"Beskućnici" su najveći hit Lige prvaka: Žele samo da se kući vrate, a tamo ni struje ni vode...

Qarabag, klub iz razorenog grada Aghdama, koji nije igrao domaću utakmicu više od 30 godina zbog bombaških napada na svom stadionu, postao je prva azerbajdžanska ekipa koja se plasirala u nokaut fazu.

Qarabag je sinoć izgubio na Anfieldu sa visokih 6:0 od Liverpoola, ali je već zaslužio svoj uspjeh, osiguravši 10 bodova prije posljednjeg kola ligaške faze zahvaljujući pobjedama nad Copenhagenom (2-0), Benficom (3-2), Eintrachtom Frankfurt (3-2) i prestižnom remiju s Chelseajem (2-2).

Iako nije bio favorit ni u jednoj od tih utakmica i izgledao kao autsajder u usporedbi s tim timovima, nije pravio kompromise u svom stilu igre i pristupu - napadao je i igrao hrabro, sve do samog kraja. Zaostajao je dva gola protiv Benfice, ali je uspio pobijediti golom u 86. minuti. Protiv Eintrachta Frankfurt, pobjednički gol pao je još kasnije, u sudačkoj nadoknadi. Qarabag je bio spektakl, zabavio je autsajdere i učinio Azerbajdžance ponosnima.

U srijedu ga je samo apsolutna katastrofa mogla lišiti plasmana u viši rang - težak poraz i apsurdno nepovoljan rezultat u preostalim utakmicama. U konačnici se ispostavilo da su čak i ekipe s devet bodova i negativnom gol-razlikom, poput Bodo/Glimta (drugog velikog iznenađenja ove sezone) i Benfice, osigurale plasman u viši rang. Čak i dok su primali golove od Liverpoola, Qarabag ni u jednom momentu nije iskliznuo iz zone doigravanja na tabeli uživo. Sada ih čeka dvomeč protiv Newcastlea ili PSG-a.

Baku, gdje Qarabag igra domaće utakmice više od 30 godina, udaljen je 4157 km od Liverpoola, što ga čini najdužim putovanjem u povijesti evropskih natjecanja na Anfieldu. No, putovanje do ovog mjesta i do ove promocije može se izračunati i drugačije. Kada je menadžer Gurban Gurbanov preuzeo momčad 2008. godine, to je bilo osrednje čak i po azerbajdžanskim standardima. Dovoljno je reći da je njegov prethodnik, Rasim Kara, pobjegao iz kluba samo nekoliko dana prije početka sezone 2008./09., tiho postignuvši dogovor s Khazar Lankaranom, koji se u to vrijeme smatrao puno jačom ekipom.

Gurbanov se pridružio klubu preko noći, a mnogi su očekivali da će svakog trenutka biti otpušten. Službeno nije bio označen kao privremeni menadžer, ali tako su ga doživljavali navijači i sami igrači, koji su rutinski nisu vjerovali azerbajdžanskim trenerima i vjerovali su samo onima iz inostranstva.

Štaviše, Gurbanov je imao samo 36 godina, nedostajalo mu je iskustva i uspješnog rada. Malo ko je očekivao da će završiti sezonu, a kamoli izdržati 18 godina u klubu i biti uspoređivan sa Sir Alexom Fergusonom. Važno je da ne samo zbog njegove dosljednosti, već i zbog kvalitete njegovog rada.

Qarabag je osnovan 1951. godine, ali do Gurbanovljevog dolaska osvojili su samo jedan naslov azerbajdžanskog prvaka. Njihova dominacija započela je tek s njim na klupi, osvojivši ligu u 10 od posljednjih 11 sezona. Također su počeli redovno nastupati u Evropi, plasirajući se za grupne faze Evropske lige ili Konferencijske lige svake godine od 2017.

Ali Liga prvaka često se pokazala prezahtjevnom. Ove sezone Qarabag je tek drugi put u svojoj povijesti stigao do nokautfaze. Prvi put, 2017., završili su na dnu svoje grupe bez ijedne pobjede. Napredak je jasan, a činjenica da je utakmica protiv Liverpoola bila za njih 204. evropska utakmica, a on je vodio klub u 190 od njih, dovoljno govori o Gurbanovljevom uticaju.

„Ovo je zaslužena promocija. U svakoj od osam utakmica koje smo odigrali, preuzimali smo velike rizike i borili se jako. Mislim da je mjesto među prvih 24 ekipe pravedno. Čestitam igračima i narodu Azerbajdžana, jer je ovo sjajan trenutak“, rekao je Gurbanov nakon utakmice.

„Naravno, trebali smo bolje igrati protiv Liverpoola. Nije to bila naša igra. Žao mi je zbog te utakmice. Već sam razgovarao s igračima u svlačionici, a i oni su rekli da su mogli puno bolje odigrati. Budite uvjereni. Ako se ponovno suočimo s Liverpoolom, ostavit ćemo puno bolji dojam“, uvjeravao je.

Gurbanov je ključan za ovu priču. Njegove trenerske vještine su pokrenule Qarabag do svih njegovih uspjeha. Naravno, od 2001. klub podržava Azersun, najveći proizvođač hrane u zemlji, ali teško je izgraditi narativ da je ovo samo još jedan klub čiji su uspjesi financirani od strane države.

Qarabag je prije ove sezone potrošio samo 900.000 eura na transfere. Rekordni transferi u povijesti kluba? Qarabag je 2012. kupio Brazilca Richarda Almeydu za 1,28 miliona eura, a 2024. su izdvojili čak milion eura za Emmanuela Addaia iz španske treće lige.

Qarabag ne kupuje zvijezde niti povećava troškove plaća, jer je za Gurbanova ekipa najvažnija. Njegova momčad je uvijek jača od vještina pojedinačnih igrača.

Osim toga, Qarabag nije zainteresiran za visoku prodaju igrača. Flamengovih pet miliona eura za Juninha 2024. godine je klupski rekord. Postoje samo dva druga odlazna transfera vrijedna najmanje milion eura: Kady Borges u Krasnodar za 2 miliona eura i Ibrahim Wadja u Saint-Étienne za milion eura. To je to.
Qarabag ne traži mlade, perspektivne igrače na tržištu, već igrače spremne odmah pojačati tim.

Žele da se kući vrate

Sada svi u klubu čekaju da se Qarabag vrati u Agdam. "Kući", kako kaže Gurban Gurbanov. Prilika za to se nedavno ukazala: 2023. godine, tokom vojne ofanzive, Azerbajdžan je ponovo preuzeo kontrolu nad cijelim Nagorno-Karabahom, a u avgustu 2025. čelnici Azerbajdžana i Armenije potpisali su u Bijeloj kući sporazum kojim je okončan sukob. Prije godinu i pol, predsjednik Ilham Aliyev otputovao je u Agdam, na mjesto gdje bi se trebao graditi novi stadion, i simbolično započeo gradnju.

Cijeli grad se polako obnavlja. Najveći problem ostaje gusto miniran teren, što značajno otežava izgradnju puteva, autoputeva i željeznica.

Izgradnja Agdama počinje gotovo od nule - prvo se mora dovesti struja i voda, a tek onda se moraju izgraditi stambena naselja i stadion. Ali sama ideja da Qarabag jednog dana tamo odigra utakmicu izaziva nevjerovatan entuzijazam unutar kluba. "Igrati tamo utakmicu Lige prvaka? To bi bilo fantastično", priznaje Gurbanov.