"Toplak mi je uzor, sve se može ostvariti poštenim radom" · Intervju

Odmah su čelnici GOŠK-a krenuli u potragu za njegovim nasljednikom. Kao po nepisanom pravilu po medijima su se spominjala trenerska imena koje se dovode u vezi sa svakim klubom u BiH koji ostane bez trenera. Ni čelnici GOŠK-a nisu bili optimisti, činilo se da je njihov klub siguran putnik za niži rang, trener možda i nije potreban...

"Feđa Dudić je naš novi trener. To je naš prijatelj, sjajan čovjek i veliki sportista", kratko je kazao prvi čovjek GOŠK-a Lujo Ilić par dana nakon odlaska Muse. Tinjala je nada u uvijek zanimljivom sagovorniku Iliću, ali daleko od toga da je se vidjelo 'svjetlo na kraju tunela'...

A ko je Feđa Dudić? Nekada prvi golgeter Premijer lige odlučio je uzeti zaista 'vruć krompir'. Prevruć. GOŠK je glavni kandidat za niži rang, atmosfera među igračima je ispod 'nule', tim iz male Gabele će u borbu protiv premijerligaških vukova koji su spremni na sve...

Nije se Dudić prepao izazova, iako je GOŠK za njega bio prvi samostalni trenerski angažman. Nisu tada Dudić i čelnici GOŠK-a sanjali da će četiri kola prije kraja sezone biti na pragu opstanka u ligi, te da će ambiciozni stručnjak biti pravo otkrovenje kada je trenerska scena u BiH u pitanju. No, krenimo redom...

Dudić (35) se na početku razgovora za SportSport.ba prisjetio samog dolaska u Gabelu. U atmosferu koji nije obećavala, čak naprotiv, za optimiste bukvalno nije bilo ni mjesta...

"Kada sam stigao u Gabelu dočekali su me čelnici kluba Lujo Ilić i Andrija Jurković, a njihova lica su izgledala kao da su izgubili svoje najmilije. Nisu imali nadu u bolje sutra. Nekako su ipak smogli snage da budu gostoljubivi jer su takvi prema svima, a  direktor Jurković samo reče: "Radi šta znaš i kako znaš, neka ti je Bog na pomoći". Predsjednik Ilić, moj veliki prijatelj, kratko dodaje da su u Gabeli svi dobili šansu, pa da će je dati i meni.

"Gore od ovoga trenutno ne može, samo da ne bude u Krupi odmah debakl", reče mi moj novi predsjednik. Ja sam ih tu uvjeravao da ekipa ima kvaliteta iako su iza nje šest poraza bez postignutog pogotka, te da ću probati da izvučem maksimum već u Krupi, ekipi koja je slavila kolo ranije protiv aktuelnog prvaka Zrinjskog. U Krupu ćemo putovati bez dva najzvučnija imena, Kobiljar je imao kartone, a Bošnjak ima problema sa povredom, međutim dodao sam da poznajem loše i dobre strane Krupe. Gledali su me blijedo i vjerovatno u sebi se pitali da li sam na nekakvim drogama", prisjeća se Dudić svog dolaska u mali hercegovački gradić i početka prave male avanture.

Dolazak Dudića već u Krupi je djelovao pozitivno na igrače. Krupa i GOŠK su remizirali (1:1), a čelnici GOŠK-a bili su u nevjerici. Nisu mogli vjerovati da zapravo gledaju svoj tim, onaj tim koji je par mjeseci ranije na gostovanja išao sa ciljem da primi što manje pogodaka.

"Kada je završila utakmica u Krupi Ilić i Jurković 'oživljavaju'. GOŠK opet može sve i nikog se ne boji, predsjednik Ilić kada je u euforiji sigurno bi udario bez pardona i na Reala (osmijeh). Na zimu nisam htio otpisati nijednog igrača, svi koji su otišli su sami zatražili ispisnice. Doveli smo igrače koji su u svojim klubovima bili većinom u drugom planu ili nisu nikako ni igrali. Rodin u Aluminiju (Slovenija) nije igrao, Barić je u Krupi dobijao šansu sa klupe, Hasanhodžić je prekrižen u Čeliku i svi su me pitali da li sam lud, kako sa njim planiram u bitku za opstanak? Hasanović u Željezničaru nije igrao nikako, Za Isića su u Čapljini rekli da im nije potreban, a sa posudbe smo iz Zrinjskog doveli Mulahusejnovića i SO-a koji su u Plemićima bili samo broj na treningu. Sve te igrače sam tražio ja osim Rodina za kojeg sada tvrdim da je najveći profesionalac u našoj ekipi i stoper za velikih dometa. Za njega nisam čuo, nego sam preporuku dobio od predsjednika Ilića, a njemu naravno vjerujem. Nardina Mulahusejnovića danas hvale svi, a ja sam lično nazvao Baku Sliškovića i zamolio da ga nama dadne na posudbu kada već nije u prvom planu u Zrinjskom. Poznajem ga dobro iz Prve lige Federacije, iako su nama nuđena druga dva igrača. Sve njih sam na treninzima uvjerio da mogu puno više nego što su to pokazali do sada i da vrijede puno više, uz to da možemo biti dobri samo kao tim. Zato danas imamo ekipu koja svaki trening daje svoj maksimum i onda se to vraća na utakmicama".


Već na memorijalnom turniru "Andrija Anković" GOŠK je pokazao svoje kvalitete. Pao je pred Gabeljanima veliki Hajduk, dok se Sutjeska (novi prvak Crne Gore) u finalu dobrano namučila da dođe do pobjedničkog trofeja. Ipak, nakon sjajnih priprema nastali su veliki problemi za Dudića i njegove pomoćnike.

"Najveći šok za mene je bio odlazak Rijada Kobiljara sedam dana pred početak prvenstva. Na njemu sam gradio dosta toga u fazi napada, ali nisam poklekao. Nastavio sam da se borim sa svojim momcima i odlučio promijeniti sistem i igrati sa dva klasična napadača. Sistem je to koji je zapostavljen, a nama je puno dobrog donio. Volim napadački fudbal jer sam bio napadač i uvijek igram za gol više. U zavisnosti od protivnika sigurno da biram sa sistemima jer pokušavam da igram onako kako protivniku najmanje odgovara".

O čelnicima kluba ima samo riječi hvale. Doduše, šta i reći o ljudima koji su od mjesta koje ima 500 stanovnika stvorili premijerligaša koji nosi bodove iz Tuzle, Sarajeva, Mostara, Zenice, Banja Luke... Mjesta u kojima pojedina naselja imaju mnogo više stanovnika od cijele Gabele.

"Sve ovo ne bi bilo moguće da nemam potpuno odriješene ruke od Uprave kluba. Zaista niko nikada nije upitao zašto onaj, a ne ovaj. A kada svako radi svoj posao u klubu onda rezultati i dolaze. Ilić, Jurković i ostali ljudi oko kluba žive za ovaj klub i za njega bi ako treba i život dali. Slave svaki uspjeh kao da je zadnji, a isto tako teško proživljavaju svaki neuspjeh, srećom u zadnje vrijeme ima mnogo više uspjeha, što je dobro za njihovo zdravlje". (osmijeh)

Biranim riječima je govorio o svojim kolegama iz stručnog štaba. Dženan Zaimović i Romeo Mitrović karike su bez kojih uspjeha sigurno ne bi bilo.

"Sa Zaimovićem i Mitrovićem imam izvanrednu saradnju. Zaista su to ljudima sa kojima možete poželiti da radite, a neka je sramota ljude koji vode Velež i koji nisu u tom klubu našli mjesta za Zaimovića. Treba očigledno da dođe Feđa Dudić iz Sarajeva i pozove Zaimovića da radi u GOŠK-u pored njegovog matičnog kluba. To je čovjek sa velikim znanjem i još većim ljudskim osobinama. Romeo Mitrović će odškolovati golmana i golmana. Za našeg Kozića tvrdim da je među tri golmana u BiH, a sigurno da je tu i Romeova zasluga velika".

Iza sebe ima sjajnu karijeru. Aplauze je dobijao na Grbavici, u Varaždinu, Novom Pazaru, Gradačcu, Travniku... Nije zaboravio ljude od kojih je 'skupljao' igračko i trenersko znanje. Ne libi se pitati za savjet.

"U kontaktu sam sa svojim bivšim trenerima i od svakog od njih tražim savjet, te se ne stidim pitati nešto što ne znam. Često se čujem sa Nedžadom Selimovićem, legendarnim i nezaboravnim Kemalom Hafizovićem, te Almirom Memićem. Nedžada Selimovića je javnost u BiH zaboravila jer je dosta godina radio u Angoli, a to je sigurno stručnjak koji bi svojim znanjem mogao da vodi sutra Sarajevo i Željezničar. To odgovorno tvrdim. Vjernik sam i nemam trenerskog idola, ali moj najveći uzor u radu je Samir Toplak, sadašnji trener Intera iz Zaprešića. Od njega sam kao igrač najviše naučio na taktičkom planu, a puno mi pomaže i sada kao treneru. Njegov način treniranja je da se od prvog dana rade samo treninzi sa loptom što je za mene bilo nepojmljivo 2010. godine kada sam otišao u Varteks. Kod nas je prvih dana priprema samo trčanje, lopte nisu ni napuhane. To je na mene ostavilo najveći dojam i tu godinu dana u radu sa njim sam bio najspremniji u svojoj igračkoj karijeri. Tako i ja treniram svoje igrače, naravno uz novije metode, što mogu i sami potvrditi. Najveća nagrada je da nas svi hvale kao dosta spremnu ekipu".


Dudić trenutno posjeduje "A" trenersku licencu, a u skorijoj budućnosti planira i pohod na Profi licencu. Otvoreno stiče jedan od problema na edukaciji u organizaciji NS BiH.

"Zaista na edukaciji u BiH se može dosta naučiti. Problem je po meni što treneri dođu na edukaciju da samo uzmu licencu, a ne i znanje sa tog školovanja, te po povratku u svoje klubove nastavljaju raditi po starim navikama i raditi treninge kako je njih neko trenirao prije 20-30 godina. Svi profesori nam prenose savremene metode rada, a istakao bih profesora Mensura Dogana od kojeg sam u praktičnom dijelu dosta naučio i dosta toga koristim. Uvijek mu se obratim za savjet koji rado podijeli".

Bez podrške porodice kaže uspjeh i nije moguć.

"Velika podrška u svemu mi je moja porodica. Prije svega moja supruga i dvije curice koje čine moj život  potpunim i bez kojih ništa ne bi imalo smisla. Svakako i moji roditelji koji su me odgojili da budem ovakav kakav jesam, te da sve u životu treba steći poštenim radom. Hvala im na tome!".

Bio je i kapiten Travnika, udarna igla popularnih Vezira, na Piroti rušio velikane bh. nogometa, izlazio sa terena u ovacijama prepune Pirote. Žali zbog toga što je Travnik na putu kao trećem rangu bh. nogometa i na veoma niskim granama.

"Rođeni sam Sarajlija, iako mnogi misle da sam rođen u Travniku jer sam dobar dio igračke karijere proveo tamo. Zaista se u Travniku osjećam kao domaći, a žao mi je što je klub došao u stanje u kakvo je došao i što mu prijeti ispadanje u treći rang takmičenja. Žalosno je to za klub koji je bio dugogodišnji član Premijer lige i to mi teško pada. Moje kolege Šiljak, Babić i Delić, su sada ostali da vode klub i želim im da ostvare 'nemoguće' i spase klub od ispadanja. Jedan čovjek me veže za Travnik, a to je Nihad Selimović kojeg sam upoznao 2014. godine kada je došao na čelo kluba. Od prvog dana kada smo se upoznali naše prijateljstvo je iskreno i za tog čovjek bi napravio sve. I on je velika podrška u mojoj karijeri", dodao je Dudić na kraju razgovora za SportSport.ba, razgovora koji svakako može biti vodilja mladim trenerima koji se stručavaju od izazova i čekaju neke 'bolje dane'...