"Novac je bitan faktor za iskorak u Evropi, no nije najvažniji"

Iskusni Igor Musa je u nogometu prošao gotovo sve

Igora Musu poznavaocima nogometa na ovim prostorima nije potrebno previše predstavljati. Njegov nogometni put počeo je davne 1983. godine u mostarskom Veležu, a nogometno ime i slavu kasnije je stekao u Rijeci i Hajduku u kojima je ostavio neizbrisiv trag.

"Novac je bitan faktor za iskorak u Evropi, no nije najvažniji"
Igor Musa još uvijek izgleda kao da profesionalno igra nogomet, a danas osvaja turnire u tenisu i kako kaže, sposoban je i voljan pomoći HŠK Zrinjskom svojim velikim iskustvom
Foto: V. Bernadić

Bio je ponajboljim nogometašem kluba s Kantride u legendarnoj sezoni 1998/99 kada se zastavica pomoćnog suca Zorana Krečaka zavijorila u 89.minuti utakmice protiv Osijeka i poništila čisti gol Admira Hasančića koji je u tom trenutku značio naslov prvaka Hrvatske koji se nezasluženo tada našao u Zagrebu.

Za splitski klub je odigrao 150 službenih utakmica i zabio 28 pogodaka što ga stavlja u legitimnu priču o legendama ovog kluba. U smiraj svoje karijere se vratio kući u Mostar, te karijeru okrunio naslovom prvaka s HŠK Zrinjskim. Pružao je Musa fantastične partije i u Hrvatskom Dragovoljcu, španjolskom Xerezu, ciparskom AEL-u, no tu priču mogli bi pričati beskonačno dugo.

Već nekoliko sezona uživa u aktivnoj mirovini tijekom koje se isprofilirao kao sjajan tenisač koji osvaja turnire u veteranskim konkurencijama a za SportSport.ba je pričao i o tome, te aktualnom stanju u bh. nogometu i još dosta stvari o kojima je bilo veliko zadovoljstvo razgovarati s Igorom koji i dan danas izgleda besprijekorno, kao da je još uvijek aktivan nogometaš.

Igore, dani u nogometnoj mirovini prolaze više nego aktivno.

„Nakon kraja karijere, došlo je do zaokreta i u privatnom životu. Skrasio sam se u Mostaru, svom gradu, gdje je život usporeniji i mirniji u odnosu na sva mjesta kroz koja sam prošao kroz svoj nogometni put. Prilagodio sam se tome, tu sam sa ljudima koje volim, prijateljima i obitelji kojoj sam napokon više posvećen. Rekao bih da uživam u ovim mostarskim danima i ritmu. Poznato je da taj prelaz iz profesionalnog sporta u mirovinu, kada iz jednog ritma u kojem si kao programiran i navijen, ulaziš u fazu stagnacije i mirovanja padne dosta teško, ali eto, ja sam se nekako uspio prilagoditi i uživam u postnogometnom životu“, govori nam Igor Musa na početku razgovora.

Nogometne terene zamijenio si teniskim, čak znamo i da osvajaš turnire na rekreativnoj razini.

„Tako je, istina. Volim tenis i obožavao sam ga igrati čak i dok sam se aktivno bavio nogometom. Nekako mi je došao sjajno nakon završetka karijere. On je razlog što se fizički još uvijek osjećam fit. Nakon 20 godina aktivnog bavljenja sportom tijelo ne može tek tako stati, jednostavno traži od mene da se bavim nekim sportom, nekom aktivnošću. Tenis mi je pružio sve to i usput me okružio divnim ljudima s kojima uživam provoditi vrijeme na turnirima i mimo njih“.

Pratiš li naš nogomet, Premijer Ligu i kako ocjenjuješ dosadašnji tijek aktualnog prvenstva?

„Naravno da pratim, posebno Zrinjski koji prolazi kroz tešku i zahtjevnu sezonu po pitanju i fizičkog i psihičkog zamora materijala s obzirom da su ostali malo duže u Europi i nije se prošla uobičajena pripremna faza kroz koju igrači napune baterije do kraja. Sve je bilo u nekom letu i hodu, pa je čini mi se sve to došlo na naplatu. Dosta je ozljeda, više nego je uobičajeno i forma ekipe nije na očekivanoj razini. No ipak to još nije alarmantno, ima još dosta da se igra i velik je broj bodova u igri tako da mislim da Europa sigurno nije upitna što bi trebao biti glavni cilj, a ni prvo mjesto nije previše pobjeglo. Itekako je još uvijek aktualno“.

Mnogi pričaju i o zasićenju nakon toliko titula i uspjeha, drži li ta priča vodu?

„Osobno to nisam nikada doživio, mislim na zasićenje ciljevima. Zasićenje ambijentom je druga stvar, počev od svlačionice, kompletnog okruženja. Tu se može dogoditi da se igrač više ne vidi u istom ambijentu, ali eto, čim se padne u malo lošiju formu stanje se odmah apostrofira kao takvo. Ciljevima se pravi sportaš ne može zasititi. Uvijek se mora imati cilj, taman da je deset titula iza tebe. S druge strane, moramo biti svjesni da to ne ide uvijek tako lako. Što više osvajaš, narednu godinu je sve teže. Zasićenja druge vrste su moguća, ali ciljevima, to nikako ne bi smjelo da se događa“.

Prošao si sito i rešeto u nogometu, sigurno znaš šta jednom timu treba. Mislimo tu naravno na naše klubove. Što je potrebno za napraviti neki značajniji iskorak u europskim natjecanjima?

„Novac je bitan faktor, ali po meni nije najvažniji. Novcem možeš i moraš pojačati ekipu. Živimo u iščekivanju takvog iskoraka od strane nekog domaćeg kluba, ali i tu je kao i svugdje uz sve potrebno mnogo sreće. Zrinjski je proteklih par godina igrao dobro u Europi. Nedavno ispadanje od Spartaka iz Trnave me razočaralo, ni u jednom segmentu Slovaci nisu bili bolji od Zrinjskog. Činilo mi se da naši nogometaši nemaju vjere u to da mogu riješiti. Momčad mora imati par igrača koji imaju iskustvo igranja Europe, iako nije ni to garancija. Ne mogu se dovoditi igrači iz klubova koji se bore za opstanak ili ispadaju pa se s njima boriti za naslov. Tako i za europski iskorak mislim da treba dovesti par igrača s iskustvom igranja u Europi pa da se može razmišljati o tom dugo očekivanom iskoraku“.

Ostavio si velik trag u splitskom Hajduku koji živi možda i najteže dane u posljednjih par decenija. Šta je uzrok ovakvog pada Splićana?

„Taj pad se nije dogodio preko noći. To je proces koji se odvijao vremenom, isto tako kako ne možeš uspjeti preko noći, tako se ne može tako naglo ni pasti. Niz loših odluka uprave, od dovođenja struke preko igrača kumovalo je ovom stanju. Hajduk osim što ima očajan igrački kadar s kojima su se pravili ugovori kakvi već jesu, ima igrače koji su igrali po drugim ligama Italije, Portugala, gdje su se borili za opstanak i nemaju mentalitet pobjeđivanja. Došlo se na to da kad se igra u gostima i osvoji se bod svi budu sretni i zadovoljni. To nisu ambicije kluba kakav je Hajduk. Tu leži veliki problem, u kvaliteti igračkog kadra i predstavljanju tih igrača kao velikih pojačanja. Sada sve to nažalost dolazi na naplatu“.

Vratimo se na naše travnjake još malo. Zašto naši mladi igrači teško dobivaju prigodu, zašto se vjeruje neprovjerenim nogometašima sa strane, a ne našim mladim igračima? Konkretno, naš prvak Zrinjski u kadru ima jedva 5-6 nogometaša iz Mostara.

„Što god da kažem naći će se netko tko će udariti kontru i izbaciti deset drugih verzija. Određeni klubovi imaju neku provjerenu politiku kao što recimo ima Zrinjski koji dovede npr. osam igrača sa strane a s četiri se pogodi kao što je evo do sada bio slučaj. To ispada uspješno i od te se politike teško odstupa. Meni je žao da nemamo više domaćih igrača iz vlastitog pogona u kadru za prvi tim. Netko će reći da tu nema kvalitete i da nema dobrih generacija. To su ipak dublje analize u koje u ovom trenutku ne bih ulazio. Postoje ljudi koji se bave time. U pravu ste kada kažete da je u Zrinjskom premalo domaćih igrača u kadru, ali to je zasad tako, a vidjet ćemo kako će se i hoće li okrenuti stvari u budućnosti“

Nakon što si u nogometu prošao gotovo sve, igrao protiv velikih imena, postoji li neki nogometaš koji te se uživo dojmio, netko protiv koga je bilo najteže igrati?

„Ima, bilo ih je, teško je to sve pohvatati. Kako sam bio veznjak, igrač kojeg sam itekako osjetio i protiv koga je bilo užasno teško igrati bio je Krasimir Balakov, igrač s jako niskim težištem, ogromnim znanjem i pretežak za čuvanje. Igrao sam i protiv Gravesena, protiv Rooneya ali Krasimir Balakov je na mene ostavio najveći dojam. Igrač koji je jednostavno imao sve, kojem nisam mogao skoro ništa“.

Vidiš li nekog igrača u Premijer ligi da bi u skorije vrijeme mogao napraviti neki bolji transfer u odnosu na ove kakve prave sada nogometaši iz domaćeg prvenstva? Zašto su podcijenjeni igrači iz PL?

„Složio bih se da su podcijenjeni nogometaši iz našeg prvenstva. Imam priliku biti u kontaktu s dosta managera i ljudi koji su vezani za nogomet izvan BiH i njihovi komentari su uglavnom da je PL kvalitetom dosta ispod lige petice što nažalost stoji. Kada vidim koliko kod nas igrač ima dodira s loptom i vremena da se okrene ili riješi lopte i kada to usporedim s onim što se igra vani neugodno se iznenadim. Mogu reći da tome pridonose i sami tereni koji su dosta sporiji i teži kod nas. Nove vrste travnjaka čine igru a i samog igrača dosta bržim, tjeraju igrača da dosta brže misli i rješava se lopte. Ovaj nivo i kategorija igrača koji igraju trenutno u BiH trebali bi se okrenuti tržištu Mađarske, Turske, Belgije, Hrvatske...to su nekako lige koje omogućavaju daljnji napredak igraču koji će ukoliko posjeduje kvalitet mnogo lakše iz tih liga doseći neku od liga „Petice“ – mišljenja je Musa.

Igore, dosta si upućen u aktualna nogometna zbivanja ne samo kod nas. Vidiš li se u dogledno vrijeme kao trener ili možda manager?

„Trenerska karijera je nešto meni jako zanimljivo i privlačno i volio bih se okušati kao trener. Međutim nisam nikada išao u tom smjeru, jer ako se namjeravaš time baviti, moraš gledati klubove van BiH što nije moja vizija mog daljnjeg života, da se opet negdje selim s obitelji jer mi je iskreno toga malo preko glave. Managerstvom se pomalo bavim i imam kontakte s dosta agencija i klubova i pomalo radim oko toga pa ćemo vidjeti u kom smjeru će to nastaviti“

Obzirom na ogromno iskustvo koje posjeduješ, je li bilo ikada kontakta od strane klubova u kojima si igrao, ikakvih ponuda da se involviraš u rad kluba ili ekipom?

„Što se tiče Zrinjskog, kada sam dolazio ovdje imao sam dogovor da odigram dvije sezone i preuzmem nakon toga ulogu sportskog direktora, no na kraju se to izjalovilo. Ne bih ulazio u detalje zašto i kako. Za vrijeme dolaska gospodina Šulente bilo je kontakata i razgovora da preuzmem tu funkciju, ali nije se ostvarilo. Moram reći nažalost jer mislim da bih tu funkciju obnašao kvalitetno i sa ovom upravom koju cijenim mislim da bih itekako mogao „dati ruke“ i donijeti neke nove kvalitete. Podići dosta stvari na višu razinu. U Hajduku sam radio kao skaut za BiH jednu sezonu a i danas imam neke kontakte mada smo tu konkretnu suradnju prekinuli."

Javnosti je možda manje poznato da si karijeru okončao u dresu Igmana u 1. ligi Federacije. Nakon svega što si prošao u karijeri kako je bilo na terenima Federalne lige?

„To je bilo dosta zanimljivo iskustvo i čudna varijanta kako se odigrala ta priča da nakon što četiri godine nisam igrao bez ijednog treninga i odigram šest utakmica. Bio sam zadovoljan tom avanturom, da je tako nazovem. Nakon svih liga koje sam prošao, te nakon toliko pauze liga Federacije mi je bila izazov. Sve se odigralo na nekoj prijateljskoj bazi pa je zadovoljstvo bilo još veće. Bilo je i medijski popraćeno, hrvatski mediji pogotovo, bili su u čudu otkud me tamo, ali generalno jedan veliki palac gore za tu polusezonu provedenu u Igmanu.

Vjerojatno si pun anegdota kroz svoj veliki nogometni put, imaš li neku za podijeliti s nama?

„Bilo je naravno, najviše iz Hajduka i mahom su sve vezane za Stanka Bubala. No izdvojio bih jednu iz Slaven Belupa, kada smo po velikoj hladnoći gostovali u Međimurju. Bio je prosinac, snijeg oko terena. S nama u timu je bio momak iz Južne Koreje čijeg se imena danas nažalost ne sjećam. Nakon sastanka održanog u svlačionici dok smo se spremali za izlazak na teren naš suigrač Petar Bošnjak je odnekud izvadio bocu rakije i usuo u čep i iskapio ga. Izraz lica koji je nakon toga uslijedio kod Korejanca bilo je nešto neopisivo. Tada smo mu objasnili da je to kod nas normalno po velikoj hladnoći i na kraju je i on trznuo „jednu ljutu“ nakon čega je nastao pravi cirkus u svlačionici“.

Igore, kroz prizmu velikog iskustva koje posjeduješ, imaš li za kraj kakav savjet za mlade nogometaše koji krče svoj put u svijet ozbiljnog nogometa?

„Moram odmah reći da je taj nogometni kruh doslovce sa sedam kora i jako težak. Kroz karijeru te prati mnogo upitnika i pitanja jesi li ti taj, vrijediš li, pa onda ozljede i ostalih sto prepreka da iskočiš i na kraju živiš od sporta. Međutim ništa novo neću reći ako kažem da se ne smije posustajati ako imaš sampouzdanja i vjere u sebe te svoje znanje i trud. I još nešto, bez dodatnog rada, mimo onog koji se obavlja u klubovima, šanse za uspjeti su vrlo male“ – završio je Igor Musa razgovor za SportSport.ba.

Igor Musa čovjek je koji je, kao što smo rekli u nogometu prošao gotovo sve. Iskustvo iz klubova kao što su Rijeka, Dinamo, Xerez sigurno bi dobro došlo svima, posebice klubovima iz Premijer Lige. Zrinjski možda gura dobro i njegova uprava radi solidan posao, no u svojim redovima nemaju nikog s približnim nogometnim iskustvom kao što je Igor Musa. Vremena, volje i što je najvažnije znanja ovaj nekada sjajni nogometaš itekako ima, a vrijeme je da se to prepozna i u redovima kluba kojemu je Igor pomogao osvojiti drugu titulu od šest koliko ih Mostarci imaju u svojim vitrinama.

 

 

Komentari (0)

Ostalo još 1500 karaktera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.