Niko Kranjčar igrao za Dinamo i Hajduk, ali nema problem reći ko će biti prvak Hrvatske

Kranjčar je bio gost emisije koju vodi lijepa Valentina Miletić Razgovaralo se o mnogim temama i aktuelnostima vezanim za hrvatski fudbal.

Dotaknuo se spiska selektora mlade reprezentacije Ivice Olića.

"To je tako. Do zadnjeg trene strepiš i čekaš i dok se ne ukrcaš u autobus ne znaš na koga možeš računati. Najveće promjene su u zadnjoj liniji jer su ozlijeđeni i Prpić i Živković. Pozvali smo Tepsića i Badelja jer s iskustvom igranja prvoligaškog nogometa nam mogu jako puno pomoći. Tu je još Biuk te Vrabančić, koji je igrama u Lokomotivi skrenuo pozornost na svoje igračke kvalitete. Ljubičić ne može. Vuče ozljedu već neko vrijeme. Igra pod blokadama, teško mu je, a odluka je da idu samo oni koji su 100 posto spremni i tu je izbornik donio najbolju moguću odluku. Zadovoljni smo s rosterom", rekao je Kranjčar, prenosi Tportal.hr.

Govorio je o svom vremenu koje je proveo kao igrač Dinama i zašto je otišao.

"Naša je realnost takva da moramo gurati mlade i perspektivne igrače. Svjesni smo da hrvatski klubovi žive od prodaje igrača. Nekada je to prerano, ali pokazalo se da je dobra praksa. Neki se pogube po putu, a dio njih nadogradi svoju izvedbu. Meni nije bio problem u tim godinama jer sam tako mlad kao kapetan stavljao interes ekipe ispred sebe. Bio sam svjestan da sam traku zaslužio na osnovu svog talenta, značaja obiteljskog prezimena u Dinamu i da je to ustvari projekt ulaganja u budućnost.

Od starta sam imao dobar odnos sa starijim igračima, bilo mi je važno da me prihvate i da od njih učim. Najviše sam naučio od starijih igrača, kroz cijelu karijeru. Gledajući ih i upijajući njihova iskustva i znanja. Bilo mi je bitno od starta reći: 'Gledajte, nas je tu četiri, pet, ako treba ići pucat na vrata, dogovorit ćemo se pa ću otići..."

U nastavku emisije Niko je govorio o A reprezentaciji za koju je debitovao s 20 godina, u 81 nastupu zabio je 15 golova, a službenog oproštaja nije bilo. Drži da se nije rano oprostio od reprezentativnog dresa.

"O ne! Na vrijeme sam zaključio karijeru kroz koju sam imao podosta ozljeda. Nisam smatrao potrebnim opraštat se od reprezentacije. Kada sam prestao dobivati pozive to je bilo to za mene. Najljepši period u životu mi je igranje za reprezentaciju uz sva predivna iskustva koja sam imao u Dinamu, Hajduku i inozemstvu, ništa se ne može usporediti s igranjem u reprezentaciji.

Prve dvije godine su bile poprilično traumatične i teške, pod tatinim vodstvom i očekivanjima. Bilo je tu i prepucavanja zbog odlaska iz Dinama u Hajduk, lomilo se preko moje igre u reprezentaciji. Nakon toga čekalo me je dokazivanje kod novog izbornika, dolazi velika satisfakcija potvrde samog sebe i igranja u našoj najboljoj momčadi. S ponosom i srećom se sjećam svake utakmice. Tako sam odgajan, činjenica je da mi je tata bio prvi kapetan hrvatske reprezentacije, a poslije i izbornik, tako da je to usađeno u mene."

Najljepši period u karijeri?

"Svaki u kojem igraš dobro i pobjeđuješ. Ali, onda si svjestan da dolaze i kritike i lošiji periodi i sjedenja na klupi i to su periodi koje ne želim nikome. Realnost je da puno igrača to proživljava, mi vidimo ružičasto ovih dva do tri posto Uživao sam u trenucima kada su me svi ljubili i kada sam bio zadovoljan svojim igrama, a svjestan sam koliko je teško kada igrač ne igra i kad prolazi kroz teške periode i ozljeda i oporavka. Ja sam prošao i jedno i drugo, a uz sve loša iskustva ne bih ništa mijenjao u karijeri."

Rekao je da je protiv Lige nacija...

"Ja sam prvi protiv nje. Igrače treba zaštititi, previše je utakmica. Liga nacija je postalo ozbiljno natjecanje u kojem nemaš pravo na štednju, ne možeš doći i ne odigrati. Traži se rezultat zbog rejtinga za Svjetsko prvenstvo. No, izbornik i dečki se snalaze i moramo biti ponosni na sve uspjehe koje smo ostvarili i ostvarujemo. Teško mi je shvatiti da ima toliko kritičara nakon jednog, uvjetno rečeno, malo lošijeg turnira."

Igrao je za Dinamo, pa prešao u Hajduk. Sada je upitan ko će biti novi prvak...

"Mislim da će Dinamo biti prvak, zbog matematike, brojki... I dalje mislim da je najjača ekipa i da, unatoč kiksevima koje je imao, ta četiri boda su za njih dostižna. Hajduk nema širinu kadra koji može izdržati cijelo prvenstvo. Hajduku sav respekt, ali se vidjelo u Varaždinu, kada Livaja nije 100 posto fit, da pate. Fali im jedan, dva igrača. Hoće li rukovodstvo kluba u prijelaznom roku dovesti pojačanja koja su im prijeko potrebna za ozbiljnu utrku na naslov prvaka to je pitanje za upravu HNK Hajduk. Bilo bi dobro da utrka za naslov traje što duže. To je važno za hrvatski nogomet i napredak klubova. I Hajduka i Rijeke i Osijeka, a ono što je najvažnije je da i iz HNL-a reprezentacija dobije igrače."

Za kraj ga je dočekalo pitanje o budućnosti, vidi li se Niko jednog dana kao trener nekog kluba u HNL-u?

"To mi je predaleko. Tu sam sad pomoćnik u mladoj reprezentaciji Oliću. Uopće ne razmišljam o samostalnoj trenerskoj karijeri. Život me naučio da ne gledam previše u budućnost i ne donosim odluke prerano. Kao igrač želio sam igrati za Romu i nije se ostvarilo, tako da... Sretan sam i zadovoljan tu gdje jesam", zaključio je Niko Kranjčar za Tportal.

Niko Kranjčar, sin Zlatka Cice Kranjčara, ponikao je na Maksimiru, ali je sve šokirao kada je 2005. prešao u Hajduk. Kasnije je igrao u Engleskoj za Portsmouth i Tottenham i QPR. Jedno vrijeme je nosio dres kijevskog Dinama, a završio karijeru u Glasgow Rangersu. Upravo će u Glasgowu Hrvatska za nekoliko dana gostovati Škotskoj, a potom 18. novembra na Poljudu ugostiti Portugal.