"Prvaci srca"
Traume koje ostaju zauvijek: Četiri minute Barbareza donijele raj, a onda najveća bol ikada
Postoje utakmice koje donesu trofeje, a postoje i one koje obilježe čitavu generaciju navijača.
Za Schalke 04, 19. maj 2001. godine nije bio samo posljednji dan u sezoni, bio je dan kada su četiri minute živjeli san, a zatim doživjeli jednu od najvećih trauma u historiji njemačkog fudbala.
Navijači slavnog tima iz Gelsenkirchena i danas taj dan nazivaju najokrutnijim u klupskoj historiji.
Schalke je u posljednje kolo Bundeslige ušao s jednim ciljem - pobijediti Unterhaching i nadati se da će Bayern kiksati u Hamburgu protiv HSV-a. Prije utakmica, Bayern je imao tri boda prednosti.
Sve je djelovalo gotovo nemoguće, ali upravo je fudbal često najljepši kada piše nevjerovatne priče.
Na Parkstadionu je drama bila potpuna. Schalke je gubio 2:0 od Untreachtinga, pa se vratio, ponovo zaostajao, a onda spektakularnim preokretom slavio 5:3. Igrači su odradili svoj dio posla. Ostalo je bilo u rukama Hamburga.
Oglasi
A onda se pojavio Sergej Barbarez.
Legendarni bh. reprezentativac, a danas selektor Bih, u 90. minuti pogodio je za vodstvo HSV-a protiv Bayerna. Vijest je u sekundi stigla do Gelsenkirchena, a Parkstadion je eksplodirao od sreće. Navijači su utrčali na teren, igrači su padali jedni drugima u zagrljaj, plakalo se od sreće. Schalke je bio prvak Njemačke.
Tih četiri minute i 38 sekundi činilo se da je čekanju dugom 43 godine konačno došao kraj.
Ali, onda je uslijedio trenutak koji je zauvijek promijenio historiju Bundeslige.
Sudija Markus Merk dosudio je indirektni slobodni udarac za Bayern duboko u sudijskoj nadoknadi. Golman HSV-a Mathias Schober, zanimljivo igrač Schalkea na posudbi u Hamburgu, napravio je kobnu grešku igrajući rukom nakon dodavanja saigrača.
Oglasi
Stefan Effenberg kratko je odigrao loptu, a Patrik Andersson je silovitim udarcem pogodio za 1:1. Muk.
Slavlje je nestalo u jednom jedinom udarcu. Navijači koji su nekoliko trenutaka ranije pjevali šampionske pjesme ostali su nijemi. Mnogi nisu vjerovali da je gol zaista priznat, misleći da semafor prikazuje usporeni snimak.
Ono što ovu priču čini posebnom jeste činjenica da Schalke nije izgubio titulu "na papiru". Izgubio ju je nakon što ju je već proslavio.
Parkstadion je bio pretvoren u more plavo-bijelih zastava. Više od 65.000 navijača slavilo je na tribinama i travnjaku, a klupski čelnici, igrači i stručni štab vjerovali su da je gotovo. Fotografije i snimci tog trenutka i danas su među najemotivnijim kadrovima u historiji Bundeslige.
Tada je na stadionskom semaforu krenuo prijenos iz Hamburga. Prvo nevjerica, zatim tišina, a onda su uslijedile suze. Mnogi navijači Schalkea kasnije su govorili da nikada nisu osjetili takav emocionalni pad u životu. U samo nekoliko sekundi prešli su put od najveće sreće do potpunog sloma.
Oglasi
Barbarez je bio heroj, ali nije mogao završiti posao
U Bosni i Hercegovini Sergej Barbarez ostao je upamćen kao jedan od najvećih reprezentativaca svih vremena, ali će ga navijači Schalkea zauvijek pamtiti i po tom golu protiv Bayerna.
Njegov pogodak u 90. minuti zapalio je Gelsenkirchen i otvorio vrata najvećem uspjehu kluba nakon 43 godine čekanja. Da je utakmica završena samo nekoliko minuta ranije, Barbarez bi vjerovatno bio jedna od najvećih legendi Schalkea, iako nikada nije nosio njegov dres.
Sudbina je, ipak, imala drugačiji plan.
Patrik Andersson u dresu Bayerna nije bio poznat po golovima. Švedski stoper odigrao je brojne utakmice, ali u Bundesligi je postigao samo jedan pogodak. I upravo taj jedan gol odlučio je prvaka Njemačke.
Iz indirektnog slobodnog udarca pogodio je mrežu HSV-a u četvrtoj minuti sudijske nadoknade i donio Bayernu titulu koja se već nalazila u rukama Schalkea.
Teško da je iko mogao napisati dramatičniji završetak prvenstva. Od tog dana nastao je izraz koji se i danas koristi kada se govori o Schalkeu - "Meister der Herzen", odnosno prvaci srca.
Navijači su ga prihvatili kao simbol ponosa, ali i vječne boli. Klub jeste osvojio DFB Kup sedam dana kasnije, no taj trofej nikada nije mogao izbrisati osjećaj da je najveći san izmakao u posljednjim sekundama.
Ni danas, četvrt stoljeća kasnije, 19. maj 2001. nije običan datum u Gelsenkirchenu. To je dan koji se prepričava novim generacijama, dan kada su navijači Schalkea četiri minute bili prvaci Njemačke i dan kada je jedna lopta zauvijek postala simbol njihove najveće traume.
Za mnoge ljubitelje njemačkog fudbala upravo tih četiri minute i 38 sekundi predstavljaju najdramatičniji završetak jedne sezone u historiji Bundeslige.
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
