Wagner odlazi u legendu: Kao da sam jučer sjeo u avion za BiH... · Intervju

Ko se na trenutak u posljednjih petnaestak godina zainteresirao za fudbal u BiH, nemoguće je da nije čuo za Wagnera Santosa Laga.

Ikonu bh. fudbala, majstora par exellance i čovjeka koji je razbio mnoge predrasude. Bilo bi smislenije da je on upisao barem jedan nastup za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, nego njegov brat Baiano koji se u BiH zadržao kratko.

Brazilac čije će ime zlatnim slovima biti ispisano u historiji ove naše skromne lige, oprostit će se od aktivnog igranja fudbala u narednim danima. Čovjek koji dođe u Široki i ostavi tu pola života te sa 40 godina igra isto kao mnogi dvadesetogodišnjaci, zaslužuje poštovanje i duboki naklon svakog poštenog ljubitelja fudbala u našoj zemlji.

Iako se 15 godina ne može sažeti u samo jedan tekst, Wagner je pred svoj oproštaj dao opširan intervju za SportSport.ba u kojem je sažeo najznačajnije trenutke svoje karijere, pričao o najljepšim i najtužnijim momentima, najboljim igračima, rivalima, ljubavi prema Širokom...

Bliži se tvoja posljednja utakmica na Pecari u karijeri. Kako se osjećaš, ima li emocija?

Emocije su ogromne, a osjećaj čudan. U isto vrijeme sam i sretan i tužan. Drago mi je što sam ispunio svoj dječački san da budem profesionalni fudbaler, ali nije mi lako kada shvatim da sam došao do kraja. Vjerujte mi, možda nekome djeluje kao vječnost, ali meni je sve ovo tako brzo prošlo. Meni je ovo prekratko trajalo. Sjećam se dana kada sam sjeo u avion i krenuo u BiH kao da je bio jučer, a zapravo je mnogo prošlo od toga.

Već godinama se priča o tvom odlasku u mirovinu, ali svake godine bismo te iznova viđali na terenu i to u glavnoj ulozi. Bio si neuništiv, izgledalo je kao da ćeš igrati vječno... Zbog čega se povlačiš, da li smatraš da više ne možeš igrati na visokom nivou ili da je jednostavno došlo vrijeme za kraj?

Mislim da je vrijeme da podvučem crtu i kažem to je to. Mada, da se samo ja pitam, igrao bih još jednu sezonu, sigurno. Već ove sezone sam imao ograničenu minutažu, nisam mnogo igrao i klub više nije toliko računao na mene. S obzirom na moje godine, to je bilo i za očekivati, ali meni u takvoj situaciji nije bio isti osjećaj kao prije. Falit će mi treninzi, utakmice, golovi i sva ona strast koju osjećaš kada si na terenu. Nogomet je nešto posebno, nema bolje profesije na svijetu.

U BiH si već 15 godina, od čega 13 u Širokom Brijegu. Postao si prava legenda, svi te znaju, vole...

Široki je postao moj dom. Dugo sam ovdje, lijepo mi je i želim nastaviti ovdje da živim. Mogu se samo zahvaliti gradu, klubu i navijačima jer smo svih ovih 13 godina zajednički uživali i radili dobre stvari. Naravno, nisam zaboravio ni Posušje kojem se također zahvaljujem za sve. Bio sam tamo dvije godine i mogu reći da i iz tog kluba nosim veoma lijepa iskustva.

Sada kada završavaš, koji trenutak karijere pamtiš po najljepšem? Koja ti je najdraža utakmica, najdraži gol?

Ima dosta trenutaka koje bih mogao istaći, ali za mene je utakmica protiv Teute bila posebna, jer mi nisu dali da odem u Albaniju na prvi meč. Bio sam strašno ljut, pa sam jedva čekao na uzvrat. Na Pecari sam im postigao treći gol i ne mogu vam opisati kako sam tada bio sretan. A, bilo je još golova kojih ću se uvijek sjećati, recimo protiv Želje u Kupu, Borca također u Kupu, onog gola Sarajevu kada smo prvi put pobijedili na Koševu, Zrinjskom kada smo u Mostaru slavili sa 4:2... Ma, bilo ih je još mnogo.

Šta se konkretno desilo protiv Teute (2005.)?

U to vrijeme su za Široki igrala četiri Brazilca. Tu smo bili Renato, Carlos, Roniele i ja, a svi smo vraćeni sa granice jer nam nisu odobrili vizu. Krenuli smo prema Albaniji jer smo imali obećanje da ćemo vizu dobiti na granici, ali smo bili prevareni. Nismo mogli ući u tu državu i onda smo premješteni u jedan obližnji hotel gdje smo čekali da se sve to završi, međutim ništa od toga. Bili smo razočarani, a ekipa značajno oslabljena i prvi meč smo izgubili 3:1. U revanšu smo slavili sa 3:0 i prošli dalje, a ja sam dao svoj prvi gol u dresu Širokog koji nikada neću zaboraviti.

Je li bilo još nekih neugodnih iskustava?

Bilo je još samo jedno i to sa jednim protivničkim fudbalerom. Međutim, oprostio sam mu i ne bih se na to vraćao. Pamtit ću samo lijepe stvari kojih je bilo mnogo više nego onih ružnih.

Koji ti je poraz najteže pao?

Definitivno onaj protiv Zrinjskog u Mostaru kada smo izgubili sa 3:2. To je bila nevjerovatna utakmica, za pamćenje.

Tokom svih ovih godina si u Širokom igrao sa mnogo dobrih igrača, ali koga bi izdvojio kao najboljeg?

Dalibor Šilić. Dugo smo igrali zajedno i on je baš uvijek igrao na visokom nivou.

Protiv kojeg kluba si najviše volio igrati?

Željezničar.

Najbolji stoperi koji su te čuvali u Premijer ligi?

Bilo ih je dosta, i dobrih ali i bezobraznih, ali nabrojat ću samo dobre: Katanec, Laštro, Raspudić, Bogičević, Milošević, Tatomirović... Ima ih još.

Kada podvučeš crtu, da li ti je pomalo žao što si skoro cijelu svoju karijeru proveo u Širokom Brijegu i što se nikada nisi okušao u nekoj jačoj ligi, jačem klubu?

Ne kajem se što sam tako dugo igrao za Široki, ali moram priznati da mi je žao što nikada nisam zaigrao u nekoj jačoj ligi. Bila mi je želja, ali tako je kako je.

Legenda si Premijer lige, njen najbolji strijelac i, prema mišljenju mnogih, najbolji igrač koji je ikada nastupao u bh, prvenstvu. Smatraš li se najboljim?

Ma, ne bih ja to sebi pripisivao. Hvala svima na komplimentima, neka stručnjaci i publika to ocijene. A najbolji strijelac svakako jesam, na to sam ponosan.

Pripremaš li se polako za nove izazove, kakvi su dalji ciljevi?

Ostat ću u fudbalu, jer ne znam ništa drugo raditi. Moji planovi su vezani za Široki Brijeg, vjerovatno ću dobiti neku funkciju u klubu ali tek trebam sjesti sa Upravom da vidimo šta je najbolje za mene i za klub. Znam samo da je dosta lakše kada si na terenu jer sam u ovoj sezoni više navijao, nego igrao. Vjerujte, nije ni to lako, posebno kada se naviknete da ste u kopačkama, sa ostatkom ekipe na travnjaku.

I možda je zaista po bh. terenima trčalo i boljih igrača od Wagnera, ali nijedan nije trajao deceniju i po. Nijedan u toj mjeri nije doživio da ga se svi protivnici plaše, a da ga istovremeno toliko cijene. Bh. fudbal gubi, simbol Premijer lige odlazi u mirovinu i u subotu igra svoju posljednju utakmicu, a pitanje je kada će se pojaviti neki novi Wagner. Da je takav fudbalski majstor, a takav gospodin, bez ijednog skandala u karijeri.

Veliki Lilian Lago Wagner!

Wagner kroz brojke

Wagner je za Široki Brijeg odigrao 384 utakmice u svim takmičenjima i ukupno je postigao 134 gola. Ako se tome doda deset golova koliko je postigao za Posušje, legendarni Brazilac je za 15 godina fudbala u BiH postigao 144 gola.

Samo u Premijer ligi, Wagner je postigao čak 121 gol i po tome je najbolji strijelac bh. prvenstva svih vremena. Od toga je 111 golova zabio igrajući za Široki Brijeg, čiji je najveći fudbaler u klupskoj historiji.

Wagner je i klupski rekorder po broju pogodaka u Evropi (6), a sa svojim klubom je osvojio jednu šampionsku titulu i dva Kupa BiH.