Uzor mladima, veliki igrač i veliki čovjek

Andrij Ševčenko je ispisao stranice nekoliko nogometnih klubova s bogatom historijom. Rođen je u Dvirkivščini nedaleko od Kijeva, a iz tog se mjesta morao odseliti sa samo devet godina zbog nuklearne katastrofe u Černobilu.

Iako je prve korake gradio u bokserskom ringu, odlučio se za nogometu karijeru. Kasnije će se ispostaviti da nije pogriješio - na njegovu sreću, ali i sreću svih nas koji obožavamo sport.

Zanimljivo je da ga je 1986. godine skaut Dinama, velikog nogometnog kluba iz Kijeva, primijetio dok se popularni Ševa mučio da prođe test driblinga za ulaz u Specijalnu sportsku školu. Nije primljen, ali mu se sreća osmijehnula kada ga je uočio skaut.

Dječak zaluđen nogometom počeo je briljirati u mlađim selekcijama Dinama, da bi jedne prilike za nagradu  dobio kopačke od Liverpoolovog bivšeg igrača Iana Jamesa Rusha, što je tada mlađahnom i nezrelom Ukrajincu značilo ostvarenje dječačkih snova. Ni slutio nije šta ga sve čeka.

U sezoni 1992/93 bio je najbolji strijelac Dinamove rezervne momčadi sa 12 pogodaka, da bi 28. oktobra 1994. godine debitirao za Kijevljane protiv Šahatara iz Donjecka u velikom ukrajinskom derbiju. Postigao je te sezone šest pogodaka u 20 utakmica, a u prvom dijelu sezone 1997/98 postiže i hat-trick protiv velike Barcelone u 4:0 pobjedi u Ligi prvaka.

Sezonu 1998/99 okončao je na nevjerovatan način: postigao je 19 pogodaka u 23 ligaške utakmice, te šest golova u 10 utakmica Lige prvaka, uključujući i tri pogotka Real Maridu. U svih pet provedenih sezona u matičnom klubu, Dinamu, osvajao je naslov prvaka Ukrajine.

Za rekordnih 25 miliona dolara se Ševčenko 1999. godine pridružio italijanskom gigantu Milanu, a tu počinje njegov san. Debitirao je u Seriji A 28. avgusta protiv Leccea (2:2). 

Moglo bi se puno pisati o njegovom boravku u gradu mode, no pokušat ćemo, koliko je to moguće, što kraće formulirati. Uspio je ukrajinski mag, pored pet drugih igrača (Michael Platini, John Charles, Gunnar Nordahl, Istvan Nyers i Ferenc Hirzer) u svojoj debitanskoj sezoni ponijeti titulu najboljeg strijelca. Postigao je 24 pogotka u 32 susreta. 

Svoju sjajnu formu uspio je zadržati i u sezoni 2000/01, kada ej u 34 utakmice zabio 24 pogotka. Također je u Ligi prvaka u 14 utakmica postigao devet golova. U sezoni 2002/03 postao je prvi Ukrajinac koji je osvojio Ligu prvaka. Iako je zbog povreda odigrao tek pet utakmica, slavio je naslov evropskog prvaka s Milanom. Zabio je i odlučujući gol iz penala protiv Juventusa u finalu. 

Zanimljivo da je tada, nakon proslave titule Lige prvaka, odletio u Kijev kako bi svoju medalju ostavio na grob Valerija Lobanovskog, koji ga je trenirao u Dinamu, a umro 2002. godine. 

U sezoni 2003/04 ponovo je zabio 24 pogotka i bio najbolji strijelac lige. Tada je Milan osvojio Scudetto prvi putnakon pet godina. Postigao je i pobjednički gol u Superkupu Evrope protiv Porta. Donio je Rossonerima Superkup Italije s tri pogotka protiv Lazija u avgustu 2004. godine.

Proglašen je najboljim evropskim igračem 2004. godine, te je tako bio treći Ukrajinac koji je dobio ovu nagradu. Prethodno su je osvajali Oleg Blokhin i Igor Belanov. Jedan je od rijetkih igrača koji je postigao četiri gola na jednoj utakmici Lige prvaka (protiv Fenerbahčea). Isto su napavili još Lionel Messi, Ruud van Nisterlooy, Dado Pršo, Marco van Basten i Simeone Inzaghi.

Neće mu svakako ostati u lijepom sjećanju finale Lige prvaka protiv Liverpoola, kada je promašio odlučujući penal. Eru u Milanu okončao je sa nevjerovatnih 175 pogodaka iz 296 utakmica.

S Milanom je osvojio jedan naslov prvaka Italije, jedan Kup Italije, jedan Superkup, jedan trofej Lige prvaka i jedan Superkup. Sve to u zlatnoj 2003., odnosno 2004. godini. 

U ljeto 2005. godine za nevjerovatnih 75.2 miliona eura (plus Hernan Crespo) Chelsea otkupljuje njegov ugovor od Milana. Roman Abramovič je napravio veliki transfer, no Ševa se nije mogao lako prilagoditi engleskom stilu igranja. 

Iako se trudio, nije se uspio nametnuti u Londonu, pa se 2008. godine vraća na posudbu u Milan, da bi na kraju potpisao ugovor s Dinamom, klubom u kojem je počeo nogometnu karijeru. 

Naravno, bilo je svima jasno da se njegova karijera okončala onoga dana kada je otišao u Chelsea. Sheva je zadnje dane igračke karijere proveo u Dinamu, gdje je najveći igrač svih vremena, a ipak je odlučio dalje se baviti politikom, te je ovog ljeta, po završetku Eura na kojem je predstavljao Ukrajinu, rekao zbogom.

Velika je lista nagrada koje je kroz svoju karijeru osvojio Ševčenko. Bio je čak šest puta igrač godine u Ukrajini, najbolji strijelac Ukrajine, dvaput najbolji strijelac ukrajinskog Kupa, dvaput najbolji strijelac Lige prvaka, dvaput se našao u UEFA-inoj momčadi godine, jednom proglašen za najboljeg napadača od strane UEFA-e, UEFA ga je u dva navrata proglasila igračem godine, u Seriji A je osvajao sve moguće nagrade na individualnom nivou, najbolji je strijelac svih vremena u Superkupu Italije, najbolji igrač Istočne Evrope po izboru Focus Vest magazina...

Ukupno je, s tri kluba, osvojio čak 19 trofeja. No, osim što je bio prepoznatljiv po nevjerovatnim napadačkim karakteristikama, slovio je za velikog čovjeka. Bio je odan klubu za koji je igrao, imao je uvijek dobar odnos s navijačima, njegova karijera nije umeljana raznoraznim skandalima.

Igrači poput Ševčenka uzor su mladima. Zbog takvih igrača, jednostavno, vjerujete u bolji svijet. Ševčenko je odigrao sve svoje utakmice na zelenim površinama, pokazao nam najbolje od sebe i dokazao da je moguće biti i dobar sportista i dobar čovjek. Hvala ti ukrajinski majstore...