Pokušali su popularni “kauboji” sve kako bi na svom parketu, pred svojom vatrenom publikom stigli na krov svijeta. Jedna sjajna generacija sanjala je o “domaćem” naslovu, ali su se na tom putu ispriječili Nikala Karabatić i njegovi “Tricolori”.
Francuska je najbolja na svijetu, a finalni meč protiv protiv Hrvatske pokazao je zašto je to tako. Granitna odbrana na čelu sa “storukim” Omeyerom koja je domaćinu u drugom dijelu dozvolila jednocifren broj golova najzaslužnija je za ovakav epilog. No, uz takvu odbranu Francuzi imaju i klasne rukometaše u napadu poput Karabatića, Gilla, Abatia, Abaloa ili Guigoua koji su u stanju zavarati svaku varijantu kojom protivnik pokušava parirati. Sve to, na najbolji način je upakovao Claude Onesta, mirni i staloženi selektor “Tricolora”.
Hrvatska u finalu nije ličila na sastav koji je do odlučujuće utakmice rušio sve prepreke sa lakoćom. Posebno impresivna bila je pobjeda nad jakim Poljacima u polufinalu i činilo se kako će obod kaubojskog šešira ipak dobiti pozlatu. Međutim, prilično umorni i fizički nedorasli Francuzima “pakleni” su djelovali izgubljeno, posebno u zadnjih deset minuta finala, a manja minutaža Ivana Balića zbog povrede dovela je do gubljenja lucidnosti i ideja u igri mladića Line Červara. “Mučenje” u napadu, stalna igra na ivici pasivne nikada nisu bili hrvatsko obilježje, a upravo se to dogodilo u prelomnim trenucima…
Koliko god da neko smatra da je Hrvatska kiksala i da su sudije dale “vjetar u leđa” definitivno Francuzima nije u pravu. Srebro je izuzetno veliki uspjeh, medalja Hrvatske ima zlatni sjaj, a Ćupić, Valčić i Duvnjak predvodnici su jedne nove, vjerujemo sjajne generaciju koja će tek pokazati koliko vrijedi.
Današnji rukomet je atomski. Igra je brza, bez mnogo razmišljanja, sa stravičnim tempom na obje strane, i samo fizički najspremniji mogu izdržati takav ritam. Poljska je osvojila treće mjesto čime je pokazala da joj je mjesto u svjetskom vrhu. Danska je kiksala, ako se tim atributom uopšte može ocjeniti plasman na 4. poziciju na svijetu. Norveška, Mađarska uvijek su jake i izazivaju puni respekt, Švedska je konačno pronašla generaciju koja obećava. Srbiji su uzdanica mlade snage, talentovani igrači koji su zauzeli mjesta nakon silaska sa scene Jovanovića, Škrbića, Milosavljevića i ostalih…
Razočarenje su Španija i Rusija, dvije selekcije koje su morale u borbu za više pozicije. Ekipe sa drugih kontinenata ostale su na nivou svojih rezulata. Ni nekada sjajni Egipat ili Tunis, jedno vrijeme čak i Argentina nisu pokazali zbog čega su na SP-u.
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
