Iako grupa G nije proglašena već uobičajno grupom smrti, nema sumnje da će biti velike gužve tamo gdje se nalaze Njemačka, Portugal, Gana i SAD. Koliko Portugal i Njemačku mnogi izdvajali za dva mjesta koja vode u osminu finala, svoje adute imaju i Gana, ali i Amerikanci.
Gana:
Od svih pet kvalificiranih afričkih reprezentacija, vjerojatno individualno i taktički najjača nogometna nacija. Na zadnja četiri prvenstva Afrike bili su u polufinalu te su se na zadnja dva Svjetska prvenstva plasirali u drugi krug, što je svakako dovoljno upozorenje za ostale tri selekcije. Essien, Muntari, Asamoah, Gyan, Kevin-Prince Boateng su svakako igrači koji mogu Ganu odvesti u osminu finala.
Nakon Južne Afrike bilo je određenih problema u i oko reprezentacije, najbolji igrači su tražili promjene, u savezu, u vodstvu reprezentacije. Sada je selektor James Kwesi Appiah koji je na ovoj dužnosti od 2012. godine. Pamtimo ga kao nekadašnjeg kapitena reprezentacije, kasnije je kao selektor mlade reprezentacije sa Ganom osvojio naslov prvaka Afrike. Ni sam nije očekivao kada se javio na konkurs za izbor selektora da će biti izabran. Kroz kvalifikacije je Gana igrala otvoreno, izgubili su samo jednu utakmicu, Zambija je bila bolja.
Egipat su u baražu sredili sa ukupnih 8:2. Gyan je bio prvi strijelac sa šest golova, Muntari je dodao tri. Pored gore navedenih provjerenih imena, Appiah ima i vrlo talentovanog Jordana Ayewa koji ima 21 godinu i nosi dres Sochauxa. Appiah forsira formaciju 4-2-3-1, sa manjim izmjenama u zavisnosti od igrača na terenu.
Njemačka:
Bilo kada i bilo gdje, bez obzira na sastav, Njemačka je u uskom krugu favorita. Joachim Löw na čelu je reprezentacije već osam godina i u tom periodu je stvarao reprezentaciju u kojoj ima dovoljno
mladih i potentih igrača koji igraju otvoreno. I sve bi to bilo u redu da je međuvremenu osvojen koji trofej, a zadnji je onaj iz 1996. godine.
Što se tiče sastava, Njemačka je ostala bez važne karike Marca Reusa koji je u šest utakmica kvalifikacija zabio pet golova. Od napadača tu je Klose, Muller, Podolski. Löw voli igru sa ogromnim brojem dodavanja što je i normalno s obzirom da ima podosta sjajnih igrača, kreatora. Oslonac čine igrači njemačkog prvaka Bayerna, trojica u veznom redu, Schweinsteiger, Lahm, Kroos. Schweinsteiger i Khedira pružaju podršku ofanzivnijim igračima Götzeu, Özilu ili Schürrleu. I dok su igrači Bayerna ima dosta dobru sezonu, igrači poput Özila ili Khedire se ne mogu pohvaliti nekim velikim partijama, pogotovo Khedira. Formacijski Löw će forsirati vrlo vjerovatno 4-2-3-1.
Portugal:
Toliko puta su na velika takmičenja dolazili kao selekcija koja po imenima može puno, ali koja nikada do sada nije opravdala svoj status. Uz sve, Portugal uvijek kao po tradiciji ima problema u kvalifikacijama.
I ovaj put su igrali baraža, protivnik je bila Švedska. U kvalifikacijama Portugal nije uspio pobjediti Sjevernu Irsku na svom terenu, Izrael je u oba susreta ostao neporažen.Paolu Bentu ovo je tek drugo veliko takmičenje s reprezentacijom nakon što je na Euru 2012. godine zapeo tek u polufinalu.
Preferira sistem 4-3-3 s dva ofenzivna vezna igrača, Ronaldom i Nanijem, te vrlo rijetko odstupa od svoje taktike. Ne treba niti napominjati kako je najveća zvijezda Cristiano Ronaldo koji u Brazil stiže poprilično umoran nakon teške sezone u kojoj je vukao Real do naslova prvaka Evrope.
Sigurno je da će uveliko zavisiti od raspoloženja Ronalda. Ako on bude pravi onda bi i Portugal mogao duže ostati u Brazilu. U kontri mogu biti jako opasni, ali u prekidima jer su tu Bruno Alves, Pepe, Carvalho. U sredini terena sigurno će morati više ponuditi Veloso, Moutinho i Meireles.
SAD:
Amerikance uporno podcjenjuju, ali to je selekcija koja može pobjediti bilo koga. Amerikanci puno ulažu u fudbal koji se ne može lako približiti onim ostalim klasičnim američkim, ali to nije lako. Domaća liga (MLS) je iz godinu u godinu bolja, novca ne nedostaje, stadiona, klubova, također. Jürgen Klinsmann ne prepušta ništa slučaju, u svom štabu kao savjetnika ima Bertija Vogtsa, pa i jednog od najboljih austrijskih fudbalera svih vremena, Andreasa Herzoga.
Američku javnost je šokirao izostavljanjem najveće zvijezde, Landona Donovana. Donovan je u američkom dresu odigrao 156 utakmica i postigao 57 golova. Umjesto Donovana, Klinsmann se odlučio za 18-godišnjeg Julian Greena, koji igra za drugu ekipu Bayerna. Dva napadača, Clint Dempsey i Jozy Altidore, dva su ključna igrača reprezentacije, tu je i golman Howard iz Evertona itekako iskusan,
Klještana znamo iz Andrlechta. Jürgen Klinsmann koristi dva sistema: 4-4-2 u fazi obrane koji prelazi u 4-2-3-1 u fazi napada. Kroz kvalifikacije je isprobao puno igrača, Dempsey je kao ofanzivni veznjak bio jako opasan. Problem predstavljaju prekidi, nedostaje Amerikanacima pravih igrača u vazdušnim duelima. Trkački Amerikanci mogu parirati bilo kome, zato iako ne prođu u osminu finala, sigurno neće biti deklasirani ili nadigrani.
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
