Iako nije među glavnim zvijezdama Rennesa, Sanjin Prcić je dobio veliko povjerenje trenera i u posljednje vrijeme pruža odlične partije u dresu francuskog prvoligaša.
Danas kada je standardni član Rennesa povremeni bh. reprezentativac kaže da o svom životu može napisati knjigu. Životni put mu je bio posut grmljem i kamenjem, a sve nedaće je zaobilazio uz pomoć oca Safeta kojeg smatra svojim herojem.
O tome je Prcić posebno govorio u razgovoru za francuski portal Ouest-france.fr, a novinar pomenutog medija ga je nazvao djetetom ljubavi i rata, jer mu je otac Bošnjak, a majka Srpkinja.
"Moji roditelji su napustili bivšu Jugoslaviju neposredno pred početak rada. Bili su primorani da započnu novi život. To je duga priča o kojoj bih mogao napisati knjigu", počeo je Prcić svoju priču i potom nastavio:
"Moj otac Safet je osoba koja mi je veoma važna u životu. Dugujem mu veliku zahvalu za obrazovanje i fudbalski razvoj, to ne zaboravljam nikada. Pravi je pedagog. Nakon svakog treninga smo razgovarali, a kada bismo se vratili kući uslijedio je invidualan rad. Za jedan dan smo znali raditi vježbu do 500 ili 600 puta. To mi omogućava da danas imam određenu tehniku."
I sam otac Safet je danas ponosan na Sanjina. Kaže da se ne bi plašio i umrijeti sutra, jer zna da će iza njega ostati kvalitetno izgrađena ličnost.
"Posljednje 23 godine života sam dao za svog Sanjina. Kada je počeo trenirati fudbal svaki dan sam autom prolazio 100 kilometara kako bih ga vozio na treninge. Imao sam tada Volkswagen Golf II kojeg sam platio 500 franaka i u njemu sam uvijek u prtljažniku imao limenku ulja jer se često kvario."
Stariji Prcić kaže da je u prošlosti također bio fudbaler, ali nikada mu se nije ukazala prilika da pokaže svoj talenat.
"Teško je bilo iz male sredine nešto napraviti. Nije bilo nikoga da me vodi, uzme za ruku... Moj otac je radio u jednoj fabrici i uopšte nije ni znao da sam igrao fudbal. Bilo je to drugačije doba. Jugoslavija je bila prilično siromašna zemlja, pa moja ljubav prema sportu nije bila u prvom planu. Roditelji su imali druge probleme i trudili su se isključivo da zarade novac za život", prisjeća se Sanjinov otac.
Dolazak u Francusku za njega nije bio nimalo lagan.
"Sa porodicom sam došao ovdje sa tri plastične kese, bez novca. Imao sam 37 godina, a u toj životnoj dobi nije lako doći u Francusku i pritom ne znati uopšte jezik", istakao je Safet koji je prije rata posjedovao kafić u Bosni i Hercegovini.
Različite su ljudske sudbine, neke su baš tužne, ali Prcićeva je sretna i on sada može da uživa u plodovima svog mukotrpnog rada. Ako neko u Rennesu zaslužuje da bude sretan, to je upravo naš mladi veznjak.
Promo
Oprema sa znakom „M“ stigla u Kozarsku Dubicu, Prijedor i Gradišku
Novi Mozzart dresovi za tri kluba iz Krajine
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
