Predstavili stadion od 200 miliona eura, a sada bi sve mogli poništiti!

Predstavljanje idejnog rješenja novog stadiona u Maksimiru trebalo je označiti historijski dan za Dinamo, Zagreb i hrvatski nogomet. Umjesto dugo čekanog slavlja, prikazani projekt izazvao je žestoku raspravu i podijelio javnost. Bura se ne stišava, a cijeli posao sada bi mogao biti vraćen gotovo na početak.

Međunarodni arhitektonski natječaj završen je pobjedom milanskog studija VG13 Architects Studio Associato. Iza odabranog rada stoje arhitekti Tommaso Fantini i Alberto Rossi, čije je rješenje izabrano među 88 pristiglih prijedloga iz više od 20 zemalja. Autorima je za pobjedu pripala nagrada od 390.400 eura.

Novi Maksimir trebao bi imati približno 35.000 sjedećih mjesta i ispunjavati zahtjeve četvrte kategorije UEFA-e. Izgradnja samog stadiona procijenjena je na oko 175 miliona eura bez PDV-a. Kada se dodaju garaže, pomoćni tereni i ostala infrastruktura, vrijednost cijelog kompleksa trebala bi premašiti 200 miliona eura. 

Odabrani projekt zamišljen je kao savremena interpretacija starog Maksimira, s prepoznatljivim otvorima između tribina. Upravo taj dio rješenja izazvao je najviše negativnih komentara među navijačima, koji su očekivali zatvorenu i monumentalniju arenu. Društvene mreže ubrzo su bile preplavljene kritikama i poređenjima s drugim evropskim stadionima.

Nezadovoljstvo nije ostalo samo na komentarima, već su se pojavili i pozivi da se pobjedničko rješenje povuče. Ankete hrvatskih portala pokazale su izrazito negativno raspoloženje velikog dijela javnosti. U jednoj od njih čak 78 posto učesnika navelo je da im se predstavljeni izgled ne dopada. 

Gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević prvobitno je branio izbor komisije. Objasnio je da se tražio jedinstven stadion koji će se na prvi pogled povezivati s Dinamom i Zagrebom. Poručio je da su mogli dobiti svoju verziju Allianz Arene, ali da namjera nije bila napraviti još jedan stadion koji izgleda poput brojnih drugih.

Sličnu poruku poslao je i predsjednik Dinama Zvonimir Boban, koji je učestvovao u radu ocjenjivačkog suda. Prema njegovom objašnjenju, želja je bila dobiti nešto urbano, zagrebačko i potpuno drugačije. Odbrana projekta, međutim, nije utišala nezadovoljne navijače.

Dodatni problem za autore i zagovornike odabranog rješenja pojavio se nakon reakcije Andreja Plenkovića. Hrvatski premijer otvoreno je priznao da mu se izgled budućeg stadiona ne dopada. Njegova izjava cijelu je priču podigla s nivoa rasprave o ukusu na nivo mogućeg poništavanja već završenog natječaja.

„Ja osobno ovim rješenjem nisam zadovoljan. Kada vam nešto na prvu ne sjedne, onda imate dojam da treba slijediti osjećaj“, poručio je Plenković. Dodao je da je gotovo identičnu reakciju primijetio kod velikog broja Dinamovih navijača i ljudi povezanih s nogometom. 

Premijer smatra da bi što prije trebalo provjeriti postoje li pravne pretpostavke za poništenje natječaja. Njegova je ideja da se, ako zakon to omogući, raspiše novi i možda pozivni natječaj. Cilj bi bio doći do rješenja s kojim bi dugoročno bili zadovoljniji navijači, nogometna javnost i struka.

Plenković je objasnio i šta mu konkretno smeta na pobjedničkom radu. Prema njegovom mišljenju, predstavljeni projekt više podsjeća na obnovu postojećeg Maksimira nego na potpuno novi stadion. Smatra da su građani i navijači nakon decenija čekanja očekivali osjetno drugačije i reprezentativnije zdanje.

Njegova poruka posebno je važna zato što su Vlada Hrvatske i Grad Zagreb zamišljeni kao ravnopravni suinvestitori. Plenković je podsjetio da je Vlada nakon dogovora sa Zagrebačkom nadbiskupijom pomogla stvoriti pravne pretpostavke za realizaciju projekta. Zbog toga će protivljenje državnog vrha teško biti zanemareno u nastavku procesa.

Poništavanje natječaja, ipak, ne bi predstavljalo jednostavan potez. Rješenje je izabrala stručna komisija nakon međunarodnog postupka, pobjednici su proglašeni, a nagrade dodijeljene. Svako vraćanje na početak moglo bi donijeti pravna pitanja, dodatne troškove i novo pomjeranje rokova.

Prema dosadašnjem planu, početak izgradnje očekivao se početkom 2029. godine. Novi stadion trebao je biti otvoren do kraja 2030, ali bi novi natječaj gotovo sigurno doveo taj raspored u pitanje. Zagreb bi tako ponovo mogao izgubiti dragocjeno vrijeme u projektu o kojem se govori već decenijama.

Novi Maksimir trenutno se nalazi između odbrane stručnog izbora i snažnog pritiska javnosti i politike. Grad, Vlada i Dinamo morat će pronaći zajednički jezik prije potpisivanja narednih ugovora i ulaska u ozbiljniju fazu projekta. Umjesto konačnog odgovora na dugogodišnji problem, pobjedničko rješenje otvorilo je novu i možda najtežu epizodu maksimirske sage.