sedam mjeseci. Mi smo bili cimeri dvije godine, a s Juricom Vranješem se čujem i danas. Tim Wiese me stalno pozdravi preko prijatelja. U Bremenu imam dosta prijatelja, planiram malo otići tamo opet".

Kako bi opisao period u Zagrebu?

"U Zagrebu mi je bilo jako lijepo. Imao sam dobar početak, igrao sam standardno sve utakmice, ali te povrede su me zaustavile da napravim neki veći iskorak, ali sigurno bih mogao puno napraviti da se to nije desilo".

Nekoliko nastupa za A reprezentaciju, no stiče se dojam da se moglo puno više?

"Najviše mi je bilo krivo kada sam bio u Sarajevu, a nisam dobijao poziv u A reprezentaciju zbog moje kilaže. Ja ako se osjećam dobro i igram dobro, ne znam kakve onda veze ima kilaža. Što se tiče nastupa za reprezentaciju, to je poseban momenat. Nositi grb svoje države je nešto stvarno posebno. Nije to mala stvar, posebne su emocije".

Poređenje s Papetom?

"Oni (navijači Sarajeva, op.a) su govorili da sam ja jedini koji podsjeća na Papeta. Valjda što imam to što je imao Pape, uzmem loptu i krenem da rješavam utakmice".

Sve je manje majstora na terenima

"Kada sam igrao u Slobodi 2008. godine bilo je puno majstora, a danas toga nema. Prije je više bilo i publike i svega, a danas su ljudi manje zainteresovani za fudbal. Prije 10 godina se išlo u veće klubove nego sada. Sada i kada igraš za reprezentaciju, ne možeš nigdje otići. Ja sam otišao s 18 godina iz Slobode u Werder, a za mjesec dana sam igrao protiv Intera gledajući Javiera Zanettija i ostale igrače".

Najbolji igrači s kojima si igrao?

"Najveći broj ih je iz Werdera, a u našoj ligi mi je sada teško izdvojiti. U našoj ligi teško da neko odskače. Mene sada kao igrač najviše fascinira Ahmetović. Momak s 35 godina ne propušta treninge. Znam ga, igrao sam s njim, on je posebna priča. Svaka mu čast, divim mu se. Što se znanosti s loptom tiče, to je Meša Alispahić. On zna šta s loptom i kada je ona kod njega - u sigurnim je nogama. Emir Halilović je sjajan momak i sjajan igrač, to pokazuje u Sarajevu. Meni je jako drag mladi Amar Beganović, koji je nevjerovatno borben i toliko sebe daje na svakom treningu, definitivno je zaslužio najbolju karijeru".

Ima li Sloboda snage da se bori za Evropu?

"Ne znam zašto se ne bismo borili za Evropu? Smatramo da niko od nas nije bilo bolji i u svakoj želimo pobjeđivati. Željo nam je direktan konkurent, evo sada nas čeka ta važna iteška utakmica, ali želimo da pobijedimo".

Je li realno vjerovati da Tuzla može da bude grad prvaka jednog dana?

"To može jednog dana da se desi, ali ovog momenta se to teško može napravit, jer su financije najveći problem. Kada je Azmir Husić uveo Slobodu u Premijer ligu, doveo je veliki broj vrhunskih igrača i odmah se tim borio za titulu i igrao je finale Kupa. Dakle, financije su te koje diktiraju".

Je li dobro za Tuzlu što danas ima dva premijerligaša?

"Dobro je za Tuzlu što ima dva premijerligaša, a dao Bog da ih ima još više, ali da ima i više terena dobrih. Tušanj ne miruje, nonstop se igraju utakmice na njemu i to je mali problem, ali dobro je za grad da ima svoj derbi".

Za kraj, kakav odnos imaš s navijačima Slobode?

"S navijačima imam dobar odnos, zadovoljan sam publikom na Tušnju, a evo sada ih pozivam da dođu u subotu jer je ovo velika Slobodina šansa. Nadam se da će nam biti velika podrška, a eventualnom pobjedom mogli bismo se svi zajedno nadati Evropi".