Saša Papac (31) jedini je igrač koji je ostao dosljedan onome što je poručio kroz famozno pismo u oktobru 2006. godine. Skoro pet godina kasnije, najavio je svoj povratak u nacionalni tim.
Neke se stvari, jednostavno, dogode. Ne radujemo im se, ali one se dogode. Krajem 2006. godine, tačnije u oktobru, na Bilinom Polju pred oko 10.000 gledalaca deklasirala nas je Grčka. Neugodni Grci tada su slavili s ubjedljivih 4:0. Izgubili smo bitnu utakmicu, kasnije i kvalifikacije za Evropsko prvenstvo, ali i Sašu Papca, koji je u tom suretu zaradio crveni karton u 49. minuti.
(Ne)rado se sjećamo te 2006. godine, tog oktobra. Tada je 13 naših reprezentativaca uputilo pismo u kojem su zatražili odlazak (tad) predsjednika Nogometnog saveza BiH Milana Jelića, kao i potpredsjednika Ilije Dominikovića i Sulejmana Čolakovića, ali i direktora reprezentativnih selekcija Ahmeda Pašalića.
Jedan od potpisnika famoznog pisma bio je i Saša Papac, ali i njegovi brojni drugovi iz reprezentacije. Naravno, štošta toga se dešavalo tih godina u krovnoj kući našeg nogometa, pa je jedno takvo pismo skoro bilo i neizbježno. Od igrača se tražio vrhunski rezultat, a uslova za takvo što skoro da nije ni bilo. Namjera jednog ovakvog pisma od strane reprezentativaca bila je dobronamjerna, kako bi se ukazalo na nepravilnosti, kojih je itekako bilo, na loš rad čelnih ljudi... Pismo, nažalost, nije promijenilo puno toga.
"Čvrsto stojim iza ove odluke jer želim više i bolje. Da sam se htio amaterski baviti nogometom, ne bih otišao iz Premijer lige BiH 2001. godine. Većina reprezentativaca iz inostranstva smatra da u Savezu trebaju raditi bivši fudbaleri jer oni najbolje shvataju problematiku nogometa. Nikada ne bih mogao biti doktor jer nisam kvalifikovan za taj posao. Inicijativa je zajednička pošto smo svi razgovarali o stanju u reprezentaciji i složili se da ovako dalje ne ide. Nas ne interesuje ko bi došao na funkcije niti nas je neko instruirao da napišemo ovo pismo. Želimo da naredne generacije imaju optimalne uslove kako bi postizali bolje rezultate", izjavio je Papac jednom prilikom.
Godinama kasnije, Saša Papac jedini je ostao dosljedan svojoj odluci. Prolazile su godine, a Saša se nije javljao novinarima, nije želio nikakvu vezu sa reprezentacijom BiH, odnosno sa "foteljašima", onima koji su bh. nogomet nekoliko puta klinički ubili. Rođeni Mostarac igrao je u Škotskoj, u svom Glasgow Rangersu, i nije želio poreći ono što je tada rekao, premda je i sam znao koliko nedostaje ovoj reprezentaciji., a i ona njemu.
Konačno, ove godine dosta toga se dogodilo. Najprije su FIFA i UEFA suspendovale naš Nogometni savez, potom je uveden Komitet za normalizaciju na čelu sa legendarnim Ivicom Osimom i, čini se, zapuhali su neki pozitivni vjetrovi. Zmajevi se bore za plasman na Evropsko prvenstvo u Poljsku i Ukrajinu 2012. godine, nikad bolja kvalifikacijska grupa za plasman na Svjetsko prvenstvo u Brazil 2014. godine (Grčka, Slovačka, Litvanija, Latvija i Lihtenštajn), naši igrači dospijevaju u redove najboljih evropskih timova...
Za deset dana igra se prijateljski susret s Grčkom na Koševu. Selektor našeg nacionalnog tima Safet Sušić uručio je poziv i Papcu, koji je najavio svoj povratak u dres omiljene reprezentacije. Njegovo iskustvo, nema dvojbe, puno će pridonijeti našoj selekciji. Itekako je potreban ovoj gerenaciji, koja je u stvaranju jednog povijesnog uspjeha. Sudbina je odlučila da Saša ode nakon Grčke i da se, pet godina kasnije, vrati protiv Grčke. Dobrodošao natrag, legendo...
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
