Zlatna makedonska ljevica i idol nacije

Kiro Lazarov, najbolji strijelac Evrope i svijeta

Zlatna makedonska ljevica i idol nacije

Proteklo Evropsko rukometno prvenstvo, održano u Srbiji, donijelo je jednu novu, ali ne već i nepoznatu priču. Makedonski rukometetaš, Kiril Lazarov, ušao je u historiju rukometa, postavši najbolji strijelac svih vremena na jednom šampionatu Evrope.

Sa 61 golom u sedam utakmica, predvodio je svoju selekciju do historijskog uspjeha, osvajanja petog mjesta i plasmana na kvalifikacijski turnir za Olimpijske igre u Londonu 2012. godine.

Kažemo da ta priča nije do kraja nepoznata, obzirom da je Kiro na Svjetskom prvenstvu u Hrvatskoj 2009. godine, postigao nevjerovatna 92 gola i tako postao najbolji strijelac jednog Svjetskog prevenstva, a u Beogradu je dodao i titulu evropskog golgetera, čime je ušao u rukometnu historiju, kao prvi covjek koji je postao najbolji strijelac jednog Evropskog i jednog Svjetskog prvenstva.

Rođen prije 31 godinu u malom makedonskom mjestu Sveti Nikole, Kiril se kao djecak bavio košarkom, sve do petog razreda Osnovne škole. Od tada, rukomet postaje njegov životni prioritet, a sa 15 godina, na sugestiju svoga oca, takoder bivšeg rukometaša, napuštai svoj grad i lokalni klub i odlazi u Bitolu, u Pleister, gdje je potpisao četverogodišnji ugovor i gdje je mogao još više napredovati.

Bili su to teški dani i mjeseci za tada mladog djecaka, koji je svaki dan brojao kokiko je ostalo do povratka kući. Ipak, ubrzo se navikao, upisao je čak i Ekonomski fakultet, a u Bitoli je upoznao i kasniju suprugu Ljubicu, sa kojom danas ima dvoje dece, sina Blagoja i kćerkicu Lanu.

Ubrzo je uslijedio poziv slavnog Zagreba, a 2000. godine je kao jedan od najperspektivnijih mladih rukometaša, došao u glavi grad Hrvatske.

Visok skok-šut i ubojita ljevica, vec tada su bili neriješiva enigma za protivnicke odbrane i golmane, a u tandemu sa Blaženkom Lackovicem, važio je za najperspektivniji napadacki tandem u Evropi.

U Zagrebu se zadržao dvije godine, a 2002. odlazi u tadašnji madarski Fotex (Veszprém), gdje je igrao pet sezona, da bi se ponovo vratio u jedan od njegovih najdražih gradova, Zagreb. 2010. godine odlazi u jedan od njaboljih evropskih klubova Ciudad Real ili današnji Atletico Madrid, gdje i danas nastupa.

Tokom karijere, osvojio je 14 nacionalnih prevenstava i veliki broj kupova. Dva puta je igrao u finalu Lige prvaka, sa Veszpremom i Ciudadom, ali je u oba navrata poražen, a takoder dva puta je bio i njabolji strijelac rukometne Lige prvaka.

Ipak, posebna priča je makedonska reprezntacija, za koju je je uvijek davao svoj maksimum i igrao posebno dobro kako on sam kaže "za navijace i svoj narod".

U svijetu sporta, malo je istnskih lidera i pravih vođa, koji su u mogućnosti da sami nose ekipu i preuzimaju odgovornost u ključnim momentima.

Lazarov, koji igra za reprezentaciju Makedonije, ekipu sa ne baš toliko velikim imenima, svrstava se u red onih najvecćih sportskih lidera i karizmi koje je sport zapamtio , poput Diega Maradone ili Dirka Nowitzkog, koji su faktički sami predvodili svoje ekipe do uspjeha.

Ipak, Kiril nikada sebe nije stavljao u prvi plan, ističući timski duh i zajedništvo kao najveću snagu, a individualne uspjehe je pripisivao cijeloj ekipi:

"Broj golova koji ja postignem nije bitan, bitan je samo tim. Pogledajte samo priznanja za najboljeg igraca poslije naših utakmica! Svaki put, pripalo je nekom drugom. Najvažnija stvar je da smo uspješni kao tim."

Pored svih klupskih napora i uspjeha koje je napravio tokom karijere, Lazarov je uvijek na prvo mjesto stavljao svoju reprezentaciju i nastupe za nju, govoreći da se sa tim ne može ništa porediti i ne dovodeći u pitanje svoju lojalnost i predanost ni jednog tranutka:

"Namjeravam igrati za reprezentaciju dokle god me zdravlje bude služilo, bez obzira na to koliko bude bio zahtjevan tempo klupskog rukometa. Nikada nisam pomišljao da ne igram za svoju državu i reprezntaciju, jer se tu osjecam najljepše. Igram s užitkom i pokušavam koliko god mogu pridonijeti većoj kvaliteti ekipe."

Kiril Lazarov, je 2009. godine dobio priznanje i medalju od državnog vrha i predsjednika Makedonije, za uspjehe i dostignuća u karijeri i doprinos razvoju i popularizaciji makedonskog sporta, što dovoljno govori koliku popularnost uživa u svojoj zemlji. Idol Makedonaca i mladih makedonskih sportista, jedan od najboljih rukometaša svih vremena na svojoj poziciji i istinska sportska veličina.

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.