Na današnji dan je rođen najveći kojeg je ova zemlja imala

Mirza se košarkom počeo baviti 1968. godine. Nakon teških početaka u tuzlanskoj Gimnaziji gdje nije bio u konkurenciji za sastav škole, na početku drugog razreda je eksplodirao. Uslijedio je potom poziv u prvi tim tuzlanskog velikana Slobode, a odličnim igrama je zaslužio poziv u omladinske selekcije Jugoslavije.

Svoj debi u Slobodi Kinđe je imao u septembru 1969. godine. Potom je zaigrao za kadetsku reprezentaciju Jugoslavije koju je predvodio Mirko Novosel, a uslijedio je nakon toga odlazak u Beograd, u ekipu Partizana, no Kinđe je tamo ostao samo 40 dana. Odlučio se vratiti gdje mu je najbolje, u Slobodu, a nakon povratka je sjajnim pratijama zaslužio titulu najboljeg juniora Evrope.

Nakon Tuzle, uslijedio je odlazak u Sarajevo, u redove Bosne kod Bogdana Tanjevića. Nakon nekoliko neuspješnih sezona, u kojima Bosna nije pružala dobre partije, prva šampionska titula došla je u sezoni 1977/1978.

Ne ljeto 1978. godine sa Jugoslavijom je osvojio zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu u Manili, sa kojeg se vratio povrijeđen. Kratko odsustvo sa terena nije ga spriječilo da ponovo pruža sjajne partije, a 1979. godine osvojena je Evropa. Superjaki Emerson je pao rezultatom 96:93, a Bosna je predvođena Kinđetom bila vladar Starog kontinenta. Godinu kanije osvojio je i olimpijsko zlato sa Jugoslavijom koja je u finalu bila bolja od tadašnjeg SSSR-a.

Te 1980. godine pojačao je redove kraljevskog Reala iz Madrida. Iako je bio jedan od vođa ekipe, čovjek kojeg su svi voljeli, Mirza je napustio Kraljeve 1983. godine, jer uz dosta privatnih probelma nije mogao dati sve od sebe.

"Bilo me stid tih divnih ljudi, oni su zaslužili pravog Mirzu, a ja više nisam bio pravi Mirza," bile su njegove riječi.

Nakon odlaska iz Reala, Kinđe je boravio u Caserti. Ipak, 18. septembra 1984. oprostio se od košarke, a na oproštaju su igrali Real i Bosna u Skenderiji, koja je bila premala za sve ljubitelje košarke koji su posljednji put željeli vidjeti Kinđeta na djelu.

Ostao je Mirza u Sarajevu i tokom najgorih dana u historiji našeg glavnog grada, iako su mu vrata u Madridu uvijek bila otvorena. Oči je legendarni Kinđe posljednji put sklopio 8. decembra 2001. godine nakon duge borbe sa bolešću.

Riječi koje najbolje opisuju legendarnog Kinđeta, izrekao je Bogdan Tanjević.

"Nikada nisam upoznao nijednog vrhunskog sportistu, bilo s ovih naših prostora, bilo iz svijeta, koji u sebi nije imao barem trunku zlobe. Nijednog, osim Mirze".