Grupa C je okupila zanimljivo društvo. Tu su Grčka, Obala Slonovače, Kolumbija i Japan. Ne pretjerano atraktivna, ali " otvorena " grupa u kojoj svaka od četiri selekcije ima svoje adute za prolazak u osminu finala. Ujedno, ovo je grupa " stranih " trenera jer Alberto Zaccheroni vodi Japan, Sabri Lamouchi Obalu Slonovače, Jose Pekerman Kolumbiju a Fernando Santos (Grčku).
Kolumbija:
Akcije Kolumbije su pale onog trenutka kada je povrijedio Falcao. Iako je nada tinjala, Pekerman je bio svjestan činjenice da sjajni napadač neće u Brazil. Pekermanu tako ostaju Teofilo Gutierrez drugi strijelac kvalifikacija (6 golova), Jackson Martinez iskusni igrač Porta. U ovakvoj situaciji veliki teret bi mogao pasti na leđa kreativnog ofanzivnog veziste Jamesa Rodrigueza koji zajedno sa Pablom Armerom protivničkim odbrana može stvarati probleme sa lijeve strane. Rodrigueza mnogi već vide kao novog Valderramu.
Desno su Camilo Zuniga (Napoli) – Juan Cuadrado (Fiorentina). Svakako ne treba zaboraviti niti Carlosa Baccu i Adriana Ramosa. U zadnjoj liniji Pekerman ima iskusnog Yepesa, Valdésa Parru, pa i Pabla Armera. U kvalifikacijama je Kolumbija ostvarila devet pobjeda uz tri remija i četiri poraza i na kraju je imala samo dva boda manje od jake Argentine. 64-godišnji Jose Pekerman je preuzeo reprezentaciju nakon tri kola, nakon čega je Kolumbija u šest utakmica ostvarila pet pobjeda.
Sa Kolumbijom je Pekerman često " šarao" sa formacijom od 3-5-2, do 4-2-3-1, do za njega najvažnijih 4-2-2-2. U svojoj karijeri Pekerman se proslavio sa U20 reprezentacijom Argentine s kojom osvaja 3 naslova svjetskih prvaka. 2006. godine je doveo Argentinu do četvrtfinala SP-a
Obala Slonovače:
Na posljednja dva SP-a Obala Slonovače nije imala sreće sa žrijebom. Ovaj put imaju priliku da se napokon probiju u nokaut fazu takmičenja. Posljednjih desetak godina Obala Slonovače je na velika takmičenja (SP. AKN) dolazila sa velikim ambicijama ali i dalje čekaju na trofeje (jedini 1992.godine).
Realno, ovo je posljednja prilika za Drogbu, Zokoru golmana Barryja, možda još neke iskusnije igrače.
Individualno, Obala Slonovače ima nekoliko sjajnih igrača. Od neumornog Drogbe, preko Yaye i Kolo Tourea, Zokore, Kaloua, Gervinha. Po imenima rekli bi smo da je ova reprezentacija opet više ofanzivna, međutim, trenerski neiskusni Sabri Lamouchi mora malo posložiti odbranu, tačnije mora je učini boljom. Ovo je za Lamouchija prvi pravi trenerski posao, na meti kritika se našao nakon eliminacije u četvrtfinalu Afričkog kupa prošle godine.
Kvalificiranjem na ovo SP je izdržao prvi val pritisaka, iako se odrekao nekih igrača. Emmanuela Ebouea, Romarica, veznjaka Genclerbirligija Gosso – Gossoa, Traorea... Formacijski Obala Slonovače bi trebala biti tu na 4-2-3-1, ili na na klasničnih 4-4-2.
Japan:
Do 1998. godine Japana nije bilo na završnim smotrama, od Francuske su neizostavni. Iskusni Zaccheroni je tu od 2010. godine, za ovo prvenstvo je pozvao provjereni i iskusni kadar, nema igrača mlađih od 23 godine, većina igrača je u najboljim igračkim godinama. Japan je već po tradiciji najbolja reprezentacija koja stiže iz Azije.
U Južnoj Africi su igrali odlično, zamalo su stigli do četvrtfinala. Provjerini Shinji Kagawa i Keisuke Honda su glavne karike ove selekcije. U formaciji 4-2-3-1, Zaccheroni je tokom kvalifikacija Kagawu ostavio na lijevom krilu s obzirom da je pozicija polušpice rezervirana za drugoga. Uz Hondu i Kagawu na desnoj strani je Okazaki. Za vrh napada je zadužen Yuya Osako inače napadač Münchena 1860.
Kada smo spomenuli dvojicu najvažnijih svakako treba napisati da baš i nisu imali idealnu sezonu iza sebe, što se opet ne mora odraziti na igre u reprezentaciji. U zadnjoj liniji svoje mjesto bi trebali zauzeti Uchida i Nagatomo na bokovima, dok su stoperi Yoshida i Kono. Zadnji vezni su Endo i Hasebe. Sigurno je da Japan ima svoje adute za prolazak dalje, pa i kvalitetu. Hoće li to napraviti vidjet ćemo.
Grčka:
Sve do nastupa i utakmice protiv Nigerije (2010) su čekali na svoju prvu pobjedu na svjetskim prvenstvima, iako su do tada već bili i prvaci Evrope. Kao i prije 4 godine u grupi su sa po jednom afričkom, azijskom te južnoameričkom ekipom. Fernando Santos, čovjek sa dugogodišnjim iskustvom rada u svom Portugalu te Grčkoj. Na klupu reprezentacije je sjeo 2010. godine i u 4 godine i 42 utakmice na kormilu upisao samo 5 poraza.
Na posljednjem EURO-u su opet neočekivano stigli do četvrtfinala gdje ih je zaustavila Njemačka. Jedna su svakako od iskusnijih reprezentacija pa se navijači nadaju da i oni kao i Obala Slonovače mogu napokon proći prvi krug takmičenja. Godinama smo se navikli da Grčku igru krasi timski duh, taktički su odlično potkovani i iskustvo, njihov cilj je da organizarana igra izbaci pojedinca. Koliko god su većini bili dosadani, ova selekcija ima nekoliko odličnih napadača. Kostasa Mitroglua, Samarasa, Dimitrisa Salpingidisa, Gekasa kao jednu od solucija.
Ekipu i dalje na terenu vodi " pričalica" Giorgios Karagounis, kojem je sa 37 na leđima ovo sasvim sigurno posljednje veliko takmičenje. U zadnjoj liniji protiv Portugala su igrali Holebas - Papastathopoulos - Manolas - Torosidis pa je realno da protiv Kolumbije Santos izvede taj sastav u kojem bi još trebali biti Tziolis - Katsouranis - Maniatis - Samaras - Salpingidis i Mitroglou u vrhu napada. To je neka uobičajna formacija 4-5-1, ali itekako može biti ofanzivna.
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
