Sulejmanović: Zaragoza je nešto najbolje što mi se dogodilo, a Malaga je već naredni veliki izazov · Intervju

Sulejmanović je pristao govoriti za SportSport, ali uglavnom o svojoj klupskoj karijeri i dosadašnjim iskustvima. S obzirom da je riječ o košarkašu koji je u prethodnoj sezoni doživio vrhunac dosadašnje karijere i to je bio dovoljan povod za kvalitetan intervju.

Životni put bh. košarkaša je zaista filmska priča, ali da ne krećemo od samih početaka i teških tema, koje smo ostavili za kraj. Krenuli smo onako kako to i dolikuje na košarkaški način.

Preko Slovenije stigao si do Barcelone i potpisa za jednog evropskog velikana. Da li je možda iz današnje perspektive bila greška otići u tako veliki klub kao mlad igrač ili to ipak ne bih promijenio, jer je sasvim sigurno donijelo i određeno iskustvo?

„Ne bih ništa mijenjao iskreno. Sigurno da je teško odbiti Barcelonu, posebno kada si tako mlad. Ipak, ja sam puno naučio dok sam bio tamo i imao sam priliku trenirati sa vrhunskim igračima i dobiti savjete. To mi je puno značilo u tom periodu koji sam proveo. Neke stvari pamtim i dan danas“, započeo je Sulejmanović.

Jedna od glavnih karakteristika u tvojoj igri je skok. Još od tih ranih dana pokazao si osim poenterskih sposobnosti i izuzetne skakačke sposobnosti, što je potvrđuju i brojke i prosjeci sa tvojih početaka. Je li skok nešto što se može istrenirati ili je to ipak stvar nekog "urođenog osjećaja" za prostor, tajming i slično?

„Dobro pitanje, mislim da je tu najviše želja ići na skok. Ta želja je najbitnija, a naravno treba imati i osjećaja i dobro se pozicionirati, pravovremeno, ali opet ako nema želje, nema ni skoka“, rekao je Emir.

Španija je sada tvoja druga kuća, sve je počelo sa sjajnom sezonom u Breoganu i onda postepeno dizanje karijere iz godine u godinu - Breogan, Fuenlabrada, Bilbao, Tenerife i Zaragoza. Kako je iz tvoje perspektive izgledao taj progres?

„Uradio sam pripreme sa Fuenlabradom tada, međutim nije bilo mjesta u ekipi, pa sam morao ići na posudu i tada je Breogan se pojavio. To je bila druga liga, ali se ispostavilo kao pun pogodak, jer smo izborili ulazak u ACB ligu te godine i stvarno je bila fantastična sezona.

 Lugo je grad koji voli košarku i tamo je stvarno zadovoljstvo bilo igrati i imam riječi hvale samo za taj klub, onda nam nije baš bila najbolja godina u ACB ligi, imali smo puno povreda promjena igrača i nažalost smo te godine ispali iz lige.

Oni su se vratili brzo nazad u ACB gdje ja smatram da im je i mjesto. Poslije toga sam dobio priliku i u Bilbau, oni su se te godine vratili iz druge lige u prvu i imali smo uspješnu sezonu i tada sam baš puno naučio od trenere Alexa Mumbrua.

Ostaje žal što je tu godinu prekinula korona, ali je bila uspješna sezona za nas igrali smo i Kup Kralja i borili se za playoff. Poslije toga je bio transfer na Tenerife gdje mogu reći da sam najviše naučio u dosadašnjoj karijeri.

Imao sam sjajne saigrače Huertasa, Salina, Doornekampa, Fitipalda, Todorovića i druge. Osvojili smo i Ligu prvaka što će mi uvijek ostati u sjećanju. Uvijek ću da budem zahvalan Doornekampu jer me je naučio da uvijek gledam pozitivnu stranu svega i da uvijek radim na sebi da bi bio uvijek spreman. To su takve sredine gdje uvijek moraš biti spreman da daš svoj doprinos i ako nisi igrao puno u prethodnim utakmicama“, kazao je Emir.

Posljednja sezona u Zaragozi je kruna karijere, ali i tog mukotrpnog rada godinama unazad u Španiji. Sada kad je sezona gotova, kako gledaš na nju? Očigledno je da je ova sezona vrhunac dosadašnje karijere.

„Zaragoza je sigurno najbolje nešto što se moglo meni u životu da se desi. Tu sam najviše napredovao i izrastao u igrača, naravno bez mojih saigrača to ne bi bilo moguće. Oni su ti koji su vjerovali u mene i stručni štab posebno Rodrigo San Miguel koji je bio pomoćni trener i na kraju ove godine je malo bio i glavni trener.

Sa njim sam puno radio invidualno vratio mi je samopouzdanje i puno pomogao i naravno da sam sretan nakon truda koji sam uložio kroz sve godine da imam takvu sezonu opet ponavljam ništa ne bi bilo moguće bez saigrača i trenera koji su imali 100% povjerenje u mene, kao i navijači“, ističe Sulejmanović.

Potpisao si nedavno za Malagu. Kakva su tvoja očekivanja od Malage? Klub koji već godinama u vrhu španske košarke i koji ima zapažene evropske uspjehe u posljednje dvije godine.

„Veliki izazov u mojoj karijeri i prilika da se izborim da igram na tom najvećem nivou. Ekipa je prošle godine osvojila četiri titule i ja se radujem takvom izazovu. Na meni je svakako da radim i da zaslužim svoje mjesto u ekipi“, rekao je Sulejmanović.

Kako smo i rekli tešku priču smo ostavili za kraj, svake godine si redovni učesnik Marša mira i bh. javnost je upoznata sa tvojim porijeklom i tvojom pričom. Prije nekoliko dana si napunio 30 godina, kada se okreneš iza sebe šta to budi u tebi? Sav taj put, od sela Luke, Finske, rani odlazak majke, taj mukotrpan rad i na kraju dolazak na najveću pozornicu u najjačoj nacionalnoj ligi na svijetu. Kakve emocije to budi u tebi?

„Kada sve sagledam ne mogu da izdvojim jednu emociju koja se javlja. Tu je jedan miks svega i svačega. Ako moram jednom riječju da opišem onda je to, da sam zahvalan. Mislim da je sve kroz sta sam u životu prošao, oblikovalo mene kakav sam danas.

Pokušavam da u svemu nađem razlog da budem bolji, pa i u tom najvećem iskušenju koje mi se desilo, a to je gubitak majke. Svaki dan se budim sa željom da nju učinim što ponosnijom.

Marš mira je moja i naša obaveza da svake godine u što u većem broju dođemo da odamo počast narodu koji je život dao za ovu državu i trebamo uvijek govoriti o Srebrenici, a ne samo kad se približava  dženaza.

Želim da ovim putem pružim podršku ekipi Memorijalnog centra u Potočarima, jer oni daju sve od sebe da se o Srebrenici uvijek priča u cijelom svijetu. Svi mi trebamo biti uz te ljude“, završio je Sulejmanović.

Za sam kraj imali smo i par pitanja iz „košarkaškog leksikona“ – koji bi uskoro mogao ugledati svjetlo dana i sa bh. reprezentativcima.

1. Poeni sa visokog ili niskog posta?

Niski post.

2. Zakucavanje preko čovjeka ili trojka preko čovjeka?

Zakucavanje.

3. Omiljeno špansko jelo? Koja je bolja kuhinja španska ili bosanska?

Naša je najbolja kuhinja. Od španskih jela – Paella.

4. Najdraži saigrač u dosadašnjoj karijeri?

Sasu Salin

5. Najteži protivnik u dosadašnjoj karijeri?

Yabusele i Shengelia

6. Najbolja petorka saigrača do sada?

Huertas, Salin, Gonzalez, Doornekamp ili Cavanaugh i Dubljević.