Kada je neko legenda, to je jednostavno tako. Ne možete oduzeti čovjeku ono što je zaslužio svojim radom, trudom i ponašanjem. Shodno tome, nimalo ne čudi što zbog odlaska Gregga Popovicha tuguje cijela košarkaška planeta.
Kada trenirate košarku u Evropi, već u ranim godinama shvatite da je trener jako bitna figura u vašem životu. Evropska košarka je takva, glavni čovjek jedne ekipe je trener, ali isto tako ne postoji teži "hljeb" za prehraniti jednu obitelj.
Šansa da ćete na jednom mjestu ostati dugo je zaista mala. Pamtim i dan danas čuvenu rečenicu Edina Avdića: "Treneri uvijek moraju imati dva spremna kofera". Odnosilo se to na Balkan, gdje je trener prva osoba na listi za odstrel.
Nije puno drugačija situacija ni u NBA ligi. Ruku na srce, da sad pitate bilo koga sa prostora Balkana o trenerskom zanatu i umijeću u košarci uglavnom ćete čuti imena regionalnih trenera. Željko Obradović, Dule Vujošević, pokojni Duda Ivković, Svetislav Pešić i ostali. Ovakve liste je nezahvalno praviti, jer se uvijek neko zaboravi, pa je bolje stati na četiri imena.
Sa druge strane u NBA ligi jedan čovjek je bio i ostao sinonim za trenerski posao - Gregg Popovich. Čudno, ali istinito, Gregg je bio sve što NBA liga nije željela, ali je toliki uticaj ostavio na istu da će se o njegovom radu pisati referati i magistarski radovi.
Od jučer je zvanično nakon skoro 30 godina, da klupu Spursa je preuzeo 1996. godine, Gregg se povlači i odlazi u mirovnu. Nažalost, to nije bio sretan kraj, niti odlazak na konju sa zalaskom sunca. Ovo je više prinudni kraj karijere zbog njegovog zdravstvenog stanja.
Oglasi
Podsjetiću, Popovich je krajem novembra mjeseca prošle godine preživio moždani udar, a nakon istog se više nikada nije vratio na klupu Spursa. Prvo obavještenje Spursa je bilo da se neće vratiti do kraja sezone, a sada stigao je kraj.
"Iako još uvijek strastveno volim košarku, odlučio sam da je najbolje da odstupim sa mjesta trenera. Biću zauvijek zahvalan igračima, trenerima, osoblju i navijačima što su mi dopustili da služim kao glavni trener Spursa. Uzbuđen sam što ću nastaviti predstavljati organizaciju, zajednicu i grad koji mi toliko znače". napisao je Popovich u oproštajnom pismu.
Dvije stvari su nekako posebne u ovom pismu - zahvalnost igračima i gradu, zajednici San Antonija. Ne možete ni da zamislite koliko je tu "reciproteta", te koliko je zapravo Popovich svojom ličnošću i svojom košarkom udario identitet San Antoniju.
Mijenjao se taj identitet kroz decenije, prilagođavao se vremenu koje je dolazilo, ali je to uvijek bila maksimalno timska košarka. Niti jedan pojedinac nikada nije odskakao, a kakve je tek pojedince trenira. Tim Duncan, David Robinson, Tony Parker, Manu Ginobili i još mnoga velika imena historije NBA lige. Najveći trenerski poduhvat i ono što je njega činilo posebnim jeste rad sa mlađim igračima i njegov razvoj.
Najbolji i najljepši primjer toga je bio Kawhi Leonard koji je možda na ružan način otišao iz Spursa, ali sasvim sigurno je i sam svjestan šta je Pop uradio za njega i njegovu karijeru. Od čovjeka koji teško pogađa tablu, do čovjeka koji je majstor poludistance i koji ima sigurnih 20-30 poena u svojim rukama. O defanzivnim mehanizmima u Spursima je tek suvišno pričati.
Oglasi
Poprilično sam siguran da ćemo za nekih deset, petnaest ili dvadeset godina imati izjavu Victora Wembyanyame koji je najkraće bio pod palicom Popovicha o tome koliko mu je on značio. Greggu nikada nije bilo potrebno vrijeme da dopre do nekog igrača, jednostanvo je imao "njuh" za to i znao je da pronađe pravi karakter koji odgovara njemu i Spursima.
Znao je Popovich od prosječnog igrača da napravi ključnim u playoffu, te da mu oni budu jednako bitni u sistemu igre. Vjerovatno dok sam živ ću da pamtim onu mašineriju u finalu protiv Miami Heata. Možda i najbolji protok lopte koji je jedna ekipa imala za vrijeme mog života. Dojam je da nisu šutirali na koš dok nisu razmijenili pet ili šest pasova.
San Antonio ne bi bio isti na sportskoj mapi bez Popovicha i to će biti jasno svakom ko otvori makar Wikipediju ili pročita par tekstova o njemu. Do 1996. godine i dolaska Popa tačno i "okruglo" nula titula. Od 1996. godine do dana današnjeg, pet osvojenih i jedno izgubljeno finale. Ono što daje na težini jeste da praktično nemaju dvije titule u nizu.
Spursi su podigli trofej 1999, 2003, 2005, 2007 i 2014. godine. U svakoj od ovih godina igrao se drugi stil košarke, ali sa jasnim simbolom - timska košarka. Lopta kruži u napadu, pravi se višak i ko je slobodan taj šutira.
Kažu da trenere uglavnom sude po njihovim pečatima, trofejima i odnosu prema javnosti. Ne postoji onaj koji je to na bolji način imao od Popovicha. Na kraju dana njemu ona dva spremna kofera nisu bila potrebna bilo je jasno da je on oličenje jedne franšize.
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
