Da je neko prije početka NHL sezone rekao da će u finalu Stanley Cupa igrati Chicago i Philadelphia, taj bi vjerovatno bio proglašen u najmanju ruku za neuračunljivu osobu, ako ne i potpuno ludu.
Ali, eto, večeras u United Centru u „Gradu vjetrova“, Chicagu, počinje finalna serija koja se igra na četiri pobjede. S jedne strane Chicago, koji na naslov prvaka čeka od 1961. godine, a na drugoj strani Philadelphia, koja je zadnji put podigla trofej Stanley Cupa 1975. godine.
Chicago i Philadelphia su samo prije tri godine sezonu završili sa najgorim skorom u ligi, a to im je donijelo prve dvije pozicije na draftu. Chicago je kao prvi uzeo Patricka Kanea, dok je Philadelphia na drugoj poziciji uzela Jamesa Van Riemsdyka. Dolaskom njih dvojice počeo je preporod Blachawksa i Flyersa.
„Imao sam samo tri i pol godine kada je Chicago zadnji put igrao u finalu. Još uvijek nisam bio pošao u predškolu, još sam se igrao s mamom i tatom. Uoči finala postanete uzbudljivi, ali nisam tip koji ne može spavati uoči utakmice. Dobro, možda se malo komešam, ali mogu spavati“, kaže uoči večerašnje utakmice Patrick Kane, jedan od najboljih igrača lige ove sezone.
I dok je Patrick Kane već u prvoj sezoni u dresu Blackhawksa pokazao da se radi o igraču velikih mogućnosti, James Van Riemsdyk je tek ove sezone opravdao očekivanja javnosti. Pred utakmice karijere napadač Flyersa kaže:
„Nas dvojica smo bili u različitim pozicijama, u drukčijim fazama razvoja. Radio sam onako kako sam mislio da će biti najbolje za moj hokejaški razvoj kako bi postao bolji igrač. On je očito bio spreman iskočiti odmah nakon drafta. Napravio je odličan posao“.
Mlada ekipa Chicaga sastavljena od Kanea, Sharpa, Campbella, Seabrooka, finskog rookieja na golu Anttija Niemija, prošloljetnog pojačanja Mariana Hosse, te 22-godišnjeg kapitena Jonathana Toewsa, izrasla je za samo dvije godine od ekipe koju niko nije gledao u ekipu za čije utakmice se traži karta više.
Ista situacija je i sa Philadelphia Flyersima koji su postali jedan od brandova savezne države Pennsylvania. Promjena se desila prije godinu dana kada je na klupi Johna Stevensa zamijenio Peter Laviolette. Simon Gagne, Jeff Carter, kapiten Mike Richards, branič Kimo Timmonen, Danny Briere, te sjajni dvojac na golu, Brian Boucher i Michael Leighton, od vrlo dobrih pojedinaca načinili su sjajan kolektiv sposoban za velike stvari, pa čak i preokrenuti seriju od 0-3 u 4-3, kao protiv Bostona.
U duelu dva tima koje niko nije očekivao u finalu teško je prognozirati pobjednika, ali se sa sigurnošću može reći kako će finalna serija biti jako zanimljiva i neizvjesna. Mnogi u SAD-u prognoziraju da će otići do sedme utakmice. Nadajmo se da će tako i biti.
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
