"Svi mrze Getafe": Kako je mali klub iz predgrađa Madrida postao simbol anti-fudbala?

Serija "Everybody Hates Chris" godinama je zabavljala publiku širom svijeta, ali da postoji fudbalska verzija tog naslova, ona bi bez dileme nosila ime "Everybody hates Getafe".

Za one koji španski fudbal ne prate pomno, sasvim sigurno se tu se odmah nameće pitanje: zašto baš ovaj klub izaziva toliku mržnju?

U Španiji gotovo da nema ekipe, trenera ili igrača koji nema nešto protiv Getafe. Njihov stil igre opisuje se kao “anti-fudbal”, a izjave iz protivničkih tabora često su brutalno iskrene.

“Normalna osoba neće gledati Getafe. To je odvratno”, rekao je jednom Xavi, dok je iskusni trener Joaquin Caparros slikovito dodao da je “svaka utakmica protiv Getafea kao odlazak kod lošeg zubara”.

Ni igrači ne biraju riječi. Napadač Sergio Camello jednom je izjavio: “Ovo nije fudbal. Oni te provociraju, traže tuču, a onda padaju na najmanji kontakt.”

Takav imidž nije nastao slučajno. Getafe godinama njeguje stil igre zasnovan na prekidima, dugim loptama, agresivnom presingu i možda najviše, taktičkim prekršajima.

U prosjeku prave ogroman broj faulova po utakmici, često prekidaju ritam protivnika i koriste svaku moguću “sivu zonu” fudbalskih pravila.

Njihove utakmice rijetko su lijepe za gledanje. Igra se često svodi na borbu, nervozu i psihološki rat, gdje protivnici nerijetko gube živce, a crveni kartoni nisu rijetkost.

Arhitekta svega toga je Jose Bordalas, trener koji je izgradio potpuno prepoznatljiv sistem i filozofiju. Njegov Getafe ne pokušava igrati lijepo, on pokušava pobijediti i u tome uspijeva.

Iako raspolažu jednim od najskromnijih budžeta u ligi, često su konkurentni i bore se za mjesta koja vode u Evropu, što njihov stil čini još intrigantnijim.

Bordalas nikada nije krio da se prilagođava igračima koje ima. Getafe je direktan, tvrd i neumoljiv.

“Nije romantika igrati lijepo ako nemaš vrhunske igrače”, filozofija je koja savršeno opisuje njegov pristup.

Njihova tačnost dodavanja među najnižima je u ligi, ali to nije slučajnost, oni svjesno biraju duge lopte i haotičan stil igre u kojem se snalaze bolje od protivnika.

Presing im je selektivan, ali brutalan kada se uključi. Faulovi su moćan alat, a ne problem. Provokacija je taktika.

Sve to čini Getafe jedinstvenim fenomenom u modernom fudbalu. Naravno, ova priča ima i drugu stranu.

Iza tog “prljavog” imidža krije se klub koji se godinama bori za opstanak i stabilnost, često bez ozbiljnih finansijskih resursa, preživljavajući zahvaljujući disciplini i kolektivu.

Vrijednost njihovog tima jedna je od najnižih u ligi, ali rezultati često nadmašuju očekivanja.