Talenat + krajiška glava (bezobrazna samouvjerenost) + briljantni roditelji = Džanan Musa · Kolumna

Ovim je riječima briljantni režiser i producent Peter Radovich Jr, dobitnik 36 nagrada Emmy, odgovorio na pitanje legendarnog Saše Savića zašto mu je bila toliko interesantna priča o Musi, i što ga je stavio u fokus svog filma "Something in the water" nakon specijalne projekcije na Sarajevo Film Festivalu.

Film je dakle ovdje prikazan prije nego bilo gdje na svijetu, a Radovich je svoju priču prožetu nevjerovatnim emocijama u kojoj prati Džanana od njegovog dolaska u Sarajevo sa 11 godina do odabira na draftu uradio za manje od dva mjeseca. Samo kako bi konačno došao u Sarajevo.

Film je pobudio emocije i kod onih najkrutijih. Mnogi su plakali, posebno nakon "istupa" Džananove majke.

"Bio je 26. avgust. Sa 11 godina doveli smo ga u Sarajevo i ostavili. Ostavili dijete, sjeli u auto i nakon 50 metara zaustavili se i briznuli u plač. I ja i suprug", sa suzama u očima prisjećala se gospođa Musa trenutka od kojeg je počelo nenormalno odricanje i Džananovo i njegove porodice.

Musina priča najnevjerovatnija je upravo u kontekstu roditelja. Makar grandiozni hrvatski biznismen, košarkaški zaljubljenik i DJ Emil Tedeschi tvrdio da je Musu šampionom učinila njegova drskost, bezobrazna samouvjerenost koja graniči sa ego-manijakalnošću, pitanje je šta bi od Džanana bilo da je imao drugačije roditelje. Da je imao roditelje koji su slični većini današnjih karakterističnih "ubica" dječijih snova, bolesno ambiciozne nerealiste...

Spremnost njegovih roditelja da ga ostave da sa 11 godina sam sebi pere i kuha, da se brine o sebi a ni u puburtet ušao nije, prosto je fascinirajuća i nadasve ultrarijetka. Oni su bili neizmjerna podrška, a njihova svijest da je vižljasti dečko stvarno talentovan i predodređen za velike stvari bili su možda i presudni. Ili u najmanju ruku isto važni koliko i Džananov talenat i takmičarski duh.

On je vođa, on želi da se nadmeće, da uvijek ima loptu i ono što njemu ponekad pada na pamet ne može pasti svakome. Hrabrost koju on ima planetarna je rijetkost i odvaja šampione od prosječnih košarkaša. I sve je to na jednoj strani, a čvrstoća i istrajnost u odabiru na drugoj.

Kada ste prvi put vidjeli da Džanan ima "ono nešto", upitao je Savić oca Musu.

"Bilo mu je pet i pol godina kada je uplakan došao kući i kazao da niko ne želi s njim da se igra. Pokušao sam ga utješiti, a onda je on izgovorio nevjerovatnu rečenicu: Šta me briga što neće sa mnom da se igraju, kada odem u NBA svi će htjeti da se igraju sa mnom", ispričao je Rusmir Musa.

Šega rečenica, dječački naivna, ali 14 godina kasnije proročanstvo se obistinilo. Džanan je bio poseban. Posebne niko ne voli, one koji strše, no bez posebnosti nemoguće je dostići zvjezdane visine.

Film na svom vrhuncu prikazuje kakav je kolopletom emocija kolao među članovima porodice Musa tokom NBA drafta sve do trenutka kada je kao 29. pik izabran od strane Brooklyn Netsa.

"Ne mogu da vjerujem da ću nositi dres kluba u kojem je igrao Dražen Petrović...", kazao je.

Oni koji pogledaju film, neće moći ne voljeti Džanana. Definitivno.

Konstantna peta brzina

"Imati dijete kao što je Džanan je biti u konstantnoj petoj brzini", kaže Rusmir Musa i otkriva šta je njega kao roditelja vodilo na Džananovom putu.

"Mi smo samo pokušavali biti roditelji koji će mu biti od koristi, željeli smo samo da mu pomognemo. Tu nam je mnogo pomogla porodica Bukva, a onda potom i Emil Tedeschi. Njegova zasluga je bila nemjerljiva u tome da Džanan dođe tu gdje jeste."

Njujorčanin, a Balkanac

Pet Radovich sve živo producira u SAD-u, rođeni je Njujorčanin, ali kaže da ne zna šta to znači biti Amerikanac.

"Kad god imam priliku raditi neku temu odavde sa naših prostora ja to rado prihvatim. Bio sam na odmoru u Zadru kada se dešavao draft i želio sam uraditi ovaj film do početka SFF-a jer mi je dugogodišnja želja bila doći u Sarajevo. Ja se ovdje ljepše osjećam nego bilo gdje na svijetu, jednostavno sve me vuče prema ovim prostorima ex-yu", kazao je Radovich.