Nemanja Bilbija: Zaslužio sam priliku u reprezentaciji! · Intervju

U prošlom kolu, u utakmici protiv Slobode Bilbija je zabio svoj deveti gol u ovoj sezoni i izbio na sami vrh ljestvice strijelaca Premijer lige ostavivši iza sebe Elvira Koljića koji već neko vrijeme ne igra u našoj ligi. Supruga Sanja nedavno mu je rodila sinčića i to je, kako sam kaže, promijenilo cijeli njegov svijet. Nabolje naravno.

O tome i svemu pomalo Nemanja je pričao nešto više u intervjuu za SportSport.ba koji smo obavili u jednom popularnom mostarskom kafiću.

Nemanja, kada je i kako počela tvoja nogometna priča?

"Počelo je jako rano, ne znam jesam li imao i punih 6 godina. Uvijek sa starijima, uvijek sam se vrtio uz njih i gurao se, borio, tražio svoje mjesto pod suncem. Sa nekih 9, 10 upao sam u treninge sa svojim godištem, skoro se to rasplamsalo na nekoj ozbiljnijoj razini i evo, kao što vidiš, traje sve do dana današnjeg, a nadam se da će još dugo" - otpočinje Nemanja svoju priču.

Kada si shvatio da će nogomet biti tvoj inicijalni životni poziv, tvoj posao?

"Taj klik dogodio se negdje 2004 godine kada sam doživio jako težak lom noge. Bio sam tada u kadetima i bio sam 11 mjeseci odsutan. Poslije povratka na teren zaigrao sam za juniore,a trener mi je našao novu poziciju u timu. Stavio me na poziciju napadača i pokazalo se to kao pravi pogodak. U toj sam sezoni postigao više od 20 golova i tada sam nakon tog svega lošeg što se desilo shvatio da ja zaista mogu to, mogu uspjeti kao nogometaš, te sam baš u to vrijeme shvatio da će nogomet biti ono čime ću se baviti cijeli život. Za juniore sam inače zabio 46 golova, kasnije priključen prvom timu i ta bajka na svu sreću još uvijek traje".

Spominješ kako si igrao "čistog" napadača, u Zrinjskom igraš na poziciji ofanzivnog veznog, a golovi se redaju?

"Kada sam igrao u Sarajevu, sad se ne mogu točno sjetiti koja je bila godina, u klub je stigao Leon Benko i ja sam prekomandovan na poziciju polušpica. Odmah mi se svidjelo igrati na tom mjestu, puno mi je više ležalo jer sam dosta s loptom u nogama, nema ni previše kontakt igre i ispostavilo se da je to pozicija koja mi najviše odgovara".

Spomenuo si Sarajevo, kad smo već kod toga, mnoge tvoje kolege često su isticale da je u Mostaru nemjerljivo manji pritisak igranja nego u našem glavnom gradu, neovisno o kojem klubu je riječ?

"Znaš šta ću ti reći, pritisak je velik i u Mostaru i u Sarajevu, ali što se tiče Sarajeva, tamo kad ne ide onda stvarno ne ide. Počev od navijača, pa i igrača koji se ne nose baš najbolje s tim pritiskom, malo ih može to podnijeti na pravi način. Drukčije je to gore sve, pa mislim da je i to jedan od faktora koji utječu na to da Sarajevo i Željo nemaju rezultate koji se od njih očekuju u posljednjih nekoliko godina.

Živiš najbolje nogometne dane a i u najboljim si godinama za nogometaša. Koliko ćemo te još gledati u Zrinjskom?

“Pa i prije godinu dana, i prije pola godine dolazile su ponude, no u dogovoru s Dankom Šulentom odlučio sam ostati i nisam se pokajao. Iskreno, nijedna od tih ponuda nije bila toliko ekstra da bih pod svaku cijenu prihvatio neku i pošao van. U tom periodu mi je I supruga Sanja bila trudna i mogu reći da nisam pogriješio. Titula je opet došla u Mostar. Ugovor sa Zrinjskim traje do ljeta, e sad šta će se na zimu ili ljeto događati zaista ne znam, no znam ako ne odem u inozemstvo da ostajem u Zrinjskom".

Baka često priča o nestanku gladi i želje kod igrača vremenom, posebno kada se ostvare tako veliki uspjesi a ne realizira se neki dobar transfer vani?

"Ma sve je to individualno od igrača do igrača. Znam na koga je šef mislio i koga je apostrofirao kada je pričao o tome, ali mogu reći u svoje ime i Jakovljevića i Filipovića da se nije radilo o zasićenju. Mislim da nas je u dobra doba igranje u europskim utakmicama dosta poremetilo, zaista nismo navikli na tako daleka putovanja a utakmice smo igrali praktički bez treninga. Čim se to sve malo sleglo i došlo u normal rezultati su se vratili. Mislim da nema zasićenja, opet smo u samom vrhu ljestvice".

Vani si igrao za RNK Split, te za Vojvodinu duži period, možeš li usporediti te periode i te lige sa našim prvenstvom?

"Ima razlike, kako u infrastrukturi tako i u igračkoj kvaliteti mora se priznati. U Hrvatskoj postoji 4, 5 ekipa koje stvarno odskaču. Igranje za Split, tih 7 mjeseci su mi zaista pomogli u karijeri. Vidim da su sada dospjeli u treću ligu i moram reći da mi je žao no s obzirom da sam otamo došao u Zrinjski i domogao se velikog broja titula ta priča je za mene ispala više nego dobro".

"U Vojvodini sam proveo skoro 4 godine. Tamo sam otišao vrlo mlad, ali to je liga u kojoj također imate nekoliko sjajnih momčadi. Nikada nisam zažalio što sam otišao tamo, liga sa Zvezdom i Partizanom je stvarno bila odlična. Konkurencija u Vojvodini tada je bila veoma jaka, a tu je bio pokojni Bata Butorović kod kojega je igrač bio svetinja i to svima uvijek govorim. Njegov igrač bio je vrhunski tretiran, plaćen na vrijeme i sve. Osvojili smo i Kup, igrali play off Europa lige sa Sheriffom, rezultati su zaista bili solidni. Tamo sam zaradio i jako tešku ozljedu lijevog zgloba, ozljedu s kojom i danas imam problema, otišli su mi ligament zgloba, tri mjeseca odsustva i to je jedina mala mrlja koja ipak ne može zasjeniti sve dobro što mi se događalo u Novom Sadu".

Nemanja, da li bi u Bosni i Hercegovini opet mogao zaigrati za neki drugi klub sem Zrinjskog?

"Iskreno, pored mog Borca gdje bih stvarno volio opet nekada zaigrati na Gradskom stadionu na kojem sam i ponikao, te pored Zrinjskog u kom proživljavam najbolje dane u karijeri što se tiče BiH uistinu se više ne vidim ni u jednom drugom klubu".

Nedavno ste ti i supruga Sanja dobili sinčića. Koliko je roditeljstvo promijenilo tvoj život, tj.tvoju percepciju i pogled na svijet?

“Ma zaista nešto neopisivo, prekrasan osjećaj. Mislim da svatko tko je roditelj zna o čemu pričam i o čemu je riječ. Evo baš od ponedjeljka su došli napokon u Mostar i uživam u novoj ulozi, pokušavam Sanji pomoći koliko god mogu jer je u ovom periodu roditeljstvo jako zahtjevno, no zaista, to što sam postao roditelj me mijenja sigurno nabolje i uživam u svakom trenutku".

Reprezentacija? Nekoliko puta si pozivan, no nikada nisi dobio neku konkretnu priliku? Nadaš li se još pozivu Prosinečkog?

“Kroz sve ove godine mislim da sam dao jako mnogo Premijer ligi i bosanskohercegovačkom nogometu. Nisam dobio pravu prigodu da pokažem što i koliko mogu u nacionalnom dresu. Dobio sam par poziva na kojima nisam ni debitirao. Ni turneja u Americi nije ispala kako sam očekivao, dobio sam samo 10 minuta, a za to vrijeme se jako malo toga ili ništa ne može pokazati. Evo, ova godina je sjajna, devet golova u prvenstvu, dva u europskim natjecanjima, mislim da sam zaslužio da se o meni u najmanju ruku razmišlja kao nekom rješenju, a ja osobno imam veliku želju da dobijem pravu prigodu. U percepciji imam to da radim još jače i napornije i vjerujem i nadam se kako će poziv i prava prilika konačno stići a vjerujem da ih zaslužujem".

Spomenuo si aktualnu sezonu, slažeš li se da je ovo tvoja najzrelija sezona do sada?

"Pa složio bih se, dosad je odlično. Devetnaest odigranih utakmica, jedanaest golova, nikada nisam bio ovoliko uspješan u prvom dijelu sezone i želim nastaviti u ovom ritmu, čak još bolje od ovoga".

Surađuješ s Bakom Sliškovićem, velikim nogometnim imenom, kakav odnos imaš s njim?

"Odnos s Bakom je vrhunski u najmanju ruku. Volim to što znam da na mene računa u svakom trenutku, razvili smo odnos s puno povjerenja što se uostalom vidi i na terenu. Nekoliko puta sam po osvajanju zadnje titule izjavio da sigurno nisam još ni svjestan kakva legenda me trenira. O Baki zaista sve najbolje".

Za kraj, kakav je Nemanja Bilbija privatno?

"Sušta suprotnost od onog na terenu. Miran i povučen, zaista sve kontra od onog na utakmicu u kojoj me adrenalin nosi i gdje sam jako impulzivan. U posljednje vrijeme od rođenja sina sam još postao i pravi obiteljski čovjek i kažem vam, ne bi me prepoznali" – kroz smijeh završava Nemanja Bilbija svoju priču za SportSport.ba 

Bilbija uistinu proživljava najljepše dane karijere i života, što ne može sakriti nijednom rečenicom, gestom niti mimikom. Jedan od najboljih igrača Premijer lige u posljednjih nekoliko godina a usudili bi se reći i u povijesti. Igrač koji uvijek teži više, bolje i jače od onog što daje, beskompromisan na terenu, van njega miran i povučen. Ove sezone Plemići na njegov pogon ponovno dobro stoje u Premijer ligi, te Kupu, a nikoga ne bi trebalo iznenaditi ako ovaj igrač na kraju sezone, kada se budu "brojali mrtvi", osvoji svoju petu uzastopnu titulu prvaka Bosne i Hercegovine.