Sloboda tone, a baba se češlja

To je današnja Sloboda, a da je neko navijačima tuzlanskog kluba prije nešto više od godinu dana rekao da će im se nešto slično desiti proglasili bi ga ludim. Međutim, da je slobodan pad od vrha do dna u sportu moguć u tako kratkom vremenskom periodu dokaz je upravo tuzlanski ponos. 

Za samo godinu dana, od ekipe koje su se bojale i one najbolje bosanskohercegovačke, Sloboda je postala ekipa koja pobjedu u osmini finala Kupa protiv prvoligaša Gračanice proslavlja kao osvajanje titule.

A, slobodni pad Slobode počeo je sredinom septembra. Kao što je i uspon Slobode počeo dolaskom na čelo kluba Azmira Husića, tako je strmoglavi pad počeo njegovim odlaskom.

Husić, koji je danas prvi čovjek prvoligaša iz Simin Hana, sa svojim saradnicima je od Slobode za kratko vrijeme napravio respektabilan klub pa su navijači sve glasnije počeli pričati o trofeju, zbog nesporazuma sa gradskim vlastima odlučio je podići sidro što će, vrijeme će pokazati, biti početak pada crno-crvenih.

Zašto, kako, zbog čega, ko je kriv zbog njegovog odlaska u ovom trenutku nije ni bitno. Činjenica je da je Sloboda od kluba kojeg su respektovali svi danas nebitan faktor u bh. fudbalu i da za ovakvo stanje neko treba preuzeti odgovornost. Igrači igraju, treneri treniraju, no neko je te igrače i trenere dovodio u Slobodu. Nisu sami došli, obukli trenerke i dresove sa grbom tuzlanskog kluba i istrčali na teren.

Šutnja aktuelnog rukovodstva i traženje alibija sasvim sigurno će Slobodi nanijeti novu štetu. Sportski direktor, Denis Karić, koji se proslavio puštajući u javnost ugovor igrača svog kluba što do danas nije zapamćeno u bh. fudbalu, kao da je u zemlju propao. 

A, prije samo godinu dana želeći da od čovjeka koji je Slobodu vratio u vrh bosanskohercegovačkog fudbala napravi najvećeg neprijatelja, na press konferencijama je nudio novinarima ugovore igrača na uvid zaboravljajući da su najskuplji igrači loši igrači, a danas kada on odgovora za sportsku politiku kluba, Sloboda je puna takvih. 

Šta i kako dalje, pitanje je na koje vjerovatno odgovore ne znaju ni u samom rukovodstvu kluba. Od najava borbe za Evropu, te titule na stogodišnjicu kluba nema ništa, odnosno stvarnost je da Slobodi predstoji grčevita borba za ostanak u eliti, a ukoliko se nastavi sa dosadašnjom praksom izbjegavanja preuzimanja odgovornosti, izvjestan je novi pad u Prvu ligu.

Sloboda, koliko god to bilo teško prihvatiti navijačima ovog kluba, lagano tone, a da stvar bude gora čini se da odgovornost neće niko preuzeti. Umjesto toga, može se očekivati puštanje nekog novog ugovora u javnost, optuživanje ovog i onog za sve i svašta, možda i nova smjena trenera, pa u januaru nova igračka križaljka.

Već viđeno, a prije nešto više od godinu dana od Slobode su strahovali Zrinjski, Sarajevo, Željezničar i Široki Brijeg.