"Sreća u Sarajevu je trajala jednu noć, nekome sam zasmetao"

Beogradski klub je 29. maja 1991. godine osvojio "ušati" pehar nakon što je u finalnoj utakmici pobijedio Marseille, a najupečatljiviji detalj u Bariju bio je gol Pančeva za trijumf Crvene zvezde. Od stresa i nervoze prilikom izvođenja penala Petrović nije imao snage da se raduje, osjećao se kao izduvan balon i tek kasnije je postao svjestan čuda koje je kao trener napravio.

U nastavku karijere Petrović je vodio još nekoliko renomiranih klubova, a malo je nedostajalo da svoje trenersko znanje prenese i u BiH. Godine 2014. je bio dogovorio sve sa FK Sarajevo, ali cijeli posao je propao zbog sporne fotografije iz ratnog vremena na kojoj mu je ratni zločinac Željko Ražnatović pokazivao kako se rukuje oružjem. 

Vještačenjem fotografije je naknadno utvrđeno da se radi o fotomontaži. Bez obzira, pojavljivanje fotografije je značilo kraj jednodnevne Petrovićeve epizode u Sarajevu, a danas kada je bez angažmana, ne krije da mu je žao što nije dobio priliku da vrati trofeje u Titovu 38/b.

"Sarajevo je u bivšoj Jugoslaviji bilo jedan veliki klub kao i danas. Kada sam dobio poziv, bio sam sretan što ću raditi u BiH i svojoj rodnoj zemlji, ali sreća je nažalost trajala samo jednu noć. Sve su spriječili ljudi koji su očito bili ljubomorni da jedan trofejan trener dođe u Sarajevo. Nekome sam zasmetao, iako nisam siguran odakle su ti ljudi zapravo. Od mene se definitivno mogao očekivati samo uspjeh i došao sam s namjerom da napravim to. Da sam ostao, u Sarajevu bih imao najmanja primanja u dosadašnjoj karijeri i to dovoljno govori o tome kolika je bila moja želja. Na kraju je napravljen brutalan čin", javio se Ljupko Petrović iz Srbije za SportSport.ba. 

Petrović odbacuje bilo kakvu povezanost sa Željkom Ražnatovićem i ratom. Na ratištu, kako kaže, nikada nije ni bio i teško mu je bilo gledati kako nestalje zemlja koju je smatrao savršenom. 

"Djelo sa fotomontažom je bilo baš čudo. Kada sam se vraćao iz Sarajeva obavijestili su me da je utvrđeno da je sve namješteno, a ako to nešto znači, vještak je bio musliman. Ja sam čovjek iz naroda i nikada mi nije bilo bitno odakle ko dolazi, nisam imao komplekse i naučio sam da živim sa svim ljudima. Pa, moji kumovi Rizah i Ahmet su iz BiH", priča nam iskusni Petrović. 

Bh. prijestolnicu će Petrović pamtiti po dobrom. Planira uskoro da dođe u Sarajevo, a nezaobilazna stanica će biti Baščaršija i ćevapi.

"Htio sam nedavno doći baš, zvao me Džemal Berberović kojeg sam trenirao u Bugarskoj. Ako u narednim danima ne bude ništa od novog posla, onda ću sigurno doći i otići na ćevape. Kažu da su najbolji u Želji i kod Ferhatovića". 

Posljednji trenerski posao Petrović je imao u Levskom. Iako je s ovim timom bio vodeći u Bugarskoj, odlučio je otići nakon jedanaest kola. 

"U Bugarskoj nisam bio zadovoljan nikako. Iako smo bili na prvom mjestu, napravili sjajan niz, nisam mogao da izdržim ljubomoru i neke probleme u klubu. Jednostavno, niasm imao snage da se borim s tim. Sada kada sam slobodan nedavno sam malo punio baterije na Zlatiboru, inače živim u Beogradu i koristim ovo slobodno vrijeme da obilazim prijatelje", kaže Petrović i dodaje da nije završio svoju priču u trenerskom poslu. 

"Ma, osjećam se sposobnim i dalje. Ubrzo ću imati novi klub i želja mi je isključivo da radim u inostranstvu. Na ovim našim prostorima je vrlo teško i neozbiljno raditi, jer sav teret pada na trenera. Ovako u inostranstvo je dosta ljepše, a ni meni nije problem biti daleko od kuće. Pozdravim se lijepo sa svima i odem bez da osjećam bilo kakvu nostalgiju kasnije."

Petrović je jedan od rijetkih trenera s naših prostora koji je imao priliku raditi u Urugvaju. Godine 1992. je vodio tamošnji Penarol. 

"Lijep period života sam proveo u Montevideu. Žao mi je što nisam ostao duže, jer Urugvaj je država koja živi za fudbal i nevjerovatno je na koji način se tamo to doživljava. Penario je jedan od najvećih klubova u Južnoj Americi, osvojio je veliki broj trofeja i bilo je veliko iskustvo boraviti tu. Urugvajci kada ne mogu pobijediti, onda obavezno dolazi do crvenih kartona i nervoze na utakmici. Veliki su takmičari", prisjeća se Petrović epizode u Urugvaju. 

Današnjim fudbalom na prostoru bivše Jugoslavije je razočaran. 

"Najviše sam razočaran stanjem u srbijanskom fudbalu. Zbog nemara u određenom polju teško može doći do pomjeranja ka pozitivnom smislu, iako Srbija ima zaista odlične igrače. Nešto nedostaje za rezultat. Ako ću se tješiti, onda me samo zadovoljavaju mlade selekcije koje osvajaju Evropska i Svjetska prvenstva. Ništa bolji rezultati nisu ni u ostalima državama poput BiH i Crne Gore, gdje doduše i nisu zahtjevi toliko veliki, dok jedina Hrvatska pokazuje kako treba da se radi. Njihovi rezultati su za divljenje i ispred svih."

Sa današnje tačke gledišta, Petrović smatra da je u prošlosti klubovima s naših prostora bilo lakše ostvariti uspjeh na međunarodnoj sceni. 

"Ja sam živio u onom vremenu, ali u ovom sadašnjem i znam kako je i u jednom i u drugom. Jugoslavensko prvenstvo je nekada bilo toliko jako da si u svakom timu imao igrače koji mogu igrati u bilo kojem najboljem klubu s naših prostora. Ta liga je po kvalitetu bila treća u Evropi i zato je bilo lakše napraviti uspjeh u Evropi. Sada je nezamislivo da jedna Crvena zvezda, Željezničar ili neko drugi napravi nešto veliko, jedino je Dinamo ostao dostojanstven i skoro svake godine igra Evropu, pa donekle i Maribor. Sve ostalo je kratkog daha. Nedostaje kvalitet, loš je fudbal i ono što vrijedi u omladinskim kategorijama brzo ode u inostranstvo. Prodaju se igrači koji nisu ni stasali i to je nepravilan rad. Crvena zvezda nikad ne bi osvojila ono što jeste da liga nije bila jaka i da nije prikupila najbolje igrače iz Jugoslavije."

Osim što govori četiri strana jezika, Petrović je postao doktor fizičke kulture i pokazao tako da nauka i profesija mogu ići zajedno.

"Kada sam prestao igrati fudbal bio sam profesor fizičke kulture, a nakon što sam potom uplovio u trenersku vode, odlučio sam magistrirati i potom doktorirati. Proširio sam svoje znanje, naučio još neke važne stvari i naravno da nauka ima dodira sa trenerskim poslom. Od trenerskih idola posebno izdvajam Tomislava Ivića i Ivicu Osima, koji su, prije svega, ljudine", podvukao je Petrović na kraju razgovora za SportSport.ba. 

Kroz dugogodišnju karijeru Petrović je pored Crvene zvezde još vodio Osijek, Spartak, Vojvodinu, Rad, Espanyol, Penarol, PAOK, Olympiakos, GAK, Al- Ahli, Shangai, Levski, Beijing Guoan, Litex, OFK Beograd, Lokomotivu...