Šehić osvojio petu titulu zaredom: "Žao mi je što se u Želji lako odriču svoje djece" · Intervju

Njegov Qarabag međutim apsolutni je vladar azerbejdžanskog fudbala, tim koji je u evropskim okvirima ostvario možda i najveći napredak od klubova sa desne strane Evrope. Tim koji je ove sezone indirektno od Rome napravio uspješniju ekipu nego što je ona inače.

Maestralnim odbranama Šehića Qarabag je dva puta ostao neporažen protiv Atletico Madrida, što je Romu gurnulo na prvo mjesto u grupi.

Ibrahim Šehić još uvijek se nalazi u Bakuu, budući da mu je istekao ugovor i pregovara o nastavku saradnje.

"Do 20. maja sam ovdje upravo jer mi je istekao ugovor, slobodan sam igrač pa je to sada u obostranom fokusu", priča u razgovoru za SportSport.ba.

Dobrim odbranama privukao si pažnju mnogih evropskih klubova, no ranije si izjavljivao da bi u Qarabagu ostao do kraja karijere.

"Sada se trenutno odvija ona uobičajena procedura kao kada nekome istekne ugovor ili inače kada se pregovara oko transfera. Ja sam izrazio želju za trogodišnjim ugovorom, klub predlaže novi na dvije godine. Nisam međutim zabrinut, imam još nekih ponuda, tako da se ne brinem. Ovdje su ljudi veoma korektni, lako se sa njima dogovoriti, ne treba ni pet minuta."

Kako se osjeća čovjek koji osvoji pet titula zaredom?

"Kad sjedneš sam sa sobom pa razmišljaš, ne možeš da se ne osjećaš ponosnim. Nekada čovjeku samom nije ni jasno kakav je to rezultat. Biti prvak bilo kakve lige, bilo gdje nije lako. S druge strane, postalo je pomalo stvar navike, dešava se nešto što svi očekuju, pa su emocije pomiješane. Navikli smo i navijače na uspjehe pa nema sada tolike euforije. Ne znam, čudan je osjećaj."

Koja je titula najteže osvojena? Kako izgleda ta dominacija, je li dosadno?

"Prvu titulu je najteže bilo osvojiti, jer je mnogo klubova imalo novca i mnogo ih je bilo konkurentno. Zapravo jedno šest ekipa je bilo podjednako i tada je bilo presudno osvojiti titulu. Poslije toga uslijedila je naftna kriza, klubovi nisu imali toliko novca, a mi smo se ustabilili. Zapravo, ta prva godina bila je ključna, tad smo zauzeli pol-poziciju i onda je bilo lakše. Pet titula je proizvod odlično organizovanog kluba, dobrog trenera, igrača. Proizvod rada čitave ekipe..."

Koliko je ustvari Qarabag dugogodišnjim prisustvom doprinio promociji države, osjeti li se to?

"Svakako. Nekoliko puta smo bili na prijemu kod predsjednika države, on je apsolutno svjestan koliki fudbal ima značaj za promociju i koliko ljudi preko Qarabaga prepoznaju Azerbejdžan. Zanimljivo je da kada smo u Evropi, navijači ostalih klubova također nas podržavaju, vlada sloga. A sve smo uradili planski, nakon prve titule, tri godine smo igrali Evropsku ligu, bili neizvježni faktor, a onda je uslijedio i plasman u Ligu prvaka. Baš onako kako treba da se radi. Sada je automatski lakše dovesti i dobrog igrača u Qarabag jer je klub postao renomiran."

Neizbježna tema je Željezničar odakle se Šehić otisnuo ka internacionalnim nivoima. Dječak koji je želio biti fudbaler u Želji je prekomandovan na poziciju golmana. Drago mu je što su Plavi napokon uzeli neki pehar.

"Gledao sam utakmicu u Krupi koju je Željo dobio lakše nego što se očekivalo, rezultat je možda previsok, ali je trofej apsolutno zaslužen. Dobro je što se prekinuo taj post i da se osvojio neki pehar, premda ostaje žal što na isti način Željo dvije godine zaredom gubi titulu."

I on kao i većina smatra da je ključni problem psihološke prirode.

"Kako drugačije objasniti da sada pobijediš 4:0 Krupu kad baš i ne gori pod nogama, a prije dvije utakmice izgubiš kada gori. Mislim da je sve u glavama igrača. Jednom ti se desi da ispustiš titulu i onda se svaki naredni put uplašiš da se ne desi isto, a to je odmah sputavajuće. Meni lično je žao što se u Želji olako odriču svoje djece, a dovode se igrači koji nisu puno bolji ili ne prave razliku. Uredu je više plaćati igrača koji donosi razliku, ali ako to nije slučaj, onda nema smisla."

Prisjetio se Šehić svoje generacije.

"Bili smo uspješni jer je bilo više igrača iz 'mahale' koje ništa nije moglo uplašiti. Sve su to bili da tako kažem namazani igrači, šmekeri, a to je u našoj ligi veoma bitno. I svi smo se između sebe poštovali i družili se, a to je po meni neophodno da bi se bilo uspješno. Cocalić, Svraka, Bučan, Šimić, Stanić, Zeba, Jamak..."

Ibrahim je dobrim igrama istakao i kandidaturu za prvog golmana reprezentacije. Novi selektor Robert Prosinečki pokazao je da ga cijeni i golmanski i ljudski.

"Odigrao sam sad ove četiri utakmice i bilo je dobro. Mislim da je najbitnije da se osjeti to poštovanje igrača prema selektoru. On preferira poseban stil igre i trebat će određeno vrijeme da se to sve posloži. Dva zadnja meča koja smo odigrali poslužila su upravo tome. Takav sistem preferirao je i kao selektor Azerbejdžana, a mislim da smo mi igrački mnogo sposobniji da njegove ideje sprovedemo u djelo. Rezultat je bnaravno najbitniji i on je mjerilo, ali očekivati je da ćemo igrati lijepo i potpuno drugačije nego do sada."

Prosinečki nastoji da i golman učestvuje u igri.

"To je jedna od obilježja modernog fudbala, ništa neobično. Mnogi treneri teže da igra kreće od golmana, nema nabijanja i to meni odgovara. Odgovara mi jer tako igramo u Qarabagu, a osim toga ja sam na treninzima uvijek želio da igram lopte, ne da branim. To zahtijeva i maksimalnu koncentraciju. A što se reprezentacije tiče, mi smo takvi da moramo imati posjed, to odgovara i Miralemu Pjaniću koji je stvarno maestralan. Reprezentacija BiH je najbolja kada ima loptu u posjedu."