Nastavljaju curiti informacije: Predsjednik pozajmio novac od kluba, pa ostao bez pojačanja

Košarkaši Partizana uspjeli su konačno stati ukraj seriji poraza i nakon sedam teških kola u Euroligi upisati pobjedu na gostovanju kod Bayerna.

Bio je to trenutak koji su navijači dugo čekali, ako ni zbog čega drugog, onda barem da prestane osjećaj nelagode i sportske sramote koji se gomilao iz sedmice u sedmicu.

Ipak, pobjeda u Minhenu ne znači da su svi problemi u klubu nestali, niti da se Partizan vodi na način koji je isključivo u njegovom najboljem interesu. Naprotiv.

Nova.rs je ekskluzivno donijela saznanja o mehanizmima izvlačenja novca iz Košarkaškog kluba Partizan preko firmi povezanih s Omerom Ostoje Mijailovića, stigao nam je demanti poslovne grupacije OMR. Međutim, umjesto da ospori navode, taj demanti je, suštinski, potvrdio sve ono na što su mediji ukazivali.

Iz OMR-a su pokušali optužiti portal za manipulaciju činjenicama, ali su istovremeno priznali da se kroz firme za iznajmljivanje automobila, zakup poslovnog prostora, kao i kroz kupovinu klupskog autobusa, novac kluba prelijeva u privatne tokove.

Pokušaj da se sve to predstavi kao potez u „najboljem interesu Partizana“, pravdan navodno lošim finansijskim stanjem kluba u tom trenutku, ne stoji kada se sagledaju činjenice.

Naime, opće je poznato, a to je svojevremeno i sam klub objavio, da je Partizan novi autobus dobio u junu 2023. godine. Prije nego se osvrnemo na ključnu tačku ove priče, vrijedi podsjetiti šta su iz OMR grupe naveli u demantiju:

„U momentu uzimanja lizinga za autobus KK Partizan je bio u ogromnim dugovima i gotovo sigurno nije bio u mogućnosti da se zaduži kod druge finansijske institucije. Zbog toga je lizing realizovan preko pomenute firme. Napominjemo da nakon isteka lizinga autobus ostaje u vlasništvu KK Partizan.“

Iz ovih navoda proizlazi da je klub bio u teškom finansijskom stanju i da je jedini način da dođe do autobusa bio lizing – i to preko firme čiji je većinski vlasnik predsjednik kluba.

Međutim, ljeto 2023. godine donosi niz kontradiktornih činjenica.

To je isto ono ljeto kada je Partizan bio na korak od dovođenja Nikole Mirotića, što je u više navrata potvrdio i sam Ostoja Mijailović. Pregovori su trajali sedmicama, razmatrani su ozbiljni finansijski detalji i planirana je izgradnja tima oko jednog od najskupljih evropskih igrača.

Ako je Partizan u tom trenutku bio „u ogromnim dugovima“, kako se onda planirala finansijska konstrukcija za angažman Nikole Mirotića?

Dodatnu konfuziju unosi i Mijailovićeva izjava s godišnje konferencije iz decembra, kada je iznio podatak da je budžet Partizana za sezonu 2023/2024 iznosio 19 miliona i 442 hiljade eura, upravo uoči sezone u kojoj je klub dobio novi autobus.

Cijena autobusa, u zavisnosti od konfiguracije, iznosi oko 350.000 eura. Nije riječ o malom iznosu, ali je on višestruko manji od cifri koje su se pominjale u pregovorima s Mirotićem. Teško je povjerovati da klub koji ne može kupiti autobus bez lizinga istovremeno pregovara o višemilionskom ugovoru.

Suština priče: pet miliona eura

Ključ ove priče, međutim, ne leži u autobusu.

Tokom tog istog ljeta 2023. godine, Partizan je firmi „Aks Flit Solušn“ – kompaniji za rent-a-car, koju smo već ranije dovodili u vezu s izvlačenjem novca, pozajmio pet miliona eura.

Obrazloženje je bilo da će klub profitirati, jer će pozajmica biti vraćena s kamatom. Dug je, prema dostupnim informacijama, u roku od godinu dana vraćen, iako nije poznato da li je kamata ikada isplaćena.

Ono što jeste poznato jeste sljedeće: ako je Partizan imao pet miliona eura viška za pozajmicu privatnoj firmi, kako je moguće da nije imao sredstva za kupovinu autobusa? I zašto je baš firma Ostoje Mijailovića bila ta koja je „pomogla“ klubu putem lizinga?

Postavlja se i pitanje, da li je Partizan košarkaški klub ili kreditna institucija koja pozajmljuje novac biznismenima? I kakav je to model poslovanja za klub koji se, prema sopstvenim tvrdnjama, nalazio u teškoj finansijskoj situaciji?

Kupovina autobusa putem lizinga sama po sebi nije sporna. Sporno je što se istovremeno realizuju višemilionske pozajmice povezanim firmama, dok se javnosti plasira priča o dugovima i nemogućnosti direktne kupovine.