Zoran Belošević oduševljen Sarajevom: "Na tom 'malom' će najviše zaraditi" · Intervju

U dresu aktuelnog šampiona naše zemlje odigrao je više od 100 utakmica, a neke od njegovih partija koje se posebno pamte bile su u derbijima protiv Željezničara, kao i u kvalifikacijama za Evropsku ligu, gdje je i zabijao i asistirao.

Fudbalski put Beloševića je nakon epizode na Koševu vodio po Grčkoj, Srbiji, zatim Kanadi, ali veza sa Sarajevom nije izblijedila nikada, što potvrđuje i to što se, u momentu kada smo razgovarali, nalazio upravo u bh. prijestolnici.

"Mogu ja iz Sarajeva, ali Sarajevo iz mene nikada. Mnogo sam zavolio ovaj grad, tu sam uostalom i suprugu zaprosio, tako da je iz više razloga za mene poseban", rekao je danas 35-godišnji Zoran Belošević na početku razgovora za SportSport.ba. 

Već neko vrijeme ste u mirovini, čime se danas bavite?

"Nakon karijere razmišljao sam šta dalje, čime da se bavim, a da i dalje budem u fudbalu. Trenerski posao me nije privlačio, nije to za mene, pa sam se na kraju našao u onom menadžerskom. Za sada mi ide dobro, pratim redovito mlade igrače, a pomaže mi i to što sam tokom karijere uspostavio mnogo kontakata. Vidjet ćemo kako će se stvari odvijati u budućnosti."

Pa, ima li kakvih interesantnih igrača?

"Znate i sami koliko je ovo tlo plodno, talenata definitivno ima, kao što ih je bilo i ranije. Najbitnije je biti strpljiv, na vrijeme uočiti dobrog fudbalera... Evo, ako ćemo pominjati Sarajevo, vidjeli ste koliko je 'eksplodirao' Nihad Mujakić i nije čudo što je na kraju završio u Belgiji. Oduševio me i Lazić, kao i Rahmanović, mada mislim da će na kraju Sarajevo najviše profitirati od mladog Kovačevića. Taj 'mali' nije samo biser Sarajeva nego i cijele BiH."

Kad smo već kod menadžera, sjećate li se kako ste uopšte završili svojevremeno u Sarajevu?

"Sarajevu sam bio interesantan i prije nego što sam došao na Koševo, jer sam prethodno igrao za Modriču, pa Slaviju. Znali su vrlo dobro kakav sam igrač, nisam bio 'mačak u vreći', što se kaže. Njihov poziv stigao je tek kada sam kasnije otišao u Bugarsku i, iskreno, nisam se mnogo dvoumio da li prihvatiti ponudu ili ne. Kroz taj period u Sarajevu sam doživio toliko lijepih stvari, upoznao sjajne igrače i ljude i danas je to možda i najveće bogatstvo koje imam. Hadžić, Škoro, Muminović, Alaim, Obuća, Džakmić, Jahović, Husejinović, Šćepanović... Ma, strašnih igrača je bilo."

Šta vam je ostalo posebno u sjećanju?

"Možda će zvučati izlizano, ali derbi utakmice su nešto posebno. Taj naboj, rivalitet..., to je nešto posebno, a meni se posrećilo i da u takvim utakmicama postignem i golove. Da mogu, zaboravio bih onu utakmicu sa Zetom. Nakon što smo eliminisali Levski očekivalo se da ćemo protiv Zete lako, na kraju smo ih u prvoj utakmici i pobijedili, ali onda se desilo što se desilo. To ispadanje ni danas ne mogu prežaliti. U svlačionici su nakon utakmice svi bili utučeni, svaka riječ bi bila suvišna u tom momentu. Naravno, ne smijem zaboraviti ni fenomenalne navijače."

Od trenera koga posebno pamtite?

"Svako je imao nešto svoje, nešto što ga je krasilo i nije mi lako sada izdvojiti nekoga. Po atmosferi, možda bi to bio Mehmed Janjoš jer je on znao svaki trening učiniti zanimljivim svojim pošalicama."

Sarajevo danas. Kako vam se čini?

"Odlično, stvarno. Husref Musemić je sve posložio na pravi način i na kraju su sasvim zasluženo osvojili duplu krunu, jer tim koji imaju je, bez sumnje, najkvalitetniji u ligi. Drago mi je što Sarajevo danas puno bolje stoji i u finansijskom smislu nego u moje vrijeme. I tada je bilo sve redovno, no plate su bile daleko manje nego danas."

Zadnje dane karijere proveli ste u Kanadi. Kako je bilo tamo?

"U Kanadi fudbal i nije toliko popularan kao kod nas. U tamošnjim kubovima ima i dosta fudbalera s naših prostora, kao i ostalih stranaca, dok Kanađana i nema toliko. Bilo je to za mene jedno lijepo iskustvo, lijepo sam finansijski prošao, a i malo upoznao Kanadu."

Na kraju razgovora Belošević se također prisjetio i fudbalera s kojima je u Premijer ligi BiH vodio najveće borbe, posebno izdvaja Seada Bučana i Mirsada Bešliju s kojima se nekada znao i porječkati, no svaki sukob u žaru borbe bi nakon utakmice završio prijateljskim pozdravom.

Da je Sarajevo ostala Beloševićeva jedina ljubav moglo se vidjeti i kada je stao na 'ludi kamen'. Svadba nije mogla proteći bez bordo dresa.