Unatoč svemu, Mamić ostaje čvrsto u sedlu

Čovjeka koji će sigurno ostati upisan kao jedan od rijetkih koji je zvanično obnašajući funkcije u klubu vodi borbu sa navijačima istog već osam godina (zvanično) i nikada za tih osam godina nije odstupio niti milimetra. Čovjek koji bez problema može nositi nadimak "majstor od skandala" jer teško je najbrojati sve presice, njegove monologe u različitim tv i radijskim emisijama gdje je bez problema pričao o svemu i nemali broj puta uvrijedivši novinare, politačare, navijače i to na različitim osnovama.

Ono što je najzanimljvije, njegove priče se još uvijek svode na to kako je on kroz Dinamo hranio toliko porodica, kako neko namjerno želi srušiti najveći i najbolji klub u Hrvatskoj, kako se na taj način ruši Hrvatska, kako su to plaćenici, paćenici. Njegova karijera od navijača preko menadžera do izvršnog dopredsjednika Dinama i prvog čovjeka hrvatskog fudbala danas išla je relativno brzo.

U vrijeme kada su Boysi vodili žestoku bitku sa Franjom Tuđmanom i vrhom HDZ-a oko povratka imena Dinamo, Mamić je uglavnom kroz medije bio na strani navijača, iako će oni koji bolje poznaju situaciju u Dinamu i koji su je bolje poznavali u to vrijeme reći da je Mamić zajedno sa Blaževićem i grupom okupljenom oko fudbalskih anonimusa (Canjuga, Vitez, Novosel, Marčinko), ali bliskih Tuđmanu i izvorima novca forsirao veliku Croatiju u Ligi prvaka.

Ćiro i Mamić su ostali zajedno do revanš utakmice Kupa kupova protiv Auxerrea. Nakon poraza i ispadanja kumovi su izvršili verbalni (Ćiro) i fizički (Mamić) napad na službene osobe - sudije i delegata. Klub je godinu dana izbačen iz Evrope. Tuđman umire 1999. godine, HDZ silazi sa vlasti godinu kasnije. Februara iste godine skupština je vratila ime Dinamo, a upravo su Canjuga i Mamić pokušali navijačima prodati priču kako su oni najzaslužniji. Kod navijača nije prošlo.

Nakon toga je Mamić radio u Osijeku, Segesti, Sesvetama. Član Izvršnog odbora NK Dinamo postaje 2000. godine, a od 2003. godine izvršni je dopredsjednik. Zvanično, kako Boysi vole reći u ratu sa Mamićem su od 2006. godine. Tada se po prvi puta sa sjeverne tribine stadiona u Maksimiru zaorilo skandiranje "Mamiću cigane, odlazi iz Svetinje!", parola koja do dana današnjeg nije pospremljena u arhiv Bad Blue Boysa.

Definitivno je tačna konstatacija da je upravo tada Boysi počeli svoj otpor prema diktaturi, samovolji i nedodirljivosti čovjeka koji je u prijašnjim godinama uspio staviti zagrebački i hrvatski fudbalski ponos pod svoju apsolutnu vlast, kontrolu i interes.

U toj borbi je bilo svega i svačega. Boysi su se borili na različite načine, ali Mamića nisu uspjeli maknuti iz Dinama. Mamić i njegov klub su osvajali titule koje su se slavile pred rekordno malim brojem gledalaca, treneri su se mijenjali, ali je Mamić ostao u sedlu. Mamić je znao i mogao potjerati jednog Zajeca, koji je legenda kluba, do velikog Vahida Halilhodžića. Neki treneri su se vraćali na klupu i po nekoliko puta, ali nisu uspijevali osigurati proljeće Dinamu u Evropi. Igrači su prolazili kroz klub, neki su kao veterani, neki kao anonimusi, odlazili su kao velike zvijezde.

Mamić nikada nije imao problema sa novcem jer ipak on je vrhunski menadžer iako uporno odbija priznati kako je njegov Dinamo finansiran i od grada Zagreba i od poreznih obveznika. U zimskoj stanci (sezona 2008/2009), navijači organizuju potpisivanje peticije za promjene u Dinamu. Potpisivalo se na nekoliko lokacija u gradu sa centrom u Draškovićevoj, protiv kako su oni to tada nazvali "diktature primitivnog preprodavača" igrača izjasnilo se čak 18.000 navijača Dinama.

Peticija je bila zamišljena isključivo kao pokazatelj stava većine dinamovaca prema onome u što se Dinamo pretvorio – u klub uništenog identiteta, u klub koji laže vlastitim navijačima, vrijeđa ih, ponižava i maltretira, a povrh svega služi za bogaćenje jedne porodice i njihovih priljepaka, u klub koji je postao slika i prilika jednog iskompleksiranog luđaka.

Ni to nije pomoglo. U proljeće 2009. godine u navijačkoj grupi Bad Blue Boys počele su se događati promjene koje su rezultirale brojnim sukobima unutar grupe. Opet zahvaljujući Mamiću i njegovim ljudima. Probali su i bivši igrači, nekadašnje zvijezde kluba, čak i sportisti iz grada Zagreba, tražile su se promjene, skupština kluba, izbor novog rukovodstva.

Mamić je nastavio po svome, čak je uspio dovesti na mjesto šefa struke svog brata Zorana. Sa druge strane Boysi su uspjeli donekle da se konsoliduju, ali su sukobi ostali. Sukobi koji ovih dana dobijaju jednu novu dimenziju jer dolazi do upotrebe oružja, slično kao u obračunima navijačih frakcija pojedinih grupa u Srbiji (Grobari, Delije).

Policija je proteklog vikenda imala pune ruke posla, dio pripadnika BBB-a pojavio se ispred kuće Zdravka Mamića, ali sve je ostalo na tome.

Radi se o onoj frakciji koja traži njegov odlazak a čija su dva pripadnika ranjena u pucnjavi koja se dogodila u naselju Dubrava. Taj napad je stigao kao odgovor na onaj "antimamićevske frakcije" čiji su pripadnici pretukli kuhara i demolirali jedan restoran.

Utakmica protiv Osjeka je odigrana pod visokom tenzijama, Mamićevu kuću čuva policija dok on tvrdi kako nema baš nikakve veze sa ovim slučajem. Rat navijači kontra Mamića traje već duže vremena, sada već postoji opasnost da izraste u nešto veće. Bez obzira na to, Mamić i dalje sa svojim odanim ljudima ostaje čvrsto u svom sedlu.