Od 19. do kandidata za naslov: Zašto se promijenio ugled Bostona u doigravanju
Boston je ušao u sezonu s više sumnji oko sebe nego što tim njihovog kalibra obično nosi.
Na NBA.com-ovoj rang listi najboljih u prvoj sedmici, Celticsi su otvorili tek na 19. mjestu, a taj nizak plasman bio je povezan s jasnom zabrinutošću. Nekoliko važnih igrača iz prethodne sezone je otišlo, tako da je pad u dubini, kontinuitetu i dvosmjernoj stabilnosti bio uglavnom očekivan. Taj rani plasman je važan jer definira razmjere Bostonovog uspona. Nisu otpisani, ali više nisu tretirani kao očigledna sila vrhunske klase.
Umjesto da oslabe, Boston je prisilio na potpunu reevaluaciju. Sada imaju skor 50-25, drugi su u Istočnoj konferenciji i već su osigurali mjesto u doigravanju. Što je još važnije, osnovne brojke podržavaju taj uspon. Bostonov ofanzivni rejting je 119,2, njihov defanzivni rejting je 111,5, a njihov neto rejting je +7,6, što ih sve svrstava među najbolje timove lige. To nije statistički profil tima koji je samo preživio promjene u sastavu. To je profil takmičara koji je obnovio svoj kredibilitet na obje strane terena.
Širi podaci o timu ukazuju na isti smjer. Boston je postizao 114,0 poena po utakmici i primao 106,9 poena, sa skorom od 26-11 kod kuće i 24-14 u gostima. Ta podjela je važna jer sugerira da je identitet Bostona prenosiv. Neki jaki timovi u regularnoj sezoni uveliko zavise od ritma domaćeg terena, energije publike ili kratkih naleta varijacije u šutu. Boston ne izgleda tako. Njihovi rezultati se dobro drže u različitim okruženjima, što je jedan od razloga zašto se sada osjećaju pouzdanije nego u oktobru.
Ono što se najviše promijenilo jeste priroda reputacije tima. Početkom godine, pitanje je bilo da li Boston i dalje ima dovoljno snage da ostane pri vrhu konferencije nakon što je izgubio važne igrače. Sada je pitanje drugačije. Sada izgledaju kao tim izgrađen na navikama koje bi se trebale prenijeti u playoff košarku: efikasan napad, pouzdana odbrana i dovoljno dosljednosti u gostima kako bi se izbjegli osjećaji krhkosti. Njihov uspon nije došao iz dramatične stilske preobrazbe. Došao je iz dokazivanja da je njihova struktura ostala jača nego što se očekivalo u predsezonskim skepticizmu.
Tu su ključni igrači najvažniji. Njihova vrijednost nije samo u sirovoj produkciji, već i u očuvanju forme tima. Najbolji igrači Bostona pomogli su u održavanju ravnoteže iza tih vrhunskih rejtinga, umjesto da uvuku tim u nestabilnu, zvjezdano ovisnu košarku. Talenat je Celticsima dao vidljivost prije sezone. Struktura im je dala kredibilitet prije doigravanja.
Iz bosanske perspektive, Luka Garza dodaje decentan sloj Bostonovoj sezoni. On nije odlučujuća figura u usponu tima, ali njegovo prisustvo donosi međunarodnu nit timu čiji je napredak prije svega vođen strukturom, dubinom i kolektivnom konzistentnošću.
Jusuf Nurkić, nasuprot tome, predstavlja neposredniju bosansku referentnu tačku. On je tip igrača koji se individualno ističe, i stilom i prisustvom. Međutim, razvoj Bostona slijedio je drugačiju logiku. Ono što je uzdiglo Celticse prije doigravanja nije snaga jedne ličnosti, već snaga sistema oko cijelog tima. Zato se njihova reputacija toliko promijenila. Sezonu su započeli okruženi neizvjesnošću. Sada izgledaju spremni za zahtjeve doigravanja.
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
