Vaha ponovo broj jedan u Hercegovini
Vahid Halilhodžić je kao igrač bio blizu Dinama, ali nije otišao. Međutim, jučer je postao trener zagrebačkog kluba, što je u njegovom rodnom kraju izazvalo mnogo pažnje. Sviđalo se to nekome ili ne, Vaha je ponovo broj jedan u Hercegovini.
Ljudi koji gledaju isključivo sportsku stranu priče u Vahinom preuzimanju klupe Dinama vide nešto pozitivno, dok oni koji se bave politikom, a kriju se iza sporta, u ovome vide svoj poraz. Braća Mamići, Zdravko i Zoran, Vahini zemljaci iz Hercegovine, odjednom su u rodnom kraju od heroja postali izdajnici.
Nikada, apsolutno nikada, nije me zanimala ona teška politika u kojoj se spominje ratna retorika, niti sam ljude dijelio prema vjeri, naciji ili boji kože. Imam prijatelje Bošnjake, Srbe, Hrvate i ostale.
Podjele na „nas“ i „njih“ u mom životu jednostavno nisu postojale, tako sam odgojen i tačka. Pričati o takvim stvarima za mene je ludost i gubitak vremena, ali nakon jučerašnjeg teksta na jednom portalu iz Mostara, nisam mogao da ne progovorim i dignem svoj glas protiv, slobodno mogu reći, fašizma, onog najgoreg.
„Kod nas se sve oprašta osim uspjeha“, stara je narodna poslovica, ali ovaj put ima još nešto u tome što mnogi mediji iz Hercegovine nisu s oduševljenjem prihvatili da jedan Hercegovac sjede na klupu zagrebačkog Dinama. Koliko laži je danas napisano o Vahidu Halilhodžiću i njegovoj porodici, prije svega bratu Enveru, pa to je za nepovjerovati.
Naslov „brat ratnog zločinca na klupi hrvatskog prvaka“ nešto je najgroznije što sam u životu pročitao. Naravno, kao po običaju, kad se god radi o takvoj propagandi, sa ciljem da se nekome nanese zlo, tekst nije potpisan. Onaj koga je pisao znao je da piše nešto čemu će se svako normalan smijati, pa je ostao „anoniman“.
Nije bitan pojedinac koji je pisao tekst, tekst je djelo jedne politike koja vlada godinama u tom kraju naše zemlje, politike koja opstaje na laži, propagandi i širenju mržnje. Dolazak Vahida Halilhodžića na klupu Dinama za njih predstavlja poraz te politike. Jer kako objasniti narodu da jedan Bošnjak iz Hercegovine, uz to nekadašnja legenda Veleža, može voditi hrvatski klub.
Najžalosnije je što se Vahinom ustoličenju na klupu Dinama protive ljudi koji žive daleko od hrvatske prijestolnice i ljudi koji su Dinamo, eventualno, gledali na malim ekranima. Nikada oni, koji po forumima hercegovačkih portala pljuju i optužuju Mamiće za izdaju, nisu pogledali Dinamo uživo, možda jesu pojedinci, ali na zimskim pripremama zagrebačkog kluba u Hercegovini.
U isto vrijeme na zagrebačkim portalima navijači Dinama sa oduševljenjem su komentirali dolazak jedne takve sportske veličine kao što je Vaha. Moramo znati da je ogromna razlika između pravih zagrebačkih BBB-a i onih tzv. BBB-a iz Hercegovine. U to sam se ja, ali i većina građana Sarajeva, mogao uvjeriti prije pet godina.
Tada je zagrebački klub gostovao u našem glavnom gradu i igrao prijateljsku utakmicu protiv Željezničara. Od ranih jutarnjih sati sam se imao priliku družiti i piti piće s momcima koji su stigli iz Zagreba. Niti jedna psovka između Zagrepčana i Sarajlija nije izmjenjena. Međutim, nakon što je utakmica na Grbavici počela, na stadion su stigli tzv. BBB iz Hercegovine. Trebalo im je samo dva minuta da jedan divan dan pretvore u pravi pakao i prekinu utakmicu.
Nacional 30. 12. 2003. godine:
NACIONAL: Jadran Topić i Franjo Vladić bili su igrači Veleža, a u ratu vođe HVO-a. Jeste li ih ikad pitali zašto nisu spriječili razaranje vaše kuće u Mostaru?–
HALILHODŽIĆ: Ne volim pričati o tim stvarima jer me to jako boli. Zašto nikad nitko to nije spriječio, zašto se nitko nikad ispričao radi toga. Vrlina mi je da ne mogu mrziti, ali za neke ljude ne volim ni čuti ni izgovoriti im ime. To je tužno i tragično razdoblje u mom životu zbog kojeg sam se napatio.Taj podatak nećete naći niti na jednom hercegovačkom portalu. Takvi portali će izmišljati da je Vaha brat ratnog zločinca, iako protiv Envera nije nikada niti podignuta optužnica. To će napisati, ali će prešutjeti da je Vahina kuća u Mostaru izgorjela, jer je bila sagrađena na „pogrešnoj“ strani Neretve. Paljenje te kuće su mogle spriječiti legende Veleža Jadranko Topić i Franjo Vladić, ali nisu. To portal iz Mostara neće spomenuti, a teško da ne znaju za taj podatak.
Vjerovatno će neko reći da imam nešto protiv Hercegovaca, ali to nije istina. I potpisnik ovih redova je Hercegovac, neko ko se raduje uspjehu svog zemljaka, bio on Vaha Halilhodžić ili Kruno Jurčić, potpuno je nebitno. Vahida politika ne zanima, da ga je zanimala ne bi se ni prihvatio ovog posla, jer je znao da će komentari u Hercegovini biti baš ovakvi.
On je jedan gospodin koji je ime izgradio u Francuskoj, neko kome se ljudi u Parizu klanjaju. Njemu je nogomet sve, sve ostalo je nebitno. Zato i jeste uspio u životu, uspjeće i u Dinamu, ako mu zemljaci Mamići daju priliku da pokaže svoje znanje. Vaha ti si kralj, glavu gore, gledaj naprijed, a zlobnici su nebitni. Oni ionako samo pljuju po svemu, oni uspjeh ne mogu oprostiti nikome, a posebno ne nekome ko je živi dokaz da je sport jači od svake politike.
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
