Željin problem mentalne prirode: Igrajte kao kad ste imali 12 · Komentar

U svakoj su Plavi vodili sa dva ili više golova razlike i u svakoj su strepili za pobjedu. I igrači i trener, a i oni zbog kojih se igra - navijači.

Igrači nakon vodstva od dva tri nula obično grohnu? Takva je praksa svugdje na svijetu? Postanu li lošiji igrači? Normalno da ne. Isti su to igrači, isti trener kao što su isti i navijači koji strepe.

Šta je onda? Kritika treneru bila bi izlišna, no kritika mentalnom sklopu čini se jedinom suvislom.

Fudbaleri Željezničara odigrali su još jednu utakmicu za infarkt, pa iako se to ne čini možda na prvu takvim, oni najbolje znaju s kakvim su se srkletom morali boriti. Ne samo u subotu protiv Radnika već u svakoj pomenutoj utakmici s početka.

Duel s Čelikom je možda najautentičniji primjer problema koji Plavi evidentno imaju bez obzira na trenutni plasman. Nakon 3:0 primili su gol kakav je nemoguć u svakoj opciji, no poslije gola zbog kojega nikome ne treba zamjeriti pa ni Kjosevskom kojem je lopta prošla kroz ruke, Čelik, pretposljednja ekipa na tabeli, dva puta se ušeta u šesnaesterac i napravi izgledne prilike. A razlika u kvaliteti svjetlosnu godinu.

"Igrači su sigurno pod pritiskom, teške su utakmice psihološki. Istina je da smo imali nekoliko utakmica koje smo trebali ranije prelomiti. Meč sa Zrinjskim zato nam treba biti velika opomena", kaže trener Admir Adžem.

Njegovo nije da se brine i o mentalnim sklopovima svojih igrača, postoje ljudi koji bi to trebali da rade, ali može nešto drugo, jer slijedi sedam identičnih utakmica kao što je bila protiv Radnika.

Pokušati igračima utuviti u glavu da se ponašaju kao kad su imali 12 godina i igrali na male. Pa su IGRALI lopte, dodavali se, nisu nabijali, niti strahovali od svojih protivnika kao da im se radi o životu.

Igraš sa Radnikom, ne sa Real Madridom. Logički, nema potrebe da nakon što konačno osvojiš loptu istu nabiješ protivniku u noge, pa da on ponovo napada, a da se ti ponovo umaraš.

(Nabijanje je posebna priča. Akciju iz koje su postigli gol igrači Radnika su izveli nakon što je Hadžić s pozicije lijevog beka/stopera dugu loptu uputio ne pred gol protivnika već u srce sredine terena. U pionirima te nauče da to ne smiješ raditi, kao ni slati poprečne lopte.)

Ko je pametan zna da je smislen napad najbolja odbrana. U subotu nakon što je tebalo biti 22:0 nije ih bilo mnogo smislenih. Na kraju krajeva ne moraš ni napadati, drži loptu, dodaji se, provociraj, umaraj protivnika...

Željin trenutni problem nije igračke već mentalne prirode, a ne treba tu puno koliko god se promjena svijesti činila preteškom.

Zadržavanje "a la Zoran Kokot" jedan je od načina kako dobiti na vremenu, ali mnogo ljepše je dobivati na prostoru. Možda je bjesomučno dodavanje dosadno, ali nakon 2:0 to je mnogo pametnije i fudbalskije nego nabijanje.