Ristić: Biti igrač Zvezde, nešto je neopisivo

Svoje početke nije zaboravio. Zvezdin talenat potiče iz sportske porodice, pa tako nije puno razmišljao za koji sport da se odluči. 

"Sve je krenulo još od malih nogu. Moj otac je držao školu fudbala u mjestu Donja Trnova. On je bio igrač Rudara iz Ugljevika, a nakon igračke karijere, odlučio je da se zadrži u ovom sportu pa je tako osnovao i školu fudbala. U to vrijeme, ja sam bio dječak od šest godina. Sjećam se, donio mi je dres Drulića kojeg sam nosio dok se nije potpuno izlizao. Jedno veče, predložio mi je da dođem na trening i eto, od pete do petnaeste godine, sve što sam znao o fudbalu to me je otac naučio. Nakon toga, stigao sam u Crvenu zvezdu. Od tada, počinje moje fudbalsko usavršavanje i dotjerivanje", počinje svoju priču za SportSport.ba fudbaler Crvene zvezde, Mihailo Ristić.



Iako mjesto iz kojeg potiče nije imalo svoje takmičenje, tada mladom Mihailu nije predstavljalo problem da igra za drugi klub, samo kako bi radio ono što voli.

"S obzirom da je Trnova selo koje nije imalo svoju ligu za mlađe kategorije, onda smo mi igrali za Rudar iz Ugljevika i prvenstvo u kojem se oni takmiče, ali smo trenirali dalje u Trnovi sa mojim ocem. U Zvezdu sam stigao sa 15 godina", rekao je Ristić.

Da bi danas ostvarili svoje snove, pored mukotrpnog rada i truda, potrebno je isto tako i odricanja. Dosta je propuštenih rođendana, izlazaka, odmora, ali sve se to na kraju isplati. Tu činjenicu potvrđuje i glavni akter ove priče.

"Iako sam tek na početku fudbalske karijeri, shvatam koliko je potrebno odricanja i truda da bi nam se vratilo istom mjerom. Da je teško, teško je. Ljudi imaju predrasude po tom pitanju. Mnogi kažu, lako je njemu on trči za loptom, ali to nije tako, slika je sasvim drugačija. Za ozbiljno bavljenje fudbalom, potrebna je maksimalna posvećenost. Treba da živis za ovaj sport, kako bi od njega i sam živio, a to uključuje 24 sata pažnje. Na sve morate obratiti pažnju od ishrane, odmora, treninga. Ja ljetni raspust nisam imao već duže vrijeme. Dok svi moji vršnjaci planiraju mora, izlaze ja imam kraj sezone u ligi, a zatim idem na Evropsko, potom se vraćam pa Evropa i liga. Dok se drugi odmaraju, mi na suncu treniramo i radimo. Nije lako, ali je bitna volja", dodaje mladi i talentovani fudbaler.



Njegov talenat odmah je prepoznat na Marakani, pa je tako rukovodstvo ovog kluba odlučilo da čim prije angažuje, tada golobradog mladića koji bez premca posjeduje vleliki kvalitet i potencijal.

"Meni se generalno sve brzo dogodilo. Sa 15 godina sam došao u Zvezdu, a bukvalno za godinu i pol dana, došao je prvi tim, reprezentacija, ugovor, debi. Ja sam prije svega navijač Zvezde, dok sam bio dječak bio sam "lud" za ovim timom. A onda se desi trenutak kada shvatiš da postaješ igrač tima za kojeg navijaš, to je nešto neopisivo. Bio je 81. minut protiv Radničkog iz Niša smo igrali na Marakani, vodili smo 2:0, a ja sam ušao u igru. To je bila sezona kod Nenada Lalatovića prije skoro tri godine. Kod Laleta smo mi mladi dobili priliku da pokažemo šta znamo, kako ja tako i tadašnji saigrači. Luka Jović i ja smo bukvalno iz omladinaca ušli u prvi tim što se u Zvezdi nije dešavalo često", ističe zamjenik kapitena crveno-bijelih.



Vječiti derbi u Srbiji, sam po sebi nosi veliku odgovornost. Izaći oči u oči sa ljutim protivnikom, nešto je više od samog fudbala. Svoju prvu gladijatorsku borbu sa komšijskim rivalom, Zvezdin igrač neće nikad zaboraviti.

"Moj prvi derbi bio je na JNA. Sjećam se veče pred utakmicu, nema spavanja. Samo razmišljate o tome. Do juče sam derbi gledao na malim ekranima, a danas isti već igram, nestvarno. Prvih pet minuta utakmice nisam mogao pas da dodam, noge su mi se tresle. Ali, sve je to nestalo nakon jedne dobre lopte preko Partizanove zadnje linije. Tada sam dobio samopouzdanje i osjetio sam da mogu igrati. Luka i ja smo počeli taj derbi, igrali smo dobro 60 minuta, ali eto desio se taj slobodni udarac Drinčića. To je veliki pritisak. Što više razmišljate o derbiju to je teže. Međutim kada krene meč, onda ste u tome i samo razmišljate o igri", poručio je on.

Podrška iz regiona, veliki je vjetar u leđa za ovog mladog fudbalera.

"Prija nam podrška iz Bosne i Hercegovine. I dalje ne mogu da se naviknem na to da sam igrač Zvezde i da me neko gleda kao idola i fudbalera kao i moje saigrače. Ali vidim po ljudima kada odem u Bosnu, pogotovo u Bijeljinu gdje smo uvijek ugošćeni na lijep način, da imamo veliku podršku", kazao je Zvezdin fudbaler.



Nositi kapitensku traku najtrofejnijeg kluba u Srbiji, velika je odgovornost. Ali svojim igrama u crveno-bijelom dresu, Mihailo je imao priliku za to.

"Da ću nositi kapitensku traku saznao sam nekoliko trenutaka prije utakmice. U to vrijeme sam tek ušao u prvi tim, pa s toga nisam mogao ni očekivati tako nešto od trenera Lalatovića. Igrali smo prijateljski meč protiv njemačkog Saarbrukena, a prije istog Lale je došao i rekao, da ću ja biti kapiten. Prvo sam onako pogledao začuđeno, mislio sam je li sanjam. Šta ja. Bilo mi je teško da se fokusiram na utakmicu", prisjeća se on.

Kao i svi, pa tako i Zvezdino čudo od djeteta, imao je svog idola.

"Fudbal sam zavolio zbog Ronaldinha. Prije nismo imali priliku da svagdje pratimo Primeru. Čini mi se da je to bio program ili dva. Meni je fascinantno da neko sa takvom lakoćom igra. Koliko je zapravo to radio s ljubavlju je nevjerovatno. Svakako da je to čovjek, koji je promijenio fudbal. Sve ovo što se danas dešava, počelo je od Ronaldinha. Došao je u Barcelonu koja je bila u fazi raspada, a onda se dogodila magija. On je za dvije godine uradio ono što pojedini fudbaleri ne mogu za cijelu karijeru", naglašava Ristić.



U-20 reprezentacija Srbije postala je prvak svijeta 2014. godine na Novom Zelandu, ali je to prvenstvo ostalo samo san za Ristića. Povreda je uzela danak.

"Veoma teška tema. Zbog povrede nisam mogao da odem na Novi Zeland. Trener Veljko Paunović je rekao da računa na mene, ali eto. Ostaje veliki žal za tim jer je postignut jedan od najvećih uspjeha u istoriji srbijanskog fudbala. Duša me boli za tim", kazao je Bijeljinac.

Mihailo važi za skromnog i dosta mirnog momka. Svijetla evropskih reflektora, nisu ga promijenila. Uvijek je ostao isti, onaj uporni i razigrani "dječak" koji svojim radom daje primjer ostalima. S toga i ne čudi da su mnogi klubovi iz Liga petice zainteresovani upravo za njegove usluge.

"Dovoljan motiv današnjoj omladini treba da budu fudbalski primjeri i idoli. Od Crvene zvezde pa do ostalih klubova. Bitno je imati san i cilj, da radite ono što volite. Nije bitno odakle dolazite, jer Jović i ja smo da je sve moguće. Sve kreće od kućnog vaspitanja, jer to je presudno. Mnogo je prepreka koje trebate izdržati da bi dobili svoje parče neba", govori Ristić.

Zvezda je u pretposljednjem kolu regularnog dijela Super lige Srbije savladala Rad na Banjici sa velikih 0:4. Strijelac drugog gola za crveno-bijele bio je upravo naš sagovornik. 




"Nije bilo ubjedljivo i lako kao što to rezultat govori. Naravno da mi gol znači. Nikada nije lako protiv Rada na Banjici jer je to gradski derbi. Još jedno kolo do kraja regularnog dijela prvenstva. Zatim, slijedi derbi koji mnogo toga donosi ali i odnosi. Pobjeda bi nam mnogo značila. Neće biti lako, veliki je ulog", zaključuje fudbaler Crvene zvezde, Mihailo Ristić.

Ovo je još jedan od dokaza da se upornost isplati. Ristić je dosanjao dječački san. Sada predstavlja strah i trepet za protivničke odbrane u Super ligi Srbije. Niko nije govorio tiše, a da se čuo dalje, niko se za svoju slavu nije grabio manje.