Dvadeseti rođendan zajedničke Premijer lige: Prva sezona i završnica kao iz filmova

Prije dvadeset godina, odnosno 2002. godine počela je prva fudbalska sezona u kojoj su u elitnom rangu bh. fudbala učestvovali klubovi sa područja cijele Bosne i Hercegovine.

Premijer liga Bosne i Hercegovine osnovana je 2000. godine spajanjem liga NSBiH i NSHB, no do konačnog ujedinjena fudbala došlo je dvije godine kasnije ulaskom klubova iz FSRS.

Dakle, Premijer liga Bosne i Hercegovine u kojoj nastupaju klubovi sa područja cijele Bosne i Hercegovine u ovoj godini slavi 20. rođendan, a dosad je daleko najuspješniji klub Zrinjski iz Mostara. Popularni Plemići su sedam puta osvajali trofej namijenjen najboljoj premijerligaškoj ekipi.

Sarajevo je osvojilo četiri naslova, Željezničar tri, Borac i Široki po dva, dok su se titulama okitili još Modriča i Leotar. U dvadeset sezona sedam ekipa je osvajalo Premijer ligu, a od njih sedam četiri nikada nisu igrače u nižem rangu - Zrinjski, Sarajevo, Željezničar i Široki Brijeg.

No, vratimo se premijernom izdanju Premijer lige u kojoj su učestvovali klubovi sa područja cijele Bosne i Hercegovine. Liga je brojala 20 klubova, a kako bi od naredne sezone se broj smanjio na 16, odlučeno je da društvo najboljih napušta šest klubova.

Uoči početka sezone nekoliko klubova je imalo ulogu favorita za osvajanje naslova. U krugu glavnih kandidata za najviši plasman bili su Željezničar, koji je prethodne dvije sezona osvajao naslov prvaka u Premijer ligi u kojoj nije bilo klubova iz FSRS, zatim Široki Brijeg, Sarajevo i Leotar, koji je uoči početka prve zajedničke sezone napravio sjajnu ekipu.

Leotar ili Željezničar?

No, na kraju se trka za naslov vodila između dva kluba, Leotara i Željezničara. Četiri kola prije kraja i međusobnog okršaja na Policama Leotar je imao tri boda više od Željezničara. Pobjedom bi pratkički ovjerio titulu, dok bi Plavi s Grbavice "tricom" na Policama također stigli na korak do trofeja. 

U utakmici punoj preokreta poveo je Željezničar, da bi Leotar uspio preokrenuti, no na kraju je završilo je 2:2. Sedmicu kasnije će se ispostaviti, remi koji je u tom momentu mnogo više odgovarao Željezničaru. U 36. kolu Leotar je poražen na gostovanju kod Širokog Brijega, a Plavi su upisali domaću pobjedu pa je zbog boljeg međusobnog susreta Željezničar u posljednja dva kola ušao kao prvoplasirani.

Izabranici Amara Osima držali su sve u svojim rukama, odnosno dvije pobjede su im garantovale titulu, no posljednje kolo im je donosilo okršaj sa Širokim Brijegom, tada odličnom ekipom koja je na Pecari malo prije nadigrala Leotar. Pretposljednje kolo Željezničar je na Grbavici lako izašao na kraj sa Veležom (4:1), kao i Leotar na Policama protiv Žepča (5:0).

Posljednjih 90 minuta je odlučivalo. Leotar je imao "lagano" gostovanje kod Rudara iz Ugljevika, koji je već osigurao ostanak u društvu najboljih. Znalo se tada da će ekipa s Polica osvojiti "tricu", tako da su oči bosanskohercegovačke javnosti bile uperene prema Pecari. Željezničru je trebala pobjeda za titulu, Širokom su tri boda u nekom ludom scenariju, odnosno domaćem kiksu Sarajeva protiv Jedinstva iz Bihaća, osiguravala nastup u Evropi.

Pisalo se tada mnogo u bh. medijima o ovim utakmicama. Kroničari prilika u bh. klupskom fudbalu su tvrdili da je Leotar premirao Široki Brijeg, što se često radi i u najjačim evropskim ligama, sa 100.000 KM. Naravno, pisanja nisu potvrđena od strane Leotara ili Širokog Brijega, no bilo kako bilo, 90 minuta na Pecari, odlučivalo je o prvaku.

Plavi s Grbavice su podlegli pritisku. Nisu pružili partiju kakve su pružali tih godina, pa i u onim bitnim mečevima. Imao je Željezničar dvije dobre prilike, no nije ih iskoristio. Primio je "pacerski" pogodak i fešta na Policama je mogla početi.

Leotar iz Trebinja, kojeg je s klupe predvodio nekada sjajni fudbaler Crvene Zvezde, Mile Jovin, osvojio je titulu sa 85 bodova. Željezničar je osvojio tri boda manje, a kao trećeplasirano je završilo Sarajevo sa 69 osvojenih bodova. Leotar je u toj sezoni imao sjajan tim kojeg je predvodio tadašnji napadač Zvezde na posudbi u Trebinju, Nenad Stojanović. Igrali su za Leotar i Branislav Krunić, Ninoslav Milenković, Zdravko Šaraba, Dušan, Kerkez, Siniša Mulina...

A, da prva zajednička sezona zauvijek ostane u sjećanju ljubitelja bh. klupskog fudbala zaslužna je i borba za ostanak. Čak šest klubova je napuštalo društvo najboljih i do zadnjih minuta se vodila grćevita bitka za premijerligaški status. Na kraju su društvo najboljih napustili Bosna Visoko, Budućnost Banovići, Mladost Gacko, Velež, Jedinstvo Bihaž i Kozara.