Tea Perić: Imamo sjajnu reprezentaciju, vjerujem da ću skoro odjenuti dres s državnim grbom · Intervju

Mlada Mostarka Tea Perić sa samo 21 navršenom godinom je košarkašica koja iza sebe ima već solidno iskustvo igranja vani. Ova mlada djevojka koja igra na poziciji krila i krilnog centra zasigurno je jedna od perspektivnijih košarkašica u našoj zemlji, a nakon sjajne prošle sezone u dresu Splita, Tea je igrala sjajno u dresu talijanskog drugoligaša Vicenze u kojoj je odličnom statistikom skrenula pozornost na sebe. Mlada i lijepa Tea za SportSport.ba je ispričala svoj, obzirom na godine, već respektabilan košarkaški put.

Tea, za početak nam reci kako si se našla s košarkaškom loptom u ruci?

"Drago mi je čuti ovo pitanje jer je to priča koju volim pričati" - počela je Tea razgovor za SportSport.ba i nastavila:
"Prije košarke sam trenirala stolni tenis i jako voljela taj sport. Iako, trenirajući, nije mi se svidjelo kako funkcionira sve jer nismo imali pravog trenera. Trenirali su me igrači i to mi se nije sviđalo jer sam uistinu htjela ozbiljno trenirati stolni tenis. Kako sam bila dosta visoka za svoje godine bilo je logično da se okušam u nekom sportu primjerenom visini i izbor je naravno pao na košarku. Taman se nekako u to vrijeme osnivao i ŽKK Zrinjski 2010 i na očev poticaj otišla sam na trening. Nije mi bilo nimalo loše ispočetka, no nekako mi je vremenom postalo dosadno. Onda me otac pokušao motivirati i vratiti u sport što se na kraju isplatilo. Prihvatila sam njegovu sugestiju i ovaj put se istinski zaljubila u košarku i moram reći da bez njega ne bih bila tu gdje sam sad".

Znači možemo reći da je tata najzaslužniji što si danas profesionalna košarkašica?

"Apsolutno. On je taj koji me uvijek gurao naprijed, najviše podržavao, savjetima, svime. Pružao mi je bezrezervnu podršku, a moram reći da me on nedavno i izvukao iz Italije u jeku najveće pandemije u toj zemlji".

Na to ćemo doći kasnije. Imaš dvije sestre, kako one i mama, ostatak obitelji gledaju na tvoj poziv?

"Ma tu je situacija oko što se kaže idilična. Svi su puni podrške i razumijevanja što se tiče košarke i mene općenito. Vide da to volim i da sam se pronašla u tome, vide da je to stvar oko koje gradim svoj život i ponosna sam što imam takvu obitelj. Da nemam njihovu potporu vjerojatno ovo sve ne bi ni imalo smisao, no kad imam njih iza sebe, to je već nešto drugo, neka ljepša dimenzija".

Iako si jako mlada, puno košarke je već iza tebe (KK Playoff, KK Split, Vicenza), a opet moram da te pitam je li bilo momenata kad je bilo teško i mimo onog početka koji si spominjala, da li je bilo trenutaka kada si htjela sve napustiti?

"Naravno. Mislim da svi sportaši imaju takve periode u životu. Moram priznati da sam te momente imala u Sarajevu kada sam nastupala za ekipu Playoffa. Nije naravno bilo ni do ekipe ni do trenera, s tim je bilo sve u najboljem redu. Bilo je isključivo samo do mene jer tada nisam bila jaka psihički. Praktički sam bila dijete koje se još pronalazi, još nisam znala šta i kako ali hvala Bogu, pregrmila sam taj period i ostala u košarci. Opet, drago mi je što se i to dogodilo, samo me ojačalo to lomljenje i to iskustvo za koje sam bogatija".

Tea, poslije igranja za Playoff, došla je sezona u KK Split, sezona koja te afirmirala u košarkaškom svijetu?

"Bila je to zaista fantastična sezona i iskustvo koje bih tako rado opet ponovila. Trener, ekipa, sve je bilo nekako po mom ukusu, bilo mi je predobro, a Split je nakon velikih 25 godina napravio iskorak i plasirao se u finale doigravanja hrvatskog prvenstva".

Zadnju sezonu ili bolje rečeno polusezonu provela si u talijanskom drugoligašu Vicenzi u kojem si nastavila sa sjajnim partijama?

"Uvijek gledam pozitivno na sve pa tako i na ovo. Naravno, ne želim reći da je bilo negativno, ali mogu reći da je bilo sjajnih stvari a i nekih manje dobrih. Ovo je nešto što mi je bilo potrebno i nešto što me uči kako dalje u budućnosti. To mi je bila prva sezona vani u kojoj sam naučila dosta nekih naoko sitnih detalja, ali jako bitnih za budućnost. Imala sam ponude pored Vicenze, ali konačna odluka pala je na ovaj klub i sigurna sam da sam ispravno odlučila. Sada imam to neko jako vrijedno iskustvo iza sebe i nadam se još boljim stvarima u budućnosti".

Jako mlada si napustila dom, obitelj. Je li to bilo teško?

"Najmlađa sam od sestara, a prva sam otišla iz kuće" - kroz osmijeh govori Tea i dodaje:
"Uvijek sam bila dijete koje je htjelo negdje ići, putovati, sticati sama neka iskustva i bez oslonca roditelja i sestara. Imala sam ozbiljnu opciju da idem u Sjedinjene Države da studiram ali mi je drago što nisam otišla jer ne vjerujem da bih se razvila u osobu kakva sam sada. Drago mi je što sam pošla ovim europskim putem jer iskreno u njemu vidim veću mogućnost uspjeha. Nije bilo toliko teško jer sam bila u stalnom kontaktu s obitelji koja mi je davala podršku i potrebnu energiju gdje god da sam bila i kojim sam god putem krenula".

Svijet i sport su u nesvakidašnjoj situaciji. Već mjesec i pol sve doslovce stoji. Bi li po tebi bilo smisla sada nastavljati sezonu?

"Po meni nema smisla nakon ovoliko pauze nastavljati sezonu 2019/20 jer je prošlo puno vremena od posljednjih utakmica i ozbiljnih treninga. Pošteno je proglasiti pobjednike prema poretku na tabelama i da se u novu sezonu krene ispočetka s ozbiljnim pripremama. To mi izgleda kao jedino logično rješenje za sve".

Tea, dosta si utakmica odigrala za mlade selekcije Bosne i Hercegovine. Vidiš li sebe u budućnosti u seniorskom reprezentativnom dresu?

"Reprezentaciju pomno pratim i jako dobro poznajem većinu tih djevojaka. To su prije svega sjajne cure i na terenu i van njega. Imamo odličnu reprezentaciju, a vjerujem i nadam se da ću u budućnosti sigurno napredovati i da će me karma nagraditi i dresom seniorske reprezentacije. Sve u svoje vrijeme, dogodit će se onda kada treba da se dogodi. Vjerujem da imam mjesta u našoj reprezentaciji, a opet ponavljam, imamo zaista sjajnu reprezentaciju".

Kroz razgovor se stječe dojam da si osoba koju je teško pokolebati i puna samopouzdanja?

"Pa iskustvo uči svemu pa i tome. Mlada sam, a opet sam imala dosta nekih stvari koje su me kroz život ojačale i činile boljom osobom. To je sigurno doprinijelo tom stavu, tom samopouzdanju. Mislim, pa kakav je to igrač koji nema samopouzdanja i vjere u sebe? Mislim da je to ono što sportašu najviše treba, a ja radim na tome da imam još više vjere u sebe kako na terenu, tako i van njega".

Spomenula si kako vjeruješ u svoje mjesto u europskoj košarci, reci nam, može li košarkašica pristojno živjeti od ovog sporta, osigurati egzistenciju?

"Kada bi pitao nekog drugog, nisam sigurna kakav bi bio odgovor. Možda bi "kao iz topa" rekli da ne može, ali po meni, ništa nije nemoguće ni neostvarivo. Vjerujem da kako rasteš kao igrač, tako logično, rastu i ugovori i jačina klubova koji su zainteresirani za tebe. Normalno da je to na puno višoj razini u muškoj košarci ali mislim da se i ovdje može nešto uštedjeti, pa akobogda u nešto investirati, no iskreno, to je za mene još budućnost, nešto čemu težim. Nemam takve ugovore no čvrsto vjerujem da ću doći i do toga".

Imala si odlične statistike u Vicenzi, je li bilo ponuda od jačih klubova?

"Kroz sezonu je bilo nekih momenata gdje je moj menadžer htio da idem u drugu sredinu. Doduše, te su ponude bile iz iste lige, talijanske druge lige gdje me nekoliko jačih i bolje plasiranih klubova zvalo da im se pridružim, ali nije se ništa ostvarilo. Nije mi nimalo krivo što sam ostala u Vicenzi, iako rezultat nije pratio moje dobre nastupe. Nije bilo najbajnije, ali opet je to iskustvo samo moje. Čuvam ga i učim iz njega".

U Mostar si se vratila u jeku pandemije koronavirusa u Italiji. Prošla si sve obavezne procedure koje su pravila nalagala?

"Tako je, bila sam tri djedna u samoizolaciji. Sebi uvijek govorim da pametnom čovjeku nikada nije dosadno tako da sam se stalni trudila pronalaziti neke zanimacije. Slično mi je bilo i u Italiji gdje sam bila sama i gdje sam stalno morala pronalaziti stvari da sebi ispunim slobodno vrijeme. Serije, filmovi, a ovaj period me, što mi je naročito drago, pretvorio u velikog ljubitelja knjiga. Prije nisam voljela čitati a sada se trudim što više pročitati. To me najviše ispunjavalo kroz period samoizolacije a evo i sada je".

Kako bi sebe opisala kao igračicu?

"Pa mogu slobodno reći za sebe da sam veliki radnik. Volim raditi, trenirati. Tvrdoglava sam, u onom pozitivnom smislu da izguram nešto do kraja. Ono što zacrtam da tako i bude. Voljna sam učiti i napredovati. Želim u budućnosti da budem u takvim sredinama gdje ću moći što više naučiti i što više napredovati i gdje će se cijeniti moja želja i volja da napredujem. Nisam samo takva u stvarima vezanim za parket, takva sam i privatno. Tako gledam na sve. Negativno gledam ostaviti iza sebe. Nemam ništa od tog kada nakon jedne promašene lopte iduća tri napada razbijam glavu zašto se to dogodilo. Ni ja ni ekipa nemamo ništa od toga, idemo dalje i to je to".

Tea ima li još nešto što bi voljela da dodaš na sve ovo?

"Ništa posebno osim da jedva čekam da se vratim na teren i da kroz sve ovo prođemo zdravi i sa što manje posljedica na svim poljima. Želim se dobro spremiti za iduću sezonu. Radimo video sa "highlightisima" pa ćemo vidjeti što i kako dalje. Jedva čekam da zagrizem još jače i vjerujem da moje vrijeme dolazi" - kazala je 21- godišnja Tea Perić za SportSport.ba. Djevojka koja iza sebe ima već veliko iskustvo i djevojka za koju ćemo još sigurno itekako čuti, jer kako sama kaže - njeno vrijeme tek dolazi.