Balada o Paytonu i Kempu

U poređenju sa ostalim NBA timovima tog perioda, Sonicsi su imali “ono nešto”. Igrači su se borili jedan za drugog, često su se i tokom utakmica svađali sa svojim trenerom Georgeom Karlom, a njihov GM se za to vrijeme svađao sa vlasnikom. Show sa Sonicsima bio je zagarantovan, kako na terenu, tako i van njega.

Stvaranje moćne ekipe

Arhitekta Seattle Supersonicsa bio je Bob Whitsitt, koji je dobio nadimak “Trader Bob” zbog sposobnosti da napravi blockbuster tradeove radeći u Seattleu, Portlandu, a kasnije i u NFL ekipi Seattle Seahawksima. Kad je Whitsitt na jednoj draft zabavi 1989. godine rekao kako će izabrati Shawna Kempa, momka koji je kombinacija Dominique Wilkinsa i Charlesa Barkleya (njegove riječi, da se razumijemo) prisutni su ga samo nijemo pogledali. Većina čak nije ni znala ništa o Kempu koji je završio srednju školu i koji nema niti jednu koledž utakmicu u karijeri (pohađao je Kentucky, ali tamo nije igrao, da bi potom prešao na jedan koledž u Texasu, ali ni tamo nije odigrao nijednu utakmicu). No, Bob je u maloljetnom Kempu vidio ono što drugi nisu. Kada je u Madison Square Gardenu komesar NBA lige, David Stern, pročitao Kempovo ime kao sedamnaesti izbor na draftu, čuli su se zvižduci i psovke. Niko nije mogao vjerovati. Kemp zakonski nije mogao ni potpisati profesionalni ugovor, tako da je umjesto njega to uradila njegova majka Barbara. Tim potpisom, Shawn Kemp je postao tek peti igrač koji je direktno iz srednje škole otišao u NBA ligu. Nakon prvog treninga, njegov saigrač Michael Cage, rekao je kako očekuje velike stvari od Kempa i da će vrlo brzo svima pokazati koliko zna i umije. Xavier McDaniel, poznatiji pod nadimkom X-Man, odlično je prihvatio Kempa i postao njegov mentor. U svojoj rookie sezoni, Kemp je igrao manje od 14 minuta u prosjeku. Gledao je, učio, trenirao. No, te godine ipak nije bio dovoljno spreman za najveće napore. Po završetku sezone, Kemp je često razgovarao sa menadžmentom ekipe. “Trebam nekog ko se ne boji, nekog agresivnog poput mene” - ponavljao je. Na sreću, Whitsitt i glavni trener ekipe, Bernie Bickerstaff, imali su u vidu jednog igrača koji je bio sve ono što je Kemp želio. Poručili su Kempu da odgleda utakmicu Oregon Statea, jer tamo nastupa igrač kojeg vide kao idealnog Kempovog partnera. Naravno, riječ je o Garyju Paytonu. Kemp je, nakon odgledanog meča uzeo telefon u ruke, nazvao Whitsitta i rekao kako je Payton pravi izbor. Seattle je imao veoma male šanse za rani pick, ali kuglice su rekle svoje te je Payton kao drugi pick završio u Kempovom timu. Whitsitt je svaku priliku koristio da kaže kako samo jednog igrača s tog drafta vidi kao rođenog pobjednika – Paytona. Draft generacija te godine dala je nekoliko zanimljivih igrača poput Derricka Colemana, Tonija Kukoča, Antonija Davisa, Tyron Hilla...

Payton i Kemp odmah su kliknuli. Kao da se poznaju cijelog života. Zajedno su trenirali u Las Vegasu kako bi se što bolje pripremili za predstojeću NBA sezonu. U prvoj zajedničkoj sezoni uhvatili su playoff, ali nisu mogli proći prvu prepreku, Portland Trail Blazerse. Kemp je regularni dio sezone završio kao najbolji skakač ekipe, a tada je i dobio nadimak koji će ga pratiti do kraja karijere – Reign Man.

Dolazak Georgea Karla

Nakon nešto slabijeg ulaska u narednu sezonu, bilo je jasno da se nešto mora mijenjati. Na mjesto glavnog trenera došao je četrdesetogodišnji George Karl, koji je bio poznat kao osoba koja automatski izvlači najbolje iz ekipe, a kao šlag na tortu, bio je poznat i po tome što je sam u stanju izgladiti odnose na relaciji GM – vlasnik kluba. Whitsitt se, gle čuda, opet odlučio kockati kao i nekoliko godina ranije izabravši Kempa na draftu. Niko nije vjerovao Karlu, govorili su kako će Karlovo imenovanje značiti kraj za Whitsitta i kraj za Sonicse. Karl je “kupio” Whitsitta treniranjem u Španiji iako nije govorio španski jezik. To je bilo dovoljno da mu Whitsitt ukaže povjerenje i preda ekipu koja je imala nevjerovatan potencijal; potencijal koji se morao iskoristiti. Karl je preuzeo ekipu na polusezoni i odmah pokazao ko je glavni. Nevjerovatno je koliko su George Karl i Gary Payton nervirali jedan drugog na samom početku. Jednom je Gary toliko iznervirao Karla, da je ovaj čak iščupao umivaonik iz zida. Obojica su bili alfe. Ubrzo je stigla ponuda Mavsa koji su davali Harpera za Paytona. Svi, ali baš svi, su objeručke prihvatili ovu ponudu – trener George Karl, vlasnik kluba, ali Whitsitt je lupio šakom o stol i rekao kako su svi na prodaju osim Paytona i da će se odreći svakog, uključujući i Karla, ukoliko se suprotstavi i ukoliko ne izvuče ono najbolje iz Paytona. Whitsitt je ovim potezom svima poslao jasnu poruku – ovo je igrački kadar kojem vjerujem i od kojeg puno očekujem.

Karl i Payton zakopali su ratne sjekire i počeli sarađivati čvrsto vjerujući jedan drugome. To se odrazilo i na igru Sonicsa koji su opet uhvatili playoff, prošli prvu rundu, da bi u drugoj bili poraženi od Utah Jazza sa Maloneom i Stocktonom.

Nakon poraza od Jazza, George Karl poručio je Paytonu i Kempu da budu spremniji i bolji naredne sezone. Nije im morao dvaput reći. Opet su zajedno trenirali u Las Vegasu i imali su samo jedan cilj: biti u boljem stanju od bilo koje NBA zvijezde. Ako je suditi po početku sezone 1992/93, Payton i Kemp su ozbiljno shvatili obećanje dato samim sebi. Odbranom su počeli mučiti protivnike. Mrcvariti ih, ubijati, uništavati. Letili su terenom, a upravo su zahvaljujući nevjerovatnoj odbrani radili lude stvari u napadu. Payton je bacao lopte Kempu, a ovaj ih je lakoćom kupio i zakucavao. Payton je mogao baciti loptu bilo gdje, ona bi opet nekako došla do Kempa, koji bi monstruoznim zakucavanjem digao publiku na noge. Shawn je bio pravo čudo prirode, nevjerovatno brz i pokretljiv za svoju visinu, a o njegovom odrazu i snazi je bespredmetno raspravljati. Sonicsi su sezonu završili sa 55 pobjeda i 27 poraza, a stigli su i do finala Zapadne konferencije. Tamo su ih čekali Barkleyevi Sunsi, koji su na kraju slavili nakon sedam odigranih utakmica. Sudije su pomogle Barkleyu izbacivši Kempa i još dva igrača Sonicsa zbog šest (prestrogih) prekršaja. Jednostavno, te godine NBA javnost željela je finale između Jordana i Barkleya i tu se niko, uključujući Sonicse, nije ništa pitao.

Naredne sezone, Payton, Kemp, Detlef Schrempf, Kendal Gill, Rickie Pierce, Sam Perkins, predvođeni trenerom Karlom, igrali su još bolje i sezonu završili sa čak 63 pobjede. Kemp je sezonu završio sa double-double prosjekom, a u regularnom dijelu imao je preko 260 zakucavanja. Te sezone Kemp je bio starter na All-Star utakmici, a na kraju je bio izabran u drugu najbolju petorku lige. Sonicsi su tad bili nevjerovatni. Mogli su birat način na koji će vas pobijediti: trčanjem, ludošću, snažnom odbranom, inteligencijom... No, playoff je bio druga priča. Ispali su od Denvera predvođenog nevjerovatnim defanzivcem, Dikembeom Mutombom. Seattle je tad postao prvi tim koji je kao vodeći tim konferencije ispao od osmoplasirane ekipe. Timski duh i zajedništvo iz regularnog dijela sezone prestali su postojati. Odbrana je patila, a tako se nije moglo u doigravanju. Nakon tog playoffa, Whitsitt podnosi ostavku i činilo se kako će se nesuđena dinastija raspasti kao kula od karata.

Prvo i jedino veliko finale Supersonicsa

Sonicsi su (opet) morali nešto mijenjati. Morao se popraviti poljuljani timski duh. U razmjeni sa Hornetsima, dobili su Herseya Hawkinsa, a za njegove usluge poslali Kendalla Gilla. Upravo im je Hawkins donio mir u svlačionici, ali i na terenu, jer je igrao dobru odbranu, bio je nesebičan i nije mario za ličnu statistiku. Sonicsi su opet bili najbolji tim Zapadne konferencije ostvarivši 64 pobjede. Opet su igrali “za raju”. No, za razliku od prethodnih godina, sada su uspjeli doći do velikog finala do kojeg su došli pobijedivši Kingse, Rocketse i Jazz u finalu Zapadne konferencije. To finale Zapadne konferencije bilo je posebno. Stockton i Malone na jednoj, protiv Paytona i Kempa na drugoj strani. Moralo je otići u sedam utakmica, a Sonicsi su dobili sedmu nakon što je Kemp pogodio dva slobodna bacanja. U finalu su ih čekali Bullsi i to najbolji Bullsi u historiji; Bullsi koji su regularni dio sezone završili sa čak 72 ostvarene pobjede. Payton, koji je te godine proglašen za najboljeg defanzivnog igrača lige, odlično je čuvao Jordana u četvrtoj utakmici. To je bila Jordanova najslabija predstava u jednoj utakmici finala (protiv Paytona je šutirao 6/19). Dok je Payton donekle umarao Jordana, ukazao se Rodman sa svojim nevjerovatnim skakačkim sposobnostima; u dvije utakmice je čak imao po 11 napadačkih skokova. Bullsi su na kraju bili jači i zasluženo pobijedili Supersonicse sa 4:2 u seriji.

Kraj nesuđene dinastije

Kemp je te sezone zaradio (samo) tri miliona dolara. Kada je čuo da su Supersonicsi doveli Jima Mcllvainea koji je u pet sezona trebao zaraditi više od 30 miliona dolara, nije mogao prešutjeti. Ovo je smatrao svojevrsnim šamarom, jer Jim nikad u karijeri nije imao sezonu sa više od sedam poena u prosjeku, a zarađuje duplo više novca od njega. Tražio je povišicu, prijetio odlaskom, čak je nabacivao i kako mu svake godine nabace dodatni posao, jer je na skoro svim utakmicama čuvao protivničke centre. Kemp je naglašavao kako nikad nije igrao zbog novca, ali tražio je poštovanje od menadžmenta Seattlea. Nažalost, nije ga dobio. Nisu željeli pregovarati o njegovom novom ugovoru. To je značilo samo jedno – odlazak. Na kraju je u tradeu triju timova završio u Clevelandu, potpisao je sedmogodišnji ugovor vrijedan 98 miliona dolara. Payton je ostao u Seattleu do 2003. godine, a zatim biva tradean u Buckse za Ray Allena.

Partnerstvo između Kempa i Peytona obilježilo je skoro jednu NBA dekadu. Neustrašivi. Borbeni. Disali su kao jedan, čuvali si leđa. Da su zajedno osvojili prsten, vjerovatno bi postali neuništivi. Besmrtni. Na njihovu žalost, to se nije desilo. Ipak, zbog alley-oopova, odbrane, atraktivnih zakucavanja, ludnice koju su nosili sa sobom, neće nikad biti zaboravljeni. Ne samo od navijača Seattlea, nego i od svih ostalih.