Prije nešto manje od dvije godine, dolazak novog selektora Miroslava Ćire Blaževića izazvao je neviđenu euforiju u našoj zemlji, ali i regionu, posebno u Hrvatskoj. I prije nego je kralj svih demagoga upoznao igrače, većina javnosti je počela otvarati slavljenički šampanjac.
Atmosfera je napuhavana iz dana u dan, nije bilo nikoga ko bi realno rekao da je Portugal bolji od nas i da nemamo šansu. Onaj ko bi se usudio to reći, bio bi proglašen nacionalnim izdajnikom.
Nakon neuspjeha u baražu, uslijedila je smjena Blaževića, a na njegovo mjesto je tiho, bez mnogo pompe sjeo najbolji igrač BiH svih vremena, Safet Sušić.
Premijernu utakmicu Blaževića protiv Bugarske pamtim kao da je bila danas, a jučer sam svjedočio i Papetovom debiju. Odmah da kažem, ta dva debija potpuno su različita. Oko Ćire je bilo mnogo galame, euforije, dok je Pape svoj put počeo krčiti u miru i tišini. Mnogi će reći kako Pape neće nikada imati obožavatelja koliko ih je imao Ćiro, ali Pape je čovjek koji čvrsto stoji na zemlji, ne razbaca se izjavama tipa, „zgacićemo ih“.
Od čovjeka koji je većinu svog života proveo u jednom od najkulturnijih gradova na svijetu, Parizu, drukčiji početak nismo mogli ni očekivati. Ćiru smo dočekali raširenih ruku, a jedva smo dočekali kad smo mu ugledali leđa. Pape je došao tiho, skoro neprimjetno, a nadajmo se da ćemo ga sljedeće godine kada završe kvalifikacije nositi na rukama kao heroja.
Kao što su i sam selektor, ali i njegovi izabranici, poslije utakmice istakli na startu je najbitnija pobjeda. Po onakvom terenu Koševa bolja se igra nije mogla ni očekivati. Bilo je intervala u kojima su naši igrači odigrali skoro perfektno, ali i onih suprotnih. Pape još uvijek nema uvid u pravu situaciju s igračima, tako da ćemo neki sud o njegovoj reprezentaciji moći donijeti tek nakon utakmica protiv Švedske i Njemačke koje su na programu za nešto više od dva mjeseca.
"Recesija" ljevaka nije samo naš problem
Znali smo, a i Sušić je samim stavljanjem u sastav Salihovića, kojeg neće imati na raspolaganju u prve četiri kvalifikacijske utakmice, priznao da imamo problem lijevog beka. U ovom trenutku, pravog ljevaka, osim Salihovića, nemamo. U ovom trenutku nemamo samo mi taj problem. Capello je u mukama koga povesti na SP, Hrvati u Pranjića gledaju kao u grumen zlata. Ista je situacija s Argentincima, Holanđanima, jedino Francuzi (Evra i Abidal) nemaju taj problem.
Sušić je protiv Gane počeo s četvoricom igrača u zadnjoj liniji, izgleda modernije od Blaževićevih 3-5-2, ali za tim potezom povlače Bilić, Lippi, Maradona je s njim stigao do SP. Izgleda da nije sve u brojkama, bitan je karakter igrača. Moramo priznati da nam je lijeva strana najslabiji dio tima, dok smo na ostalim pozicijama dobro pokriveni. Ako nešto nemaš ne možeš ga izmisliti, pa će tako i Sušić morati nedostatak ljevaka „krpiti“ kako zna. Od nas se očekuje da ga shvatimo i da ne brojimo svaku malu grešku onome koga Pape bude stavio umjesto Salihovića.
Gospodski odnos prema sedmoj sili
Van terena Sušić je također napravio jednu promjenu, na bolje, mora se priznati. Press konferencija konačno je ličila na nešto. Svaki novinar je mogao postaviti bilo koje pitanje, svi smo pred njim jednaki i nema klanova. Niko nije imao ekskluzivu, nije bilo povlaštenih. Francuski profesionalizam osjećao se u utrobi stadiona Koševo. Konačno, nakon dvije godine press konferencija nije ličila na cirkus. Prvi test je novi selektor položio. Od sveg srca, novom kormilaru bh. nogometnog broda želimo da drži isti kurs do kraja, uspješnog kraja, nadamo se.
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
