Vremena se mijenjaju i Giganti koji padaju

Jedan Borik je u istom tom takmičenju slavio, ne samo nad Cibonom, već i nad Zadrom. Partizan za to vrijeme demolira Crvenu Zvezdu (118:77) kojoj je to najveći poraz u istoriji vječitog derbija. Tih dana i Bosna ide na - 37 protiv Igokee...

Mali košarkaški svijet velikih planova

Cedevita je prvi hrvatski klub od osamostaljenja naših susjeda koji se plasirao na jedan Final Four. Ovaj klub, koji je svoj uspjeh slagao šest godina samo je jedno od iznenađenja u regionu. Nisu usamljeni, jer u Srbiji na prvom mjestu tamošnje Superlige Radnički iz Kragujevca trenutno gospodari u drugom dijelu prvenstva. Iako je kod nas već sasvim normalno da Široki i Igokea vode glavnu riječ u našoj košarci, u medijima susjednih zemalja zaista se veoma često spominju u pozitivnom kontekstu, pogotovo onda kada se rade analize i primjeri o uspješnosti u kojima  se govori o sunovratu njihovih vodećih klubova.

I takvih primjera imamo ovih dana u našem okruženju zaista mnogo. Ta medijska pažnja usmjerena ka novim ekipama  na parketima širom regiona nije ništa novo. Izjava trenera Cedevite Ace Petrovića koji je nedavno ispalio kao iz topa "izlazimo iz svake ovorene paštete", očit je primjer koliko svi oni koji pišu o "novim cedevitama" samo žele izvještavati o uspjesima ekipa i o njihovim stabilnim upravama i kvalitetnim planovima.

A uspješni i stabilni zaista i jesu. I ne samo igrači na terenu već i njihova čelništva koja vode te "nove" klubove koji su već sada puni uspjeha. Šta se događa sa nekada vodećim košarkaškim timovima u regionu. Cibona, Zadar, Olimpija jedno vrijeme, Bosna, Zvezda u čiju Upravu dolaze čak i supruge igrača razočarane što su njihove porodice ostavljene na milost i nemilost svakodnevnog života.

Odgovor smo pokušali potražiti u struci, košarkaškoj naravno, kada smo za sugovornike imali trenere naših timova koji su zaista bili kvalitetni komentatori najnovijih zbivanja u regionu i koji su nam mnogo pomogli da ova analiza i ugleda svjetlo dana.


Manji su bili naviknuti i prije recesije, veliki baš i ne

Trener Čapljine Hrvoje Vlašić bio je prvi koji je pokazao da će nam kroz ovu temu put biti zaista ugodan. Odmah nam je izašao u susret izuzetno zainteresovan pitanjima koja smo stavili pred njega. Spremno je započeo dijalog.

"Da, zaista se interesantne stvari dešavaju u regionu, ali to je bilo i očekivano. Vidite, nije tajna da je, prema mom mišljenju, postojala česta utrka između Cibone i Zadra. Tu je prednjačio tim iz Jazina a ponekad je u tim nakanama prednjačila i Cibona. I šta se dogodilo, sve se srušilo u jednom trenutku kao kula od karata. Fondovi su polako presušili, gradske donacije su postajale sve manje i manje pa je došlo do velikih kriza. Mislim da je i Zvezda imala tih momenata u kojima su pod svaku cijenu željeli Euroligu, pa nije išlo", kaže Hrvoje Vlašić i odmah potom i dodaje.

"Na sve se nadovezala, kao po nesreći i recesija nakon koje je sve došlo na naplatu. I onda imamo tu jednu najvažniju stvar. Manji klubovi koji su i prije živjeli sa stegnutim kaišima na to su bili i naviknuti. Izverzirani da moraju kupiti što kvalitetnije igrače za što manje novaca, a nakon pada cijena i povećanog izbora na tržištu, došli su na svoje. Zaista će u narednom periodu biti interesantno kako će se stvari odvijati," na najbolji mogući način otvara ovu temu ovaj priznati stručnjak na klupi Čapljine.

Jan Veseli iz Partizana je putokaz

Trener Mladosti Goran Sladojević je bio naš sljedeći komentator košarkaških zbivanja u regionu. Dakle, šta se to dešava sa nekada moćnim klubovima kao što su Cibona, Crvena Zvezda, Zadar, i šta je to sa druge strane medalje na kojoj stoje uspjesi novih klubova koji nekada nisu imali tako značajne rezultate.

"Mnogo se novaca potrošilo za megalomanske planove koji nisu pokazali svoju uspješnost", odmah na početku zaključuje Sladojević te kreće u zanimljivo izlaganje.

"Dakle trošilo se mnogo, stihijski rekli bi, bez apsolutno ikakvog plana i programa. Pa i kada se pokušavalo raditi planski i studiozno treneri su mijenjani svaki dan i bukvalno su postali potrošna roba. Šta radi Partizan, i ko je bio Jan Veseli kada je došao u Beograd. Koliko je takvih neafirmisanih igrača stvoreno i uspješno prodano u radionici cno-bijelih. Naravno, javnost vidi onaj završni proizvod, ali uvijek moramo postaviti pitanje koliko je trajao takav jedan sistematični rad, i koliko on traži strpljenja", rezonuje ovaj sjajni strateg tima iz Mrkonjić Grada dok se njegovi igrači istežu nakon treninga, a onda nam daje još jedan dio svojih razmišljanja koji je i više nego interesantan.

"Vidite, ovo recesiono vrijeme možda je nekim sredinama i pomoglo. Uzmimo primjer Bosne. Šta vi mislite, da se Bosna ove sezone našla u NLB ligi, morali bi kupiti par stranih igrača, zar ne? I onda razmislite, da li bi igrači kao što je Muhamed Pašalić imali dovoljno minuta? Moje je mišljenje da ne bi. A ovako, Bosna sada ima generaciju koju je ove sezone izbrusila i oni samo trebaju biti na okupu. Naravno, lako je reći, najbolje bi bilo zabraniti igračima da idu vani do određene dobne granice kao što je bilo nekada, ali to nije moguće u današnje vrijeme i to naravno ne bi ni bilo u redu. Često se spominju domaći igrači iz grada odakle je i klub. Zar su Radovanović, Delibašić, Radulović, Mutapčić i ostali iz Sarajeva? Naravno da nisu. Bosna je radila dobar posao sa Ikonićem, Bavčićem i ostalim. Dakle, dobar skauting, jeftina kupovina, a onda promocija uz veliki rad i rezultat. Zato treba imati strpljenja. imamo li ga dovoljno, pitanje je svih pitanja. Mi trenutno u Mrkonjiću imamo pravi "košarkaški bum". Punu dvoranu, izvrsno navijanje. Pitanje je koliko će to sve potrajati", kaže Sladojević i dodaje.

"Nekada su djeca živjela košarku 24 sata dnevno. Sada je sve brzo-potrošna roba. Sjećam se kako smo kao mladi košarkaši u Sarajevu jedva čekali da nam Ljubo Alić organizuje projekcije snimaka utakmica NBA lige. Danas je djeci svaki potez zvijezda iz te lige putem interneta dostupan u svakoj sekundi. Bila je to velika košarkaška sredina i bilo je lakše. Problemi se nagomilavaju kada ste u manjoj sredini i kada je izbor jako mali. Mi imamo 2-3 igrača odavde, 2-3 igrača koja su 92' i 93' godište, ali smo mišljenja da bi Banja Luka kao košarkaška regija trebala izbacivati više mladih" zaključuje svoje izlaganje Sladojević čija je Mladost prošlog vikenda na velike muke stavila Igokeu.

U FMP-u su nam talenti dolazili već sa 13 godina

Upravo je trener Igokee Slobodan Klipa bio sljedeći učesnik "okruglog stola" na temu sunovrata poznatih klubova ali i na plejadu nekih novih košarkaških sredina koje su u zadnje vrijeme veoma uspješne. Idealan sugovornik u ovom aktuelnom trenutku košarke u regionu. Sa svojim timom, ove godine veliko osvježenje NLB-a i tema mnogih razgovora, ali i sudionik stvaranja velikih rezultata FMP-a.

"Da, bili su to sjajni rezultati FMP-a iz tog perioda", prisjeća se Klipa tih uspjeha u kojima je i sam učestvovao i odmah pojašnjava.

"Ali  treba znati da su ti igrači bili sa nama od svoje 13. godine. Savanović i mnogi ostali najbolji su primjer kako smo i koliko radili da dođemo do tog uspjeha. Ta, u to vrijeme djeca, su rasla sa nama, živjela sa nama i bila dio jednog sistema koji je bio tačno razrađen do u detalje. Kada vi imate ekipu na okupu 3 mjeseca godišnje na raznim pripremama, kada sve te igrače sistematski pratite tokom čitave godine, onda to donosi rezultate. 

Kod nas je mali problem taj što nema pomoći od strane institucija i kako vladati i raspolagati financijskim prilivom novca iz privatnog sektora.

Evo, sada svi spominju taj mali godišnji buđet Širokog i njihove konstantno kvalitetne igre posljednjih godina. I sa razlogom Širokobriježani primaju čestitke za dobre rezultate uz tako mali buđet. Ali, svi zaboravljaju da je kod njih tako već 10 godina i nema velikih i nerazumnih iskakanja ali niti smanjivanja sredstava. Pa opet su i oni imali tri godine lutanja ako se ne varam. Dakle, definitivno mora postojati jedan jasan sistem".

"Igokea je po meni, najbolji primjer uspješnog ulaganja za ovu godinu. Za sljedeću sezonu već možemo dovesti par talentovanih momaka koji će željeti doći u našu sredinu, igrati pored Chasea, Harveya, Rakočevića i ostalih i na pravi način stasati uz nas. Dobili smo na neki način tu širinu u izboru. E sad, prelazak sa ideje na ideju, i tu treba dobro ući u nadogradnju i osjetiti kada je pravi trenutak za pojedine stvari. Mi smo ove sezone dobro radili i mislim da imamo dobre temelje za narednu godinu," govori o aktuelnom trenutku Igokee trener te ekipe i odmah prelazi na Cedevitu gdje se vide sličnosti poslovanja kod našeg ali i hrvatskog NLB- ligaša.

"Pogrešno je tumačenje da je projekat KK Cedevita ispočetka bio jeftin. Postojala su veća ulaganja, a prvi pravi potez bio je dolazak Žižića koji je stigao iz Olympiakosa i oko kojeg se praktično priča i zavrtila. Već u narednim periodima ulaganja mogu ići u smjeru izdvajanja koja će privlačiti mlađe i talentovane igrače i prema jednom mukotrpnom radu da bi postali dio sistema koji se neće mijenjati u godinama koje dolaze", kaže Klipa koji sa Igokeom u ova prva 3. kola Lige 6 ruši sve prepreke pred sobom.

Vujošević je za 20 trofeja imao sistem i potreban mir

Dejan Parežanin je sa Bosnom u ovom trenutku pravi primjer jednog trenera koji mora nanovo graditi sve ono što je nekadašnji evropski prvak zaista i bio, respektabilna košarkaška sredina za primjer. I sam svjedok uspješnog sistema iz beogradskog Partizana pitamo ga koliko je moguće tako nešto započeti u Skenderiji.

"Iza Duleta (Duško Vujošević, bivši trener Partizana op.a) je 20 trofeja! E sad, zamislite koliki je to period i koliko je trebalo vremena da se takav jedan sistem uspostavi. To je sistem u kojem je svako potpora svakome i u kojem se tačno zna ko šta radi. Ako jedan dio tog sistema ne radi kako treba, onda se taj dio mijenja. Prof. Aco Nikolić je bio savjetnik, pa je krenulo sa Obradovićem, preko Duleta, a evo sada vidite kako radi i Vlada Jovanović. I nema turbulencija jer postoji sistem koji tako radi godinama. Pa i kada postoje oscilacije opet se sistem ne mijenja. Bitni su dakle jaki ljudi u Upravi, stručnjaci i stari poznati igrači, ta logistika. Dalje, jasna vizija, strategija, vrijeme i nakon toga jako mnogo odricanja,"prenosi svoja iskustva iz Partizana ovaj nekadašnji igrač Bosne i sadašnji trener Studenata, te dodaje.

"Problem klubova kao što su Cibona, Zadar, Crvena Zvezda, pa evo i Bosna je taj što je postojao konstantni pritisak, atmosfera obaveznih pobjeda, a financijske mogućnosti su postajale sve manje i manje. Nisu se poštovale zakonitosti i sistem koji klubovi nisu ispoštovali po svaku cijenu. Pogledajte, tek sada tržište postaje realno i mnogo je lakše raditi. Treba proširiti bazu i usmjeriti svu energiju na rad i na ostvarivanje zacrtanih planova. Često se spominje primjer Bosne od prije nekoliko sezona i traže se greške koje su nastupile i prouzrovale sadašnje probleme. Na tu temu se ne treba vraćati, bitno je to što nije bilo mladih iz vlastite škole da popunjavaju rupe nastale nakon odlazaka igrača".

"Ja ću vam reći, da je Dejan Parežanin kojim slučajem bio trener Bosne koja se ove sezone takmičila u NLB ligi, opet bih šansu dao ovim momcima koji su na ovako fenomenalan način izgurali Ligu 13 a evo sada i Ligu 6. Osim Krušlina i Hodžića, svi ostali momci u timu su iz naše škole, Rahimić i Damjanović su stari Bosnini igrači, gledamo ih kao na "domaće". Svi ti mladi igrači su vezani ugovorima i za narednu sezonu i mi mislimo da je to dobar putokaz. Upravo je to taj sistem koji se mora ispoštovati i za koji mora biti strpljenja" kaže Dejan Parežanin.

Radno, sistematično i prije svega pametno

Dakle, to su bila razmišljanja četvorice naših trenera kada je u pitanju narušena reputacija slavnih košarkaških klubova u regionu, ali i na koji način je nastupio "košarkaški bum" nekih novih sredina na košarkaškoj mapi regiona.

Razmišljana su jasna i skoro identična. Samo sistematični rad sa talentovanijim i jeftinijim igračima bijeg je od zamki recesije. Ko je bio naviknut na takav način obavljana košarkaških poslova, sada kupi obilne plodove takvoga rada. Pravovremeni trenutak za jedno ili dva ciljana i zahtjevnija pojačanja (primjer Igokee) treba osjetiti i na kvalitetan način odreagovati. To su samo neki od načina dobroga rada. Da se ne dođe na niske grane poželjno je zanemariti zamku obaveznih rezultata da bi u trenutku kada su kvalitetni dosezi na dohvat ruke, isti bili i ostvareni. Sistem koji mora biti jasno definisan i ispoštovan, samo su neka od razmišljanja naših trenera.

S obzirom da je u našim krajevima stezanja kaiša bilo i prije recesije, izgleda da su naši klubovi već dobro naviknuti na jedan takav rad. Rezultati Igokee i Širokog, a koji se često u pozitivnom kontekstu spominju u susjedstvu, samo su primjer kojim pravcem ići i kako se ponašati. Radno, sistematično i prije svega "pametno".