Srce veziste Swanseaja kuca za BiH: "Pjanić je moj uzor" · Intervju

Stručnjaci na Otoku proriču Mariću izuzetnu karijeru, ukoliko baš u ovom periodu života, koji je prilično osjetljiv za talentovane nogometaše, radom i strpljenjem prođe privikavanje na pravi, profesionalni nogomet. Kao vezni igrač na terenu najbolje izgleda kada mu se lopta nalazi u posjedu, vješto tribla, a nerijetko se nađe i u ulozi strijelca.

Marići su inače porijeklom iz Goražda, odakle su nakon agresije, trbuhom za kruhom, otišli u Švedsku gdje se Adnan i rodio. Vezu sa Bosnom i Hercegovinom nikada nije izgubio, pa tako ne skriva želju da, kada dođe vrijeme za to, zaigra za naš nacionalni tim.

"Biti dio kluba kao što je Swansea je pravo zadovoljstvo. Ovdje sam došao veoma mlad, nije bilo lako u početku, ali mogu slobodno reći da sam postao mnogo bolji igrač u odnosu na raniji period. Swansea je uređen klub, ja kao igrač tu imam sve potrebne uslove da napredujem", govori Adnan Marić na početku razgovora za SportSport.ba, koji se potom prisjetio s kakvim se poteškoćama nosio kada je tek otišao u Swansea.

"Kada je došla ponuda iz Swanseaja nisam uopšte mnogo razmišljao da li je prihvatiti ili ne. Sve je izgledalo tako jednostavno, ali onda sam se počeo suočavati s problemima. Vezan sam za porodicu, bilo je teško prvih mjeseci biti odvojen, dosta puta sam se pitao da li sam dobro postupio uopšte. Sto pitanja se vrtilo nad glavom. Srećom, uspio sam kasnije da se prilagodim i sve je postalo puno lakše. Danas radim ono što najviše volim."

Razlika između švedskog i engleskog nogometa je neuporediva.

"Velika, velika razlika. Engleski nogomet je jedan drugačiji svijet, po brzini i tehnici je daleko ispred, tako da je bila to prava promjena za mene."

Za prvi tim Swansea je već debitovao, ali time se nije zadovoljio.

"Cilj mi je da u budućnosti budem uvijek dio prve momčadi, a da li ću u tome uspjeti ili ne, pokazat će vrijeme. Nogomet je inače nepredvidiv, kockice se nekada mogu posložiti tako lako, dok nekada ne ide... Svaki dan radim dodatno na sebi i trudim se kako sutra sebi ne bih mogao nešto prigovoriti."

Priznaje da žali što u N/FSBiH na njega nisu obratili pažnju.

"Nikada nije bilo ništa konkretno, zbog čega mi je malo i teško, jer je svakom Bosancu gdje god da je želja da zaigra za svoju zemlju. Ali, nikada ne znate šta vam vrijeme nosi. Maštam o tome da jednog dana zaigram za BiH, da istrčim na Bilino polje i čujem onaj huk sa tribina. Naježio bih se..."

Od igrača iz reprezentacije BiH posebno cijeni Miralema Pjanića.

"Za reprezentaciju BiH igra dosta sjajnih igrača, počevši od Kolašinca, Džeke..., ali za mene je Pjanić broj jedan. Uzor..."

U Goražde, odakle su njegovi roditelji, dolazi svake godine.

"Trudim se da svake godine odem u Goražde barem na deset dana. Tu mi je porodica, dužan sam da ih obiđem, a tamo se nekako i najljepše osjećam", istakao je Marić na kraju razgovora za SportSport.ba.