Srceparajuća životna priča
Kao dječak čuvao je oca, sada je među najboljim na svijetu: "Samo je želio da završim školu..."
Do svoje 16. godine imao je jednu od onih klasičnih fudbalskih priča, ali nakon šokantnog saznanja život mu se totalno promijenio. Njegovom ocu je dijagnosticiran rak te je umjesto da uživa sa vršnjacima, morao da brine o roditelju.
Pierre-Emile Hojbjerg je danas jedan od najzahvalniji veznjaka na svijetu, a sa 16 godina je postao negovatelj i to u stranoj zemlji pošto ga je Bayern iz Danske doveo u Njemačku.
Ali onda je njegovom tati, Christianu, dijagnosticiran rak i preselio se u Njemačku kako bi bio sa svojim sinom tinejdžerom dok je bio podvrgnut kemoterapiji.
"Otac bi se uvijek brinuo za mene, a onda sam se odjednom ja morao brinuti za njega", počeo je priču danski veznjak za BBC.
"Kuhao sam za njega, stavljao sam ga u krevet, brinuo se da dobije lijekove i sve te stvari. Te te stvari malo oštete."
"Nije išlo kako smo se nadali, preminuo je u aprilu 2014. goidne Završio sam sezonu, igrao sam finale Kupa, debitirao sam za reprezentaciju. Iz sportske perspektive sezona je stvarno završila odlično, ali iz životne perspektive stvarno je završilo na niskom nivou.Imao sam poteškoća da se motivišem."
Oglasi
Hojbjergovo fudbalsko putovanje počelo je u njegovom rodnom gradu Kopenhagenu, nakon što je skaut Bayerna vidio njegov potencijal dok je igrao u lokalnom derbiju.
Šest mjeseci kasnije preselio je svoj "cijeli život u Njemačku".
"Bio sam tamo na aerodromu, bili su mi majka i otac. Vozili su me, stajali su na pokretnim stepenicama, a ja sam im mahao i lako sam taj put mogao zaplakati, lako."
"Ali ostao sam jak jer sam se veselio prilici koja me čeka. Jako sam zahvalan što sam to zapravo učinio jer sam naučio puno o sebi, naučio sam puno o ovom fudbalskom svijetu o kojem sam uvijek nekako sanjao. Sjećam se bilo je teško mojoj majci.
Oglasi
"Moj otac je mislio da je to lijep izazov, ali mi je rekao da moram nastaviti školovanje, to je bio jedini dogovor koji smo sklopili. Nikad nisam, ali nećemo o tome."
"Mnogo sam žrtvovao jer sam imao 16, skoro 17, otišao sam iz zemlje, ostavio svoju zonu udobnosti i svoje prijatelje iza sebe, to pomalo pogodi čovjeka..."
"Jednog dana me nazvao otac i bilo mu je jako teško govoriti. Bio je jako tih i nije govorio ništa, ali je ostao na telefonu i ja sam ga pitao što nije u redu, a on je rekao da nije dobro i da ima rak."
"Sjećam se da sam bio jako tužan, jako tužan. Bio sam frustriran, također i ljut jer sam bio tako daleko od kuće. U ovom slučaju pokušali su mu produžiti život, a ne spasiti ga."
"Zauvijek ću biti zahvalan Bayern jer su mi puno pomogli, razgovarao sam s njima i rekli su mi 'Dobro, neka dođe u Minhen' i pronaći ćemo rješenje. Moj otac je dolazio u Minhen više od šest puta po 10 dana, gdje dobio je kemoterapiju."
"Jedina stvar koja mi je bila teška je što sam uvijek pokušavao biti jaka, nikada nisam imala tužno lice pred njim i to sam platio kasnije u životu jer sam se toliko suzdržavao."
Hojbjerg je zaigrao pet dana nakon očeve smrti, uslijedilo je nekoliko transfera, a sada ovaj 27-godišnjak nastupa za Tottenham. Postao je veznjak svjetske klase, a utorak navečer je svojim golom Pijetlovima donio prolazak u nokaut fazu.
Promo
Stigli prehrambeno-higijenski paketi za socijalno ugrožene
Uoči praznika: Donacija iz Mozzarta za javnu kuhinju "Mozaik prijateljstva"
Top Komentari
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
