Interesantan je kolektiv fudbalski klub Mošćanica. Nazvan po desnoj pritiki Miljacke koja je opjevana u raznim sevdalinkama, nižerazredni je sarajevski klub, ali koji je u prethodnih devet godina od osnivanja stekao mnogo simpatizera.
Ove jeseni Mošćanica je postala jesenji prvak fudbalske lige Kantona Sarajevo, sa 18 bodova koiko ima i Vrbanjuša te pet bodova ispred favoriziranog Unisa kojeg sa klupe predvodi legendarni igrač Sarajeva Džemo Smječanin.
Mošćanica je u sedam utakmica izgubila samo jednu utakmicu - baš protiv Vrbanjuše...
"A i tu smo utakmicu bili bolji. Mi smo od Vrbanjuše bolji i igrački i tehnički i taktički, ali znate kako je s njima kad se igra. Posebno kad si prvi, pa je onda to za Bracu Hadžiosmanovića još veći izazov. Digne se hampa, Braco stvori pritisak i ne možeš igrati kako treba", priča trener Mošćanice, inače vrlo živopisan lik, Haris Tafoli.
Za sebe Haris kaže da je perfekcionista, bez obzira što trenira kantonalnog ligaša.
"Samo ako poslu pristupiš s maksimalnom pažnjom i maksimalnim angažmanom, tada ima smisla raditi nešto. Da Vi viditi samo koliko je kod mene spremno sve, do utančine. Koliko su treninzi isplanirani i koliko se dajem u sve to, rekli bi mi da sam lud. Ljudi mi govore, moji prijatelji i poznanici, 'Harise dragi pa to je kantonalna liga, šta ti je'", priča ovaj 28-godišnjak koji je prošao sve omladinske selekcije Željezničara i bio U16 reprezentativac BiH.
Nakon što mu je istekao omladinski staž igrao je za niželigaše Iskru, Vratnik i upravo MOšćanicu, a osim što je trener prvog tima, vodi i omladinske kategorije. Mošćanica ima generaciju cicibana i pretpionira.
"Nevjerovatna je razlika trenirati djecu i prvi tim, pa makar se radilo o kantonalnoj ligi. Od pristupa treninzima, načina kako pristupiti svima pojedinačno... To su potpuno dva različita svijeta, ali mislim da svaki trener treba da prođe i kroz jedno i kroz drugo. Za mene je Mošćanica kao da treniram Real Madrid, radim koliko god mogu besprijekorno, posvećen sam maksimalno, a kao plod toga dođu i rezultati", priča Tafoli koji posjeduje trenersku B licencu, ali ne namjerava stati na tom nivou obrazovanja.
"Naredne godine planiram ići za Njemačku i tamo se još više educirati, nastaviti s ovim poslom."
Kada je u pitanju igrački kadar i s kolikom ozbiljnošću rade, Talfoli kaže:
"Mi redovno treniramo, tri puta sedmično. Igrači vrlo ozbiljno sve shvataju iako imaju svoje poslove i primarne obaveze. Prošle sezone i ove polusezone imao sam na raspolaganju 25 registrovanih igrača, od kojih su trojica doživjela povrede, tako da smo prošlu sezonu i ovu polusezonu odigrali sa 22 igrača. Ko se razumije u kantonalne prilike to je izuzetna činjenica jer neke ekipe ne mogu sakupiti nekad ni 12,13 igrača. Ljudi misle lako je igrati u Kantonu, ali nije to baš tako jednostavno.
Što se igračkog kadra tiče, sve su to većinom igrači koji su prošli omladinske kategorije Želje, Sarajeva, Olimpica i generalno većinom su igrači od 19, 20, 21 godine. Imamo mi i pet-šest iskusnijih igrača koji ove mlađe drže na oku."
Nekad je, a besmisleno je porediti to vrijeme i ovo današnje, bilo moguće da igrač iz slalbijeg ranga dođe u Želju i Sarajevu i da se pokaže kao pojačanje. Fićo Bahtić je 1985. igrao polufinale Kupa UEFA, a da je prethodno u Želju došao iz GP Bosne. Takvih primjera je bilo jako mnogo jer su bili bolji igrači svugdje i generalno ne velike razlike između njih bez obzira na rang.
Na kraju krajeva i poslije rata bio je primjer Bajre Spahića koji je igrao u Želji, a prethodno se motao po niželigašima. Koliko je danas moguće da neki igrač MOšćanice danas-sutra zaigra u nekom klubu iz višeg ranga.
"Istina je da je teško, gotovo nemoguće porediti kako je bilo nekad, a kako je sada, no mislim da nije nemoguće da neko iz Kantona kasnije zaigra u jačim ligama jer kažem sve su to školovani igrači kojima samo nedostaje kontinuitet. Mi recimo u ekipi imamo Aldina Hadžića, momak je zadnji vezni za kojeg smatram da može komotno igrati u jačim ligama", kaže Tafoli.
Na kraju Tafoli koji je trener i u školim fudbala Valter i koji sa 28 godina ima već četiri godine trenerskog iskustva ističe da Mošćanica ima ambiciju plasirati se u viši rang i da će u preostalih sedam utakmica učiniti sve da to ostvari.
"Više sam očekivao od Unisa u prethodnoj sezoni. Njih vodi moj prijatelj Džemo. Što se ostalih timova tiče mislim da smo bolji. Svim igračima ću dati šansu u narednoj polusezoni i nadam se da će oni ispuniti naš cilj."
Promo
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
