Godinama su tražili razlog zašto ne može, Bosna je pronašla razlog zašto može · Riječ, dvije...

Bosna je sinoć nakon 18 godina čekanja ponovo postala prvak Bosne i Hercegovine. U finalnoj seriji protiv Igokee pokazala je prije svega karakter, kvalitet i sve ono što je krasilo ovaj tim tokom kompletne sezone. U gradu koji je decenijama živio za košarku, ova titula ima mnogo veće značenje od običnog sportskog rezultata.

Prije samo nekoliko mjeseci isti tim podigao je i trofej Kupa Bosne i Hercegovine. Tako je sezona 2025/2026 završena osvajanjem duple krune, nečega što se u Sarajevu dugo čekalo. Za klub koji je prošao sve ono što je Bosna prošla u posljednjih petnaestak godina, ovakav rasplet djeluje gotovo nestvarno, jednog dana bi i dokumentarac o ovom timu bio pun pogodak.

Zanimljivo je da se danas mnogo govori o trofejima, a premalo o putu koji je doveo do njih. Ovaj uspjeh nije nastao preko noći niti je rezultat jednog dobrog mjeseca ili nekoliko kvalitetnih utakmica. Ovo je nagrada za godine rada, strpljenja i vjere da Bosna može ponovo postati ozbiljan sportski projekat.

Godinama smo slušali priče o dugovima, blokadama, problemima, fuzijama i svemu onome što nema nikakve veze sa košarkom. Umjesto da se priča o odbranama, asistencijama i šutevima za pobjedu, pričalo se o stvarima koje nijedan sportski kolektiv ne želi da sluša. Bosna je dugo bila simbol svega što nije valjalo u bosanskohercegovačkom sportu.

Danas je situacija potpuno drugačija. Danas se priča konačno o sinoćnjim punim tribinama, rasprodanim ulaznicama, trofejima i povratku pobjedničkog mentaliteta. Danas se ponovo govori o košarci, a upravo je to najveća pobjeda ovog projekta.

Posebnu težinu cijeloj priči daje činjenica da je Bosna prije godinu dana osvojila ABA 2 ligu. Mnogi su tada govorili da će najveći izazov tek doći, da će ulazak u ABA ligu biti prevelik zalogaj i da će se klub teško nositi sa svim izazovima koji dolaze. Umjesto pada, Bosna je nastavila rasti.

U vremenu kada se u sportu često traže instant rješenja, Bosna je izabrala drugačiji put. Nije bilo velikih revolucija niti paničnih poteza nakon prvih problema. Ljudi u klubu odlučili su vjerovati procesu i upravo zato danas slave rezultate kakve malo ko mogao predvidjeti.

Kada se bude pričalo o sezoni 2025/2026, jedno ime će se izdvajati više od svih ostalih. Naravno, riječ je o Muhamedu Pašaliću, čovjeku koji je u svojoj prvoj sezoni kao glavni trener osvojio dva trofeja i ispisao stranice historije kluba. Takve priče ne viđaju se često ni u mnogo razvijenijim košarkaškim sredinama.

Sjećam se teksta "Pašalićev magični štapić" koji sam pisao nakon njegovih prvih utakmica na klupi Bosne. Tada je sve izgledalo kao lijepa sportska priča koja tek počinje. Danas više nema potrebe govoriti o magiji, jer rezultati govore sami za sebe.

Osvajanje prvenstva i Kupa Bosne i Hercegovine u debitantskoj sezoni predstavlja podvig koji će ostati upamćen godinama. Posebno kada znamo da je riječ o treneru koji je dijete ovog kluba i čovjek koji razumije Bosnu bolje od bilo koga sa strane. Takve priče imaju posebnu težinu u sportu.

Često govorimo kako domaći stručnjaci ne dobijaju dovoljno prilika. Često slušamo kako su strana imena automatski garancija kvaliteta. Muhamed Pašalić je ove sezone pokazao da znanje nema pasoš i da najveća prednost ponekad leži upravo u ljudima koji najbolje poznaju sredinu u kojoj rade.

Međutim, bilo bi nepravedno sav uspjeh pripisati samo jednom čovjeku. Ova Bosna je prije svega bila tim u pravom smislu te riječi. Tokom cijele sezone upravo je zajedništvo bilo ono što je ovu ekipu razlikovalo od ostalih.

Mnogi igrači koji su prošle godine igrali ABA 2 ligu ostali su dio rostera i pokazali da mogu odgovoriti mnogo većim izazovima. Dok su ih pojedini unaprijed otpisivali, oni su iz utakmice u utakmicu dokazivali koliko vrijede. Upravo zbog toga ovaj uspjeh ima dodatnu vrijednost.

Posebno imponuje činjenica da Bosna nije gradila rezultat isključivo na individualnom kvalitetu. Naravno da su reprezentativci poput Edina Atića i Miralema Halilovića donosili dodatni kvalitet, ali je najveća snaga ekipe bila kolektiv. Svako je znao svoju ulogu i upravo zato je tim funkcionisao na visokom nivou.

Ne bi bilo pošteno prema ostalim momcima da se njihova imena ne spomenu u ovom tekstu, s toga ovo su prvaci Bosne i Hercegovine za sezonu 2025/2026: kapiten tima Haris Delalić, Lautaro Lopez, Michael Young, Edin Atić, Miralem Halilović, Kasey Shepherd, Asim Gutić, Novak Manojlović, Đoko Šalić, Janari Joesaar, Dontay Caruthers, Jarrod West, Jure Zubac, Petar Kovačević i Alfonso Plummer!

U modernom sportu često se zaboravlja koliko je važno stvoriti identitet ekipe. Bosna je ove sezone imala prepoznatljiv identitet na terenu. Borbenost, energija i spremnost da se gine za svaku loptu postali su zaštitni znak ovog sastava.

Ne treba zaboraviti ni navijače koji su tokom cijele sezone pratili ovaj tim. Nije ih bilo dovoljno! Onih pet stotina najvjernijih koji su pratili svaki meč, te dosta često svega hiljadu ili dvije hiljade lju koji su u Zetri ponovo disali za Bosnu. Sinoćnje scene prepune dvorane podsjećale su na neka ljepša vremena koja su mnogi mislili da se više nikada neće vratiti.

Možda je upravo to najveća vrijednost svih osvojenih trofeja. Bosna nije vratila samo pehare u svoje vitrine. Bosna je vratila emociju jednom gradu koji je godinama čekao razlog da ponovo vjeruje.

Sarajevo je oduvijek bilo košarkaški grad. Možda je nekada ta ljubav bila skrivena ispod slojeva razočarenja i loših iskustava, ali nikada nije nestala. Ova generacija Bosne uspjela je probuditi ono najbolje što sport može donijeti ljudima.

Prije godinu dana napisao sam da je Bosna ustala. Danas, nakon osvojenog Kupa Bosne i Hercegovine i šampionske titule, jasno je da to više nije dovoljno snažna rečenica da opiše ono što gledamo. Bosna nije samo ustala, Bosna je ponovo postala pobjednik.

I upravo zato se ova priča ne smije posmatrati samo kroz osvojene trofeje. Trofeji su posljedica svega onoga što je urađeno prije njih. Ako je prošla godina predstavljala povratak, onda je ova sezona potvrda da Bosna više nije gost među najboljima.

Ona je ponovo tamo gdje je oduvijek pripadala. I nakon svega što smo gledali u posljednje dvije godine, prvi put nakon dugo vremena djeluje da najljepše stranice ove priče tek čekaju da budu napisane.