Zaboravite Messija, ona je sada zvijezda
Larissa Riquelme je skinula Messija i Maradonu s naslovnica svjetskih medija

Paragvaj slavi svoje heroje

Zaboravite Messija, ona je sada zvijezda

Južna Amerika je na ovom SP-u potpuno zablistala. Među osam najboljih reprezentacija svijeta nalaze se četiri iz Južne Amerike, a da Čile nije igrao protiv Brazila, možda bi ih bilo i pet.

Argentina i Brazil su uvijek među favoritima, Urugvaj je dvostruki svjetski prvak, ali prvi put nakon četrdeset godina među osam najboljih. Ipak, najveća priča južnoameričkog uspjeha je Paragvaj.

Paragvaj igra svoje osmo prvenstvo u historiji, ali nikada nisu otišli dalje od osmine finala. Do ovoga. Paragvajci su pretrpjeli smjenu generacija, otišlo je nekoliko starijih igrača koji su igrali na prvenstvima u Francuskoj, Koreji, Japanu i Njemačkoj, a došlo je nekoliko novih igrača od kojih je javnost očekivala konačan ulazak među osam, i dočekala. 

Svi, koji malo bolje prate današnji nogomet, znali su da Paragvaj ima dobru reprezentaciju, da ima kvalitetne pojedince, ali da su sazrijeli do te mjere da mogu biti ravnopravan protivnik svakome, malo ko je vjerovao. Današnji Paragvaj igra onako kako je igrao Inter predvođen Joseom Mourinhom s klupe. Kada treba napada, kada treba brani se. Sve u cilju rezultata.

Ipak, Paragvaj nije samo zanimljiva priča zbog historijskog uspjeha na terenu. Ovo je prvo SP s kojeg nam ne dolaze slike uličnog plesa Sambe brazilskih golišavih navijačica, nema nereda engleskih navijača, argentinski Tango i španski Flamenko su u drugom planu. Danas su u modi navijači Paragvaja, odnosno navijače. Nakon što smo prvu polovinu prvenstva govorili o Vuvuzelama, sada smo prešli na Larissu Riquelme.

Vjerovatno ni sama Larissa, pred početak najveće svjetske smotre nogometa, nije vjerovala da će se naći na naslovnicama svih svjetskih medija, ali njeno poprsje i mobitel u dubokom dekolteu, natjerali su i najozbiljnije svjetske listove i portale da umjesto Messija, Ronalda i Maradone stave nju. Iskreno, zaslužila je.

Paragvajska nacija je u velikom transu. Slave uspjeh svojih ljubimaca, slave Larrisu, ali nisu ni u snu očekivali kakvu će vijest dobiti. Naime, prema pisanju Gianpaola Romanata, novinara vatikanskog L'Osservatorea, nogomet se u Paragvaju igrao još 1793. godine, sedamdeset godina prije nego su ga Englezi počeli igrati.

On kaže, da je u spisima koji se čuvaju u Vatikanu došao do podatka da se tada igrao nogomet sličan današnjem, ali da su Paragvajci čak i dvije stotine godina prije igrali neku igru koja podsjeća na današnji nogomet. Englezi se neće složiti, ali ovo se tek treba dokazati.

Paragvaj je danas jedna od svjetskih nogometnih sila, a ne tako davno ostali su bili samo na ženama. Nakon petogodišnjeg najkrvavijeg južnoameričkog rata u kojem su Argentina, Brazil i Urugvaj zajedničkim snagama pobili 304. 000 Paragvajaca i oduzeli im dio teritorija, čak 90 posto muškog stanovništva Paragvaja bilo je pobijeno.

Te 1871. godine od 221. 000, preživjelih stanovnika, samo 28.000 je bilo muškaraca. Valjalo je obnoviti naciju. Ipak, njih 28. 000 je zaslužno što ih dana sima 6.3 miliona. Međutim, ako pogledamo kako im izgleda Larissa, onda možemo doći do zaključka da im nije bila potrebna neka posebna motivacija.

1930. su vodili novi rat, ovaj put s Bolivijom, ali su izašli kao pobjednici. Paragvaj je prolazio kroz težak period ratova i nestabilne političke situacije. Između 1905. i 1954. godine promijenili su čak 31 predsjednika, a većima njih je silom morala otići. Danas, od prije dvije godine, nakon 61 godine vladavine konzervativne Colorado partije, na vlast je došla Liberalna partija koja ima namjeru život Paragvajaca učiniti boljim.

Danas Paragvaj broji 6.3 miliona stanovnika, što je skoro nemoguće zamisliti ako znamo kakvu su prošlost imali. Druga su najsiromašnija južnoamerička zemlja, ali veoma ponosna. Iako su godinama na ratnoj nozi s Argentinom danas njihov selektor, Argentinac Gerardo Martino, plače nakon najvećeg uspjeha Paragvaja u historiji.

Siromašni jesu, četvrtina stanovnika zarađuje dva dolara na dan, Asuncion je jedan od tri najjeftinija glavna grada za život na svijetu, ali ovih dana su najbogatija nacija na svijetu. Ono što oni imaju nema niko. Niko danas nema Gerarda Martina, a tek Larissu Riquelme.

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.