Lance Williams za SportSport.ba

I, sa brojem PEDESET I DVAAAAA…

Lance Williams za SportSport.ba

M. Skaka, foto: Branimir Prijak

Čikaški mahalac, najcrnji Sarajlija, ili jednostavno “Guza”, Lance Williams sigurno je jedan od najpopularnijih igrača KK Bosna u posljednjoj deceniji. U razgovoru za SportSport.ba, Lance otkriva detalje života koji su od njega napravili igračku veličinu.

Lance Williams nije samo košarkaš koji raznosi protivničke koševe. On je i prijatelj, muž i otac petoro djece. Pred finalni meč u kojem će se odrediti prvak BiH u sezoni 2007/08 Williams objašnjava svoje motive i razloge zbog kojih ostavlja srce na terenu.

Kako je bilo odrastati u Čikagu?

Ja dolazim iz geta, iz onog ne baš privlačnog dijela Čikaga. Za sve što sam postigao morao sam se boriti i mislim da me je to učinilo jačim, i na terenu i van njega. Odrastajući u getu naučite cijeniti život i sve ono što u životu imate. Naučiti se boriti za svaki pedalj i mislim da se to jako puno odrazilo na mene kao košarkaša.

Kako si se počeo baviti košarkom?

Možda zvuči čudno, ali košarkom sam se počeo baviti zato što sam bio najviši dečko u komšiluku. U stvari, košarku i nisam baš volio. Volio sam šah ili matematiku. Znao sam po čitav dan rješavati neke matematičke probleme. Ali, pošto sam bio najveći, počeo sam igrati, a onda sam polako zavolio igru. A odatle… Nebo je granica.

lancef8Final 8, 2005.Možeš li nam reći nešto više o svom prvom dolasku u Sarajevo? Da li si prije toga čuo za naš grad i za BiH?

Iskreno, prije nego što sam stigao nisam znao ništa o Sarajevu i o Bosni. Znao sam za Jugoslaviju kao za košarkašku velesilu, ali kad sam sletio u Sarajevo, nisam imao pojma šta me očekuje. Onda sam izašao iz aviona, ugledao sve u ratu srušene zgrade i pomislio: “Gdje sam to stigao?!”. Mislio sam da neću izdržati ni mjesec, ma ni dan… A ostao sam tri godine.

U Sarajevu sada imam mnogo prijatelja, odičnu ekipu, saigrače, trenera, osoblje u klubu i upravu. Mogu reći da je Sarajevo sada moj drugi dom.


I tvoja djeca sada odrastaju u Sarajevu. Možeš li uporediti tvoje djetinjstvo i njihovo?

Ha-ha. Njihovo djetinjstvo je, srećom, mnogo bolje. Oni nikada neće vidjeti stvari koje sam ja morao vidjeti i proći kroz ono kroz šta sam ja prolazio. Oni su i moja najveća motivacija u životu i za njih bih učino sve. Garantujem da njihovo djetinjsvto nikada neće biti kao moje. Nikada.


Imaš i psa ovdje u Sarajevu?

Da. Imam pravog Bosanca. Vjerovatno je malo zbunjen jer pričam sa njim i na engleskom i na bosanskom jeziku, ali dobar je to pas. Ime mu je E.T. On je pit bull.


lancekupOsvajač kupa BiH, 2005.Možeš li uprediti atmosferu u KK Bosna i u drugim klubovima u kojim si igrao?

Ovdje, u Sarajevu, mi smo kao porodica., a ja sam odgojen tako da budem vrlo blizak sa svojom porodicom. Razgovaramo o svemu, izlazimo skupa, pomažemo jedni drugima i rješavamo probleme skupa. Mogu reći da smo ovdje svi vrlo bliski. U Grčkoj i i Poljskoj bilo je drugačije. Saigrači skupa treniraju i onda svako ide svojim putem. Čak i ako se sretnemo na ulici, samo se pozdravimo, ali nikada skupa nismo izlazili.

Ovdje je potpuno drugačije.


U poslijednjoj sezoni jako si podigao formu. Navijači u Sarajevu su oduševljeni kako sada pogađaš iz svih pozicija.

Hm. Uvijek sam pogađao. Moj glavni problem je bio to što sam prevelik. Zbog toga se dešavalo da budem preumoran kada pucam slobodna bacanja ili sa poludistance. Prije sam išao na sigurne sigurne poene ispod koša, jer sam znao da tu mogu doći do poena na snagu. Uvijek sam imao meku ruku, iako mnogi ljudi to nisu primjećivali, ali sam bio pretežak da bih mogao doći u poziciju da pucam.

Bilo je trenutaka kada sam imao i 140kg, ali mnogo sam radio na tome da smanjim kilažu. Još od prve godine kada sam stigao Sarajevo, Menso i Abaz su mi pomagali u tome i svaki trener sa kojim sam radio pomagao mi je da dođem u pravu formu i da izdržim tokom čitave sezone. Mislim da sam konačno u tome i uspio.


lance444Pobjeda nad Albom u Skenderiji (Williams 20p.)Čini se i kao da si postao agresivniji u igri, ali i u prekidima. Ako neki od igrača Bosne uđe u sukob sa protivničkim igračima, Lance je uvijek tu?

Na terenu moraš biti agresivan. Pogotovo u ovoj ligi. Protivnički igrači su svjesni da ne mogu pobjediti naš kvalitet i onda se bore na drugi način. Zato i mi moramo igrati agresivno, jer ako se opustimo, neko će to odmah iskoristiti. A ja neću dozvoliti da neko povrijedi moje saigrače. Već sam rekao da su oni za mene kao porodica, a porodica je najvažnija.


Da li si pratio prvenstvo BiH u prošloj sezoni kada nisi bio u BiH?

Da. Bio je grozan osjećaj kada smo izgubili u finalu od Širokog. Bio sam u Poljskoj i tamo je bilo dosta igrača iz bivše Jugoslavije i svi su pratili završnicu prvenstva. Svi su bili uvjereni da će Bosna lagano osvojiti titulu. Veliko je to razočarenje i za mene bilo.


A ove godine?

Ovo godine mislim da ćemo biti prvaci. Igrali smo utakmicu po utakmicu i sada smo došli do kraja. Kao igrač, uvijek sam uvjeren da ćemo pobijediti. Tako će biti i u ovom finalu.

Promo

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.