Dugogodišnji pasionirani zaljubljenik u najvažniju sporednu stvar na svijetu - Sanjin Latifić Lutvo, čovjek čiji najvažniji praznik ove godine traje od 12. juna do 13. jula svakodnevno će nam kroz kolumne, na jedinstven i samo njemu svojstven način, prenijeti svoja razmišljanja o zbivanjima u Brazilu.
Tamo odakle sam prekjučer došao ne mare baš previše za 20. izdanje najvažnijeg sportskog takmičenja na Planeti. "Mediteranski vitezovi" se nisu kvalifikovali ni za ovaj, a teško da će ikad i za jedan budući Mundijal, pa su lokalci uglavnom i dalje posvećeni onome u čemu plivaju poput riba u vodi. Beduinstvo, spavarenje, ribarenje, mala i malo veća prevara sistema u raspadu na dnevnoj bazi jedini su, izgleda, recepti da se preživi surova reala u kojoj je jedan dio zemlje zahvaćen ratnim dejstvima, a drugi treperi u drhtavoj neizvjesnosti i nadi da najveća ljudska glupost i krvoproliće neće (opet) pokucati i na njegova vrata. "Ima prečih briga od toga ko će biti novi prvak Svijeta u fudbalu" misli se Luka Haljetak, ribar i filozof iz predgrađa Tripolia dok gladi bradu i broji dinare zarađene upravo prodatom kilom lignje. "To što ih ne možemo riješiti sami nije problem. Problem je što mi bez briga, gluposti i belaja ne umijemo. A sve više sam siguran i da nećemo."
Daleko od nestabilnosti Magriba, u našminkanom i stotinama hiljada fudbalskih navijača okupiranom Brazilu lopta je sa centra krenula u četvrtak navečer i nema namjeru stati do 13. jula. Trese kriza i "zemlju sambe, kafe i fubala", ali je fudbalska groznica već peti dan u punom jeku, pa se svi oni kojima je, osim fudbalske, stalo i do socijalne zbilje u zemlji domaćinu, nadaju da će dvije "bolesti" poništiti jedna drugu, i da će na kraju, po završetku fudbalskog karnevala, stvari u svim porama života ove ogromne zemlje krenuti na hajr i na dobro.
I fudbalske su stvari, izuzmemo li utakmicu koja je otvorila Mundijal, krenule u pravom smjeru. Strah koji se nakon farse od suđenja Yuichia Nishimure uvukao među ljubitelje najvažnije stvari na Svijetu, srećom, vrlo je brzo poslan u fade out. Barem do naredne utakmice domaćina. Igra se brza, atraktivna i efikasna fuca u kojoj pobjeđuju bolji/sretniji rivali kojima ne trebaju sudijski vjetrovi u leđa. Pobjeđuju Kostarike, "u-po'-smjene-generacija" Holandezi odiru i ponižavaju evropske i svjetske prvake, Čile i Kolumbija iz činjenice da se SP igra u njihovom komšiluku izvlače maksimum, pa na krilima navijača briljiraju u svoim prvim utakmicama, a "Metronomo" Pirlo ponovo sebi i fudbalskoj Planeti dokazuje da, ne da nije za staro gvožđe, nego da je još uvijek jedan od najvećih na dunjaluku. Da ne filozofiramo i ne analiziramo previše prva 3 dana. Kratko i jasno: Uživamo, uživamo svi!
Ni četvrti se dan Svjetskog prvenstva nije morao sakrivati iza stupa srama ili zavlačiti u šaht bruke i stida. Naprotiv. Sve tri odigrane utakmice su imale karakteristike svega onoga što nogomet čini najljepšom i najpopularnijom igrom koju je homo sapiens izmislio. Uvod, zaplet, preokret, golove, sreću i nesreću, kiks i bravuru... Baš sve.
Iako se Brasiliom baš i nije orilo "Ima nas Švajcaraca više od Kineza..." opet je genom prošarani "Schweizer Nati" imao razloga za slavlje na kraju. Haris Seferović, nekoć i našem stručnom štabu interesantan igrač, donio je u posljednjim sekundama sudijske nadoknade pobjedu zemlji u kojoj se rodio i za koju se, uprkos onome što raste ispod zemlje, čvornate je građe a ima veze sa BiH, odlučio u svojoj reprezentativnoj karijeri. Nešto prije toga, u 48. minuti Admir je Mehmedi, Gostivarac na trajnom radu u inostranstvu, anulirao vodstvo Ekvadora koje je za "La Tri", gotovo sa istog mjesta u 22. minuti, obezbijedio Enner Valencia. Najtanja južnoamerička reprezentacija ostala je, tako, praznih šaka u 1. kolu i vjerovatno svojoj najbitnijoj utakmici na brazilskom Mundu. Baš onako kako su joj Debelo Matoro Krme/Sepp(tička jama prekorumpiranosti) i čičkavi namazanko Platišmi isprepletenih prstića na žrijebu prije pola godine i predvidjeli. "Ne'š se ti naigrat' fudbala i nauzimat' bodEva u grupi sa pre'sjedničkim reprez'ntacijama, ja ti kažem!" grmi portir u Nyonu dok telefonom odgovara na mailove nezadovoljnika iz Quitoa. I u pravu je. Loša sreća je jedina stvar na koju su se nakon jučerašnje utakmice mogli požaliti Ekvadorci.
Hondurašani čak ni na to. Francuska je u Porto Alegreu jednostavno bila prejak protivnik za slabašne "Apokaliptovce" kojima ni jedna od glavnih uzadnica, Wilson Palacios u 43. minuti svojim pravljenjem penala i isključenjem, nije pomogla. Brojčanu i svaku drugu prednost koju je Francuska do kraja utakmice imala najbolje je iskoristio Karim Benzema kojeg su od hattricka dijelila samo ušćaknuta leđa Noela Valladaresa. 4 godine je prošlo od Mundijala u Južnoj Africi i na plećima je trideset i osma. Mada, sve u svemu, honduraški veteran na golu nije bio loš i najmanji je krivac za ubjedljiv poraz. Francuska je i u prijateljskim utakmicama pred Mundijal izgledala dobro i možda su baš odstranjivanje problematičnog Nasria, te izostanak sličnog, ne-baš-u-nekoj-formi/povrijeđenog Riberya recepti za vrhunski nastup "Les Tricolores" na jednom velikom takmičenju. Posljednji takav viđen je u Njemačkoj 2006.
Tačno u ponoć po našem, a u 19:00 po vremenu koje je stajalo na svim urama u Riu, naša je reprezentacija zajezdila u bajku učešća na fudbalskim prvenstvima Planete. Ustao sam nakon odgledanih 90 minuta i prvome do sebe rekao: "Upravo sam pogledao divan film. Baš sam zadovoljan." Dobro, nije baš "happy end", ali možda je zato još i bolji. Sija se obraz BH fudbala i sad, nakon prekasna lijeganja i još kasnijeg ustajanja. Nakon prospavane noći i jutra u kojima se hrkalo snom pravednika. Ni za čim, osim, naravno, za malo loše fudbalske sreće, nemamo da žalimo. Naprotiv.
Uprkos tome što kroz prozore trenutno ne vidim ništa osim kišnog novembarskog dana u po' juna, ono što dan nakon premijerne bitke osjećam nema nikakve veze sa turobnošću i tegobom psihe ili razočaranosti. Dapače. Ponos i optimizam vijaju jedan drugog po glavi i grudima i sasvim mi je jasno da su "Zmajevi" bili pravi. Baš onakvi kakve smo ih, potajno i stidljivo, zamišljali uoči njihovog prvog nastupa na velikim takmičenjima. Dakle, sjedi 5!
Petica jer se nisi raspao nakon onakvog nes(p)retnog autogola Kolašinca u 3. minuti, jer si bio barem ravnopravan, ako ne i nešto više od toga tokom preostalih osamdeset i sedam minuta jednoj od najboljih reprezentacija Svijeta i jednom od onih koji su u Brazil došli po zlato. Petica jer si igrao i stvarao šanse, nisi klonuo duhom i nijednog se trenutka predao. Odličan pet jer si imao više šuteva na i u okvir gola, više kornera od "Albiceleste", jednog od favorita turnira. Bravo, jer si pokazao da nisi lavor i da nećeš biti topvsko meso za nikoga.
Moglo bi se tu, možda, sa strane i objektivnošću neopterećenom navijačkom pripadnosti, naći i ponekih minusa, nekih fula što imade ih Lula, ali nećemo sada makovnjaču kroz iglu provlačiti i na konac navlačiti. Neki će mladci u Škotskoj i Norveškoj ili oni stariji ljubitelji fudbala u Egiptu ili Boliviji, Haitiu... nakon sinoćnje utakmice pričati o Muhamedu Bešiću, interesantnom zadnjem veznom Bosne i Hercegovine koji je Messija šezdeset i pet minuta držao u malom džepu svog plavog šorca. I OK, pobjegao mu je tad, a Bič zakasnio da blokira ikog do upravo Bešića, no takvo nešto je, što bi "Big Mo" Konjić rekao "moglo da se očekiiiiiva".
Iako u primjetnom padu forme i koncentracije u posljednjih godinu dana, argentinski je kapiten i dalje jedan od najboljih igrača koje je ova Planeta ikada imala. Zato, a i Vedinom počasnom golu iz 84. minute zahvaljujući, poraz nema gorčinu kakvu bi imala neka sudijska nepravda ili laušenje koje su našoj reprezentaciji predviđali "dobronamjernici" nakon decembarskog žrijeba ili "stručnjaci" uoči početka SP. Ni jednog ni drugog sinoć na Maracani nije bilo ni pod razno, pa se gorda čehra u kišnom fildžanu danas ka Trebeviću izvija. Svoje će odlučujuće bitke na ovom prvenstvu Zmajevi, svakako, tek da biju.
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
