Ovo su igrači koji trebaju biti budućnost Srbije, ali nikada nisu trenirali zajedno

Poraz mlade reprezentacije Srbije od Rusije nije zabrinjavajući samo zbog rezultata. Način na koji je ekipa Zorana Mirkovića izgledala u prvom poluvremenu pokazao je da sedam mjeseci prije Evropskog prvenstva mnogo toga nije postavljeno na svoje mjesto.

Mladi Rusi fizički i trkački potpuno su nadigrali Srbiju tokom prvih 45 minuta. Reakcija u nastavku donekle je popravila sliku, ali nije mogla izbrisati težak utisak. Pred domaćinom narednog Evropskog prvenstva sada se nalazi mnogo pitanja, a vremena za odgovore sve je manje.

Srbija na završnom turniru Evropskog prvenstva za igrače do 21 godine nije nastupila još od 2019. godine. U međuvremenu su se mijenjali selektori, generacije i planovi, ali kontinuitet nije uspostavljen. Nada se pojavila zahvaljujući igračima rođenim između 2005. i 2008. godine.

Ta generacija je pod vodstvom Jovana Damjanovića i Radovana Krivokapića stigla do dva polufinala kadetskog Evropskog prvenstva. Dobila je nadimak „djeca cvijeća“ i predstavljena je kao grupa koja bi mogla označiti početak nove epohe srpskog nogometa. Ipak, prelazak iz juniorskog u seniorski nogomet pokazao se mnogo težim od prvobitnih očekivanja.

Mlada reprezentacija tokom prethodne godine često je služila kao usputna stanica između drugih selekcija. Najbolji igrači odlazili su u A tim, dok su pojedinci vraćani među omladince kada se vjerovalo da generacija 2007. može napraviti veliki rezultat. Tako U21 ekipa nije imala priliku dobiti prepoznatljiv sastav i stil igre.

Dodatni problem predstavljao je izbor protivnika. Zoran Mirković na klupi je dva puta igrao protiv Kirgistana, dva puta protiv Iraka, a zakazan je i novi susret s Rusijom. Teško je na takvim utakmicama izgraditi ekipu spremnu za evropsku elitu, posebno kada se većina igrača stalno mijenja.

Ipak, Srbija na papiru ima dovoljno talenta za izuzetno snažnu mladu reprezentaciju. Iz A tima mogli bi biti spušteni Ognjen Mimović, Kosta Nedeljković, Nikola Simić, Petar Sukačev, Aleksandar Stanković, Vanja Dragojević, Stefan Džodić, Vasilije Kostov, Jovan Milošević, Stefan Bukinac i Mihajlo Cvetković. Kada bi svi bili dostupni, konkurencija bi postojala na gotovo svakoj poziciji.

Odbrana bi mogla biti sastavljena od igrača koji već imaju ozbiljno iskustvo u seniorskom nogometu. Mimović i Nedeljković opcije su na desnoj strani, dok se mnogo očekuje od Veljka Milosavljevića kada se oporavi od povrede i postane dio takmičarskog tima Bournemoutha. Tu su još Jan-Carlo Simić, Stefan Leković, Adem Avdić, Vasilije Tegeletija i Stefan Bukinac.

U veznom redu posebno mjesto pripada Aleksandru Stankoviću, Vanji Dragojeviću, Stefanu Džodiću i Vasiliju Kostovu. U toj grupi nalaze se i Matija Mitrović, Vukašin Ugrešić i Vasilije Novičić. Problem nije nedostatak potencijala, nego činjenica da većina tih igrača nikada nije zajedno prošla ozbiljan reprezentativni ciklus.

Napadački dio ekipe također nudi brojne mogućnosti. Jovan Milošević, Mihajlo Cvetković, Mihajlo Ivanović, Vanja Vlahović i Jovan Mijatović predstavljaju različite profile napadača. Veljko Paunović neke od njih već koristi kako bi popunio kadar A reprezentacije, iako u seniorskoj selekciji još nemaju jasno definirane uloge.

Nejasan je i status Andrije Maksimovića. Zvanično objašnjenje glasi da ga RB Leipzig nije pustio na okupljanje mlade selekcije, dok se nezvanično govori o njegovom nezadovoljstvu zbog toga što ga Paunović nije uključio u planove A tima. Srbija sebi teško može dozvoliti da izgubi ili udalji igrača takvog potencijala.

Posebnu pažnju zahtijeva razvoj Lazara Jovanovića. Njegov talenat nije sporan, ali ga prate problemi s disciplinom i psihološkom zrelošću. Mirković ga je odstranio iz takmičarske ekipe pred duele s Irakom i Rusijom, a slične probleme imao je i tokom rada s Aleksandrom Lukovićem i Vladanom Milojevićem.

U Fudbalskom savezu Srbije morat će pronaći način da usmjere Jovanovićev razvoj. Riječ je o profilu igrača koji nedostaje i mladoj i seniorskoj reprezentaciji. Njegovo vrijeme, međutim, može proći i prije nego što dobije pravu priliku ukoliko se isti problemi nastave.

Mnogo se očekuje i od Matije Popovića. Nakon izgubljenih godina u Napoliju i njegovoj Primaveri, nekadašnji veliki talent Partizana počeo je igrati ozbiljan seniorski nogomet u moskovskom CSKA. Golovi i asistencije vratili su ga među igrače koje Srbija mora pažljivo pratiti i postepeno uključivati u reprezentativni sistem.

Unutar FSS-a postoji ideja da svi dostupni igrači nastupe na Evropskom prvenstvu za mlade. Takav potez mogao bi ovoj generaciji donijeti samopouzdanje i pomoći joj da kasnije lakše pređe u A reprezentaciju. Ipak, problem ostaje činjenica da ti igrači nisu odradili nijedan zajednički trening, dok će se u vrijeme turnira igrati i utakmice seniorske selekcije.

Potencijala za Veljka Paunovića, dakle, ima, ali ne postoji garancija da će on biti pravilno iskorišten. Srbija je već zakasnila s jasnom strategijom razvoja ove generacije i sada pokušava u kratkom roku spojiti igrače iz različitih selekcija i klubova. Bez preciznog plana prijeti joj višegodišnji vakuum, bez obzira na to koliko impresivno budu izgledala imena na papiru.