"Pekari" i "konobari" idu naprijed, a mi?

Ozbiljan, klupski nogomet počinje krajem jula ili početkom augusta, ali za bh. klubove ti dani su, očito, daleko. Istina, ove godine imamo "uljeza" - momčad Širokog Brijega, koja je u drugom pretkolu Evropske lige izbacila Irtysh iz Kazahstana i na noge će italijanskom Udineseu... Koliko god voljeli da Široki pređe i tu prepreku, treba biti realan i kazati da ne može. No, neka nas izabranici Slavena Muse demantuju (na veliko zadovoljstvo svih nas).

Realnost je takva kakva jest. Siva. Blago rečeno. Godinama se nadamo, vjerujemo, nerviramo, proklinjemo sreću, krivimo druge za neuspjehe i tješimo se da je sve to -normalno. Strepimo kod žrijebanja parova prvih pretkola, a unaprijed čestitamo protivniku kojeg izvučemo u drugom ili trećem pretkolu. Jednostavno, stangiramo, nemoćni smo i ne naziru nam se ljepši dani kada je u pitanju klupski nogomet.

Željezničar je zapeo na prvoj prepreci - u drugom pretkolu Lige prvaka. Istina, Viktoria Plzen je priča za sebe i češkog prvaka bilo je teško proći. Izabranici Amara Osima pružili su dobar otpor, postigavši ukupno četiri gola ekipi koja je u 180 minuta protiv Napolija uspjela da sačuva svoju mrežu.

Zrinjski i Sarajevo nisu blistali u prvim pretkolima Evropske lige, ali očekivano su prošli amtaerske ekipe Santa Coloma i Libertas. Njihov evropski put okončan je u drugom pretkolu. I nisu to bile ekipe iz zemalja nogometnih velesila. Botev iz Bugarske je prošao Mostarce, dok je bordo klub ispao od albanskog Kukesija, što je zasigurno najveće razočarenje jednog kluba u Evropi ove sezone.

Navijači su bijesni, traže da brojni igrači odu iz kluba, trener Husref Musemić opisao je ispadanje od Kukesija kao najveću katastrofu kluba. Vjerni navijači, kojima se nema šta zamjeriti, jer su uvijek davali veliku podršku svom klubu, morat će se pomiriti s činjenicom da nismo dovoljno zreli za veće domete. I opet će svaki navijač, obožavajući klub za koji navija, u sebi tiho promrljati: "Sljedeće godine bit će puno bolje..."

Najbolja evropska sezona za bh. klubove bila je 2002/2003 kada smo u augustu mjesecu imali priliku gledati Željezničar, Sarajevo i Široki kako igraju protiv Newcastlea, Malage, Bešiktaša i Sparte. Kasnije je sve bivalo sve gore i gore...

Naša liga zaostaje čak i za ligama kao što su kazahstanska, azerbejdžanska..., a mjerilo nam počinju biti albanska, luksemburžanska i slične lige. Predstavnici San Marina, Malte, Lihtenštajna ili Andore više nam nisu nepoznanica i postaju nam konkurentni u borbi za bolje pozicije u evropskim takmičenjima. 

Naravno, "pekari", "konobari", "slastičari" i ostali "djelatnici" nam nisu ni do koljena, pa im čestitamo na prolazu i gledamo kako slave na našim stadionima. I nije tajna da igrači u jednom Kukesiju imaju veće plate nego što imaju igrači u najjačim bh. klubovima. Ipak, šta će nama "slastičari" i "pekari"? Šta nama iko može? Mi smo, kako god okreneš, prvaci svijeta. Šta nas briga što nam rezultati ne idu u korist?

Uvijek ćemo govoriti da smo u finansijskom deficitu u odnosu na druge, da nema ulaganja, da je to razlog neuspjeha, ali koji je razlog što osamdeset odsto igrača u jednoj bh. ekipi "umre" nakon 60-ak minuta igre? I kada se pokušava ukazati na probleme, postaje se "državni neprijatelj broj jedan". Valjda zato jer nam je ovako dobro? Ne znamo za bolje? Ne želimo bolje? Kako god, bit će zanimljivo pratiti kako će bh. klubovi promovisati zemlju narednih sezona u evropskim takmičenjima. 

Krajnje je vrijeme da se krene raditi ispravno, da se problemi stave u prvi plan, da prestanemo svi zajedno biti iluzionari i da počnemo temeljito graditi nešto. Uspjeh možda neće doći sljedeće sezone, sezonu ili dvije iza nje, ali za pet ili deset godina imat ćemo šta da prezentiramo svijetu. Poznavajući mentalitet naroda, kao i stanje u državi, dobro ćemo se načekati boljih dana za klupski nogomet. Dotad, ako ništa, uživamo u uspjesima Zmajeva.