Drugačiji · Riječ, dvije...

Malo kojeg dječaka na početku košarkaške avanture zanimaju asistencije i pregled igre. Svako voli da postigne koš, ovi što dijele asistencije i u tome uživaju su prava rijetkost.

Kažu da za takvo nešto moraš da se rodiš. Ne može ni trener da te nauči u toj mjeri čitanju igre i pravim uglovima za dodavanja.

Kada na sve to dodate "dašak" magije i poteza koji se nalaze u malom mozgu i koje ima samo onaj što drži loptu u rukama dobijete mađioničara. Dobijete košarkaša koji je drugačiji, odnosno dobijete Miloša Teodosića.

"Teodosiću nikada nije trebala ni utakmica niti trening. On se rodio "namazan" kao čovjek. On je bio pametniji sa 15 godina nego 99% igrača u Evropi.

Popravljaćeš mu taktičko razmišljanje, kod igrača je najveći kvalitet. Teodosiću problem sada da čita nekoga? On zna prije njega šta će ovaj da uradi. Njemu nije trebalo mnogo utakmica, on je to urođeno imao", rekao je Slobodan Klipa na Jao Mile podkastu.

Košarka je za Miloša ostala igra, nešto sporedno i nešto što je možda i ostala šteta što nikada nije bio maksimalno posvećen i radan na način kako su drugi radili.

O proslavi sa cigaretom, brojnim anegdotama i zgodama se napunio internet u posljednje vrijeme. Iako nikada nije gostovao, Miloš je već opće poznato glavna tema 7.65 podkasta u Srbiji. Šaljivi kontekst u kojeg ga stavljaju voditelji Boce i Luka govore na jedan suptilan način i o veličini koju predstavlja Teodosić.

Ne postoji dodavanje koje Teodosić nije izveo u 19 godina svoje karijere. Iza leđa milion puta, preko glave, iza glave, kroz noge, sve ono što je izluđivalo 90% trenera nije izluđivalo kada napravi Teodosić.

Drugačiji je, njega ne možeš ni staviti u kalup jer on kada uđe, pravi razliku upravo sa tim dodavanjima i pregledom igre, čitanjem situacija. Malo koji igrač će uopće da se usudi da pokuša nerezonsko dodavanja u srce reketa.

Teodosiću to nikada nije bilo strano, samopouzdanje koje je dobio je pokazivao svuda, te je već 2010. godine, praktično u njegovoj šestoj profesionalnoj sezoni bio najbolji igrač u Evropi!

Mnogi će Teodosića staviti visoko na listu najboljih igrača Eurolige, te je to sasvim opravdano. Sasvim sigurno da ostaje žal što u dresu Crvene zvezde nije mogao postići više u Euroligi.

Ono što može zabrinuti kompletnu javnost u Srbiji, ali i šire jeste da pravih playmakera je sve manje, a da ne pričamo o kvaliteti koju je Teodosić imao.

Hrvatska je u 20 godina imala Ukića, Bosna i Hercegovina gotovo po pravilu je uvijek imala naturalizovanog playmakera, a tu je bio Gordić koji je imao druge kvalitete.

Srbija za budućnost se nada da će Vasilije Micić uz Nikolu Topića biti tu narednih pet ili šest godina. Međutim, niko od njih nije kao Teodosić, svi oni se uklapaju u određeni kalup.

Samo je na kraju "Teo" ostao svoj, razbrušene kose, pogledom koji jasno daje do znanja centru da prati dovoljno dobro njegov pick and roll, jer kako god on rollao, šta god se desilo kasnije, preuzimanje, udvajanje, Miloš će ga naći.

Pronaći će ugao koji na terenu od deset igrača nije niko vidio osim njega, a često taj ugao dodavanja nisu mogli da vide ni hiljade navijača u dvorani koji bi u nevjerici samo digli ruke ili se uhvatili za glavu nakon nove magije u režiji Srbina.

Magija je možda i najbolja riječ za pojedine poteze, ali s obzirom na momenat kada se pojavio u srpskoj košarci i način na koji je igrao i ostaje upamćen u cijeloj regiji kao prije svega drugačiji.